Od ranog djetinjstva zavoljela je tenis i bila je sigurna da će sportom nastaviti da se bavi tokom cijelog života. Ipak, pokazivala je veliki talenat i u slikarstvu, pa danas balansira između umjetnosti i sporta. Osnivačica je teretane i fitnes centra “Supreme”, ali i ateljea “Pero Griđo”, pa tako za nju možemo reći da je umjetnica, fitnes trenerica i preduzetnica istovremeno.
Piše: Andrea Šurlan; Foto: Slaven Miletić
Aleksandra Kecman počela je da se bavi tenisom sa samo pet godina i pokazavši talenat za sport, znala je da će to biti nezaobilazna stvar svakog njenog dana i u budućnosti. Ipak, to nije njena jedina strast, već je pokazivala različite sklonosti, pa je htjela da se bavi slikarstvom, ali i medicinom. Nakon završene srednje Medicinske škole, Aleksandra je poslije nekoliko godina postala i diplomirana grafička dizajnerka. Takođe posjeduje i diplomu završenog Fakulteta fizičkog vaspitanja i sporta, te planira još da se nadograđuje na tom planu.
Fitnes studio osnovala je 2013. godine na inicijativu njenog oca i nje. Tada se Aleksandra prvi put oprobala u fitnesu i postaje trenerica. Već devet godina studio je obavezna stanica mnogim ljubiteljima sporta. Dostupni su različiti fitnes treninzi, kako grupni tako i individualni, a u sklopu studija se nalazi i teretana.
“Čitav svoj život sam bila u sportu, pogotvo profesionalno u tenisu, pa je fitnes za mene bio nešto novo. Međutim, vrlo brzo sam postala veliki zaljubljenik u fitnes i nakon što sam završila obuku za trenera i počela da radim, shvatila sam da me baš motiviše rad sa ljudima. Posao je dobro krenuo i imala sam potrebu vrlo uskoro da proširim prostor zbog velikog interesovanja ljudi”, započinje svoju priču Aleksandra.
Nakon nekoliko godina rada, odlučila je da upiše Fakultet fizičkog vaspitanja i sporta kako bi znanje iz te oblasti što više unaprijedila. Kroz srednju školu imala je interesovanja u medicini, a sada, iako to nije očekivala, vrlo je zainteresovana za istraživački rad i u polju nauke. Trenutno uči o kinezioterapiji i želja joj je da u budućnosti pređe granicu samog fitnesa i tako unaprijedi svoj dosadašnji način rada.
Dugogodišnji trud i rad u sportu, nije je omeo da prestane sa sliaknjem. To je uvijek bio njen način za opuštanje. Kako priča, zbog obaveza nije stizala mnogo da slika, ali kad je opet uzela kist u ruke, u njoj se probudila želja da opet nastavi sa tim. Prije dvije godine, došla je na ideju da izloži svoje radove, pa otvara Atelje “Pero Griđo”, u centru Banjaluke.
“Moj otac voli da slika, tako da sam ljubav i talenat za slikarstvo sigurno naslijedila od njega. Vrlo spontano smo došli na ideju da imamo svoj prostor u kome ćemo stvarati, pa smo se tako odlučili da otvorimo naš atelje, koji će ljudima biti pristupačan i moći ćemo da im predstavimo svoje radove“, priča ona.
U Ateljeu “Pero Griđo”, pored umjetničkih slika Aleksandre i njenog oca, mogu se naći umjetnički radovi i drugih autora, ali i različite rukotvorine i restaurirani namještaj. Ona svoj stil slikanja opisuje kao apstraktan i impresionistčki, dok drugi autori imaju različite stilove, pa tako u galeriji ima dosta raznovrsnog sadržaja.
“Najčešće po narudžbi slikamo određene motive, ali je bitno da zadržimo i izražajnu mogućnost i da slikamo ono što želimo i nastojimo da takve slike izložimo u ateljeu. Slikanje je za mene vrijeme kad se ja opustim i prepustim mašti, a često volim da stvaram nešto kreativno i autentično, pa isprobavam različite tehnike. Ljudima su se svidjeli neki moji radovi kao što su ukrasi za praznike i vez”, kaže Aleksandra.
Sebe smatra vrlo ispunjenom osobom, jer je sve svoje hobije pretvorila u poslove u kojima uživa. Kaže da ne voli puno da planira unaprijed, već se stvari uglavnom spontano odvijaju, ali bi voljela da u budućnosti održi radionice iz slikarstva.
Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država USAID kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD.
