Ako je istina da fotografija govori više od hiljadu riječi, onda one koje pravi Ivana Desančić pripovijedaju bajke.
Piše: David Milosavić
Ivana je mlada fotografkinja koja je svoju karijeru započela u Americi, a koja je rođena i odrasla u Gradišci. Tu je završila osnovnu školu, a u toku srednje, uputila se u Sjedinjene Države. Prvo je došla u Čikago, a zatim se seli u Sjevernu Karolinu, tačnije grad Ešvil. Nadahnuće pronalazi i u svemu što je „fantastično“, a posebno drugim vidovima umjetnosti kao što su filmovi i knjige. Iako se ne ograničava kada su žanrovi u pitanju, među njenim radovima najčešći su portreti, ali u različitim postavkama. Ipak, možemo primjetiti da su njeni modeli često stanovnici vilinskog carstva ili priroda u ljudskom liku.
Za nju je fotografija oduvijek bila velika ljubav, želja i san ka kom je išla. Počela se interesovati za ovu umjetnost još u djetinstvu kada je telefonom fotografisala sve oko sebe. Međutim, kada je otišla u Ameriku, uspjela je od svoje ljubavi da napravi i karijeru. Od prvih plata koje je dobijala radeći u restoranima, ali i u raznim galerijama, skupila je dovoljno novca za opremu koja joj je bila potrebna za početak. Ipak, oprema nije dovoljna da se uspije u ovom poslu. Pored fotoaparata, za bavljenje fotografijom potrebno je i zavidno znanje, ali i talenat.
Pored portreta na kojima su modeli predstavljeni kao vile i vilenjaci, Ivana pravi i “bouduir” portrete. Kako nam je rekla, ovi radovi su vrlo značajni i za nju kao autoricu, ali i za njene klijente. Razlog za to je što budoar portreti zahtjevaju i poseban vid povjerenja između nje i njenih modela. Ova posebna povezanost, kaže Ivana, nikada nije bezrazložna. Poslije fotografisanja, svi njeni klijenti odu zadovoljni i nadahnuti sopstvenim izgledom.
„Buduar fotografija je za istraživanje i prihvatanje svog tijela. To je u Americi jako popularno baš zbog toga što nam društvo stalno nabija komplekse i govori nam ‘morate izgledati kao Viktorija Sikret modeli, a ako ne izgledate tako onda morate potrošiti milione na svoj izgled ili ostanite ružni’. Ja volim takve portrete jer kada mi dođe žena koja nije sigurna u svoj izgled, a poslije fotografisanja vidi koliko je lijepa i da izgleda kao da ima cijeli svijet, to motiviše i nju i mene“, kaže nam Ivana.
Rad koji je uložila u unapređivanje svojih vještina se svakako vidi, kako kroz divne portrete i sliku prirode koju pravi, tako i kroz dostignuća. Kako je rekla u razgovoru za eTrafiku, svoje slobodno vrijeme trošila je isključivo na razvijanje svog talenta.
„Prve tri godine sam radila oko 80 sati sedmično. Kada dođem kući sa posla oko četiri, već oko pet počnem sa onlajn časovima i tutorijalima i tako provedem vrijeme do spavanja. I sutra tako opet“, prisjeća se ona.
Trud koji je uložila u sebe prvi put donosi rezultate 2019. godine, kada dobija priznanje „Adobe design achievement award: Top talented photographer“. To joj otvara mnoga vrata i tada kreću i ozbiljniji angažmani i mnoštvo klijenata, kako ljudi koji žele vidjeti sebe kao dio fantazije, tako i umjetnika koji žele omote za svoje muzičke albume, knjige ili magazine. Tada shvata da je sporedni poslovi samo odvlače od bavljenja fotografijom i odlučuje se da joj jedini posao bude fotografisanje. Takav rizik zahtjevao je dodatno angažovanje sa stanovišta biznisa, pa Ivana unajmljuje i biznis mentoricu, čiji savjeti je dovode na poziciju na kojoj je sada – desetine klijenata, njen sopstveni studio i dovoljno finansija da bi mogla da se posveti umjetnosti koju stvara.
„Kada promijeniš taj način razmišljanja i odlučiš se na korak na kakav sam se ja odlučila, a to je da napustim druge poslove koji me odvlače od fotografije, ono što si namjerio mora uspjeti. Ja sam unajmila biznis mentoricu koja mi je govorila korak po korak šta i kako da uradim i prateći te njene korake meni je tržište eksplodiralo. Sada klijenti sami dolaze, imam svoj studio i bukirana sam u naredna tri mjeseca“, izjavila je Ivana.
Mnogo rada i zalaganja, ali i talenat je Ivanu doveo u situaciju da se bavi umjetnošću i od toga pristojno živi. Njen primjer pokazuje da se isplati biti uporan i vjerovati u ono što voliš, što i sama kaže i ističe da je otkako se bavi fotografijom, ona stalno fascinira, jer ni sama nije znala da ova umjetnost može da ide ovoliko daleko. Takođe, Ivana je zaključila da upravo svi treba da prate svoj put i da ne slušaju ljude koji govore suprotno od ličnih uvjerenja svakog od nas, jer da ih je ona slušala, kaže, ni sama ne zna šta bi radila sada i gdje bi bila.
„Svi su mi govorili da neću nikada od toga uspjeti, ali ja sam takva osoba da meni na jedno uho uđe, a na drugo izađe. I sreća da je tako, jer da sam slušala ljude sada ne znam čime bih se bavila, ali ovim poslom koji volim, sigurno ne bih“, zaključila je ona.
