„Izgradnja ‘stambeno-poslovnog kompleksa’ na lokaciji „rupe“ preko puta Uprave za indirektno oporezivanje BiH mi se ni kao građaninu ni kao odborniku ne dopada. Volio bih da su tu napravljeni park i spomenik poginulim borcima Grada Banjaluka kako je prvobitno i najavljeno.”
Piše: G. Dakić; Naslovna fotografija: A. Čavić (Izvor – Sajt Grada)
Rekao je ovo u razgovoru za eTrafiku Saša Lazić, jedini odbornik u lokalnom parlamentu koji mandat nije dobio sa liste neke od parlamentarnih stranaka, već kao dio pokreta „Banjaluka zove“. On naglašava da je za izgradnju nebodera dozvolu izdala prethodna gradska administracija.
„Ne znamo ni koliko će ti neboderi imati spratova. Izgradnja tog kompleksa nije prikladna ni sa aspekta arhitekture, ni sa aspekta funkcionalnog života grada. Taj dio centra ne može da prihvati ogroman broj vozila ni parkingom ni ulicama. Biće nam ‘jadna majka’ u centru, pogotovo tokom popodnevnih sati kada je ‘špic'”, kaže Lazić za naš portal.
Da li gradske vlasti mogu da postignu dogovor oko javnog prevoza? Da li je trenutno stanje samo primirje pred veći sukob oko povećanja cijene karata u javnom prevozu?
Aktivno učestvujem u radu Skupštine Grada, ali u ovoj vrsti odlučivanja nemam aktivnu ulogu. Da je ovo bilo na dnevnom redu, rekao bih ono što mislim. Treba dobro razmisliti da li valja dati novac prevoznicima. Imali smo situaciju tokom pandemije virusa korona kada je gorivo enormno pojeftinilo, a ništa drugo nije. A čim poskupi gorivo, sve odmah poskupi. Zašto ulje nije pojeftinilo kada je cijena goriva pala? Kako poskupi gorivo, tako poskupe i ulje i karte i sve pod milim bogom.
Gradska uprava još nije dobila načelnike odjeljenja. Koliko to otežava njen rad?
Ne znam koliko je to suštinski otežalo rad Gradske uprave. Načelnici postoje, ali se zovu „potpisnici“. Rade pod tim nazivom, samo nemaju ime „načelnik“. Rade sve što bi i načelnici radili. Mislim da građani nemaju nikakve probleme zbog toga. Oni zaista rade svoj posao. Ne rade ga ništa lošije ili bolje nego što bi ga radili da su načelnici.
Posljednja „tačka sloma“ između kabineta gradonačelnika i većine su upravni odbori u javnim preduzećima i ustanovama u Gradu. Na koji način će biti riješen taj problem?
Nisam siguran da će se taj problem u dogledno vrijeme riješiti. Gradonačelnik je bio prinuđen da prihvati igru skupštinske većine koja blokira rad i dolazak novih važnih tačaka na dnevni red, tako da je odlučio da i on njima udari kontru tako što im ne dozvoljava da ta tačka o imenovanju članova upravnih odbora dođe na dnevni red. Tu treba da budu postavljeni ljudi iz vladajaće garniture. Bio sam u Komisiji za izbor i imenovanja u prošlom mandatu. Izabrali smo 20 ljudi u upravne odbore, a onda su oni preko noći promijenili deset ljudi i stavili podobne. Imam neke nagovještaje da će se isto desiti i sada.
Prošlu godinu su obilježile sjednice na kojima nije bilo dogovora oko rebalansa budžeta Grada. Da li nas isti scenario očekuje i na kraju ove godine?
Budžet se usvajao pet mjeseci, a rebalans nešto manje. Prognozirao sam takav razvoj na prvoj sjednici Skupštine Grada koja je održana, ako se sjećate, u Banskom dvoru. Rekao sam tada da ne želim da učestvujem u takvoj vrsti politički borbe. Zbog dvovlašća jedna strana će da „buši“ drugu i da donosi štetne odluke za sam grad da bi samo drugi blok prikazao kao krivca za to. Izgleda da je to neminovnost. Moramo to očekivati i na sjednici na kojoj ćemo raspravljati o ovogodišnjem rebalansu budžeta. To je njihov način rada i ne prezaju ni od čega.
Skupštinska većina sa dnevnog reda skida investiranje u poslovnu zonu Ramići? Da li će radna mjesta da trpe zbog političkih sukoba?
To je jasno kao dan. Bar 30 do 50 ljudi od 200 zaposlenih u Ramićima odlučiće se za put u Njemačku. Statistika je neumoljiva. To je brutalnije od prolongiranja budžeta i rebalansa. Krajnje neodgovorno prema građanima. Tragično.
Nije podržana ni izgradnja velikog parka, između tržnog centra „Delta“ i kampusa.
Odluka skupštinske većine da ne podrži izgradnju tog parka je van svake pameti. Banjaluci ne treba jedan park. Banjaluci treba pet parkova. Grad je pretvoren u beton. I zbog toga je najavljeni park naša nasušna potreba. Kamo sreće da grad ima više parkova, a što manje zgrada. Pripadamo eri betonizacije. I ko nam je kriv što je to tako?
U novembru prošle godine ste udaljeni sa sjednice Skupštine Grada. Da li vas je iznenadio sopstveni prelazak „crvene linije“? Ili je skupštinsko rukovodstvo pregrubo reagovalo?
Odluka o isključenju sa sjednice je bila sasvim opravdana. Prekoračio sam ono što je dozvoljeno Poslovnikom. Ne mogu da trpim mnoge stvari i mnoge nepravde. Nisam čovjek sa stomakom za politiku. Nisam iz tog svijeta i to svi znaju. Drugačije sve to shvatam i prihvatam, pa su i moje reakcije drugačije u odnosu na reakcije ostalih odbornika, pogotovo režimskih sinova. Ne ponosim se time. Nisam huligan, ali ponekad je neminovno da se desi takva reakcija. Nekad riječima ne možete da iskažete nezadovoljstvo prema nepravdi koja se dešava u skupštinskim salama.
Na jednoj od prvih sjednica sam tražio od skupštinskog rukovodstva da reaguje na kršenje Poslovnika i da sankcioniše počinioce na najstroži način. Tražio sam da i mene isključe ako bude trebalo. Tako je i bilo, ali tako treba postupiti i prema drugima. No dobro, borba se nastavlja. Uvijek ću reagovati kako jedino znam i umijem, odnosno kako moram.
Šta ste očekivali da će novi gradonačelnik Banjaluke uraditi, a to se još nije desilo?
Ono što opravdava neurađeno od strane aktuelne administracije mora biti to što je ovo prvi gradonačelnik koji nema skupštinsku većinu i koji funkcioniše u sistemu dvovlašća. Sama skupština nerijetko ima veće nadležnosti nego gradonačelnik i često „buši“ rad gradonačelnika, a samim tim zaustavlja i grad u kretanju naprijed. Drugi opravdan razlog za neurađeno je taj što ne postoji podrška republičke vlasti. I opet je Stanivuković prvi gradonačelnik koji nema podršku sa republičkog nivoa vlasti. Teško je funkcionisati u takvim sistemu.
A da li postoji nešto što je moglo biti urađeno, a nije?
Meni se ne dopada neredovno saniranje gradskih ulica.