Jedna djevojka iz Meksika, pomagala je od djetinjstva svojoj majci u spremanju hrane, i nije ni slutila da će danas njena jela rado jesti na drugoj strani svijeta.
Piše: Andrea Šurlan; Foto: Slaven Miletić
Adriana Trujillo je rodom iz Tihuane, po profesiji režiserka dokumentarnih filmova. Posao ju je odveo u putovanja po Evropi, te 2016. u Berlinu, upoznaje Banjalučanina Marka, svog budućeg supruga. Tada nije ni slutila, da će tradicija iz njenog doma, postati posao u nekoj sasvim drugačijoj sredini. U Banjaluku se doselila 2020, a godinu kasnije otvora restoran meksičke kuhinje, “Chiquita”.
“Chiquita”, kako Adriana kaže, znači “mala i slatka”, što se apsolutno slaže uz izgled restorana, a boja koja preovladava u enterijeru je takozvana meksička ružičasta. Adriana je s ljubavlju pokušala da unese dašak svoje domovine u restoran, od jela do najsitnijih detalja u enterijeru.
“Nisam nikada razmišljala da se bavim gastronomijom, ali moja majka mi je od ranog djetinjstva prenijela tu ljubav prema kuhanji. Uvijek me oduševljavala koliko različitih jela umije da spremi. Znalo se desiti da u toku mjesec dana, nikad ne ponovi jelo za ručak, te otuda najviše recepata i inspiracije”, s osmijehom se prisjeća Adriana.
Doselila se u toku pandemije virusa korona, te je sve išlo otežano. Ipak, to je nije spriječilo da otvori svoj restoran i, nadajući se najboljem, uspjela je da Banjaluci predstavi autentične meksičke specijalitete.
“Iako sam po profesiji režiserka, odlučila sam da završim kurseve gastronomije, kako bih se mogla posvetiti restoranu. Planiram da se i dalje usavršavam. Uglavnom sam kuhala iz ljubavi i po osjećaju, ali učenjem od vrhunskih meksičkih kuhara, kao i praksom, pokušavam da učinim jela u restoranu još boljim. Stalno sam u potrazi za novim receptima i često uvodim nova jela u jelovnik “Chiquite”. Kursevi gastronomije, ali i društvene mreže inspiracija su za novitete”, priča Adriana.
Adriana svoj rodni grad, opisuje kao potpuno drugačiji od Banjaluke. Tihuana jeste veliki milionski grad, na granici sa Kalifornijom. Veliki je industrijski centar u Meksiku, pošto ima izlaz na Tihi okean, pa zbog toga je vrlo etnički raznolik. Opisuje ga kao grad u kom se sve kreće i sve se odvija previše brzo. Tamo je provodila oko tri sata u automobilu dnevno, dok u Banjaluci uopšte ne posjeduje automobil.
“Kod Banjaluke privuklo me je to što je miran grad, gdje su svi ljudi slični i uglavnom ljubazni i topli. Mislim da su po tome slični Meksikancima, ali sam ja u Tihuani imala priliku da upoznam različite nacije. Tamo vlada pravi mozaik različitih kultura”, objašnjava Adriana.
Takođe, navodi da uživa u različitim godišnjim dobima, jer je u Meksiku navikla na konstantne ljetne temperature. Svaki vikend odlazi u prirodu i oduševljena je ljepotama koje svakodnevno otkriva u novoj sredini. Vodopadi, planine i ostale prirodne ljepote u regiji, uče je da uživa u trenutku i poveže se sa prirodom.
Sagovornica voli da putuje i primjećuje da ljudi koji takođe vole da putuju, često dolaze u restoran Chiquita, kako bi probali nešto drugačije. Takođe, posjetioci restorana su najviše mladi i stranci, jer ih više privlači da probaju nešto novo. Iako je zadovoljna prodajom, voljela bi da se i stariji ne plaše, već da dođu i probaju nove ukuse.
“Ne mislim da ‘Chiquita’ može da nadmaši burek, ćevape ili pljeskavicu. To su simboli ovog grada i kulture ove regije. Međutim, mislim da su Banjaluci potrebna i mjesta u kojima je moguće probati i internacionalnu kuhinju, pogotovo ako je originalna, kakvu nudi Chiquita.”
“Quesadillas”, “Churros”, “Tacos”, “Chilaquiles” i “Burrito” postala su omiljena jela ljubiteljima meksičke hrane. Meksička jela uglavnom uključuju povrće, a Adriana se trudi da prilagodi svoj meni i veganima. Petak je dan za ribu, a često određenim danima pravi izmjene u jelovniku, tako da ljubitelji uvijek imaju priliku da probaju neko novo jelo iz Adrianine kuhinje.