Centralna izborna komisija je do izborne noći konačno izgledala kao institucija odlučna da napravi određene iskorake i djeluje u skladu sa svojim nadležnostima. Međutim, izborna noć i dani poslije su ogolili ono što je CIK ustvari pokazao, a to je institucionalni amaterizam i nemoć BH društva da izgradi demokratsko društvo, odnosno da volja građana bude do kraja ispoštovana.
Piše: infoveza.ba
Ako krenemo redom vidjećemo da je Centralna izborna komisija nakon izborne noći donijela niz apsurdnih odluka, nekažnjavajući političke subjekte, pojedince i institucije iako su svi dokazi upućivali na klasično kršenje Izbornog zakona kroz zloupotrebu položaja ili javnih resursa.
Kao primjer zloupotrebe resursa uzeli smo Radio-televiziju Gradiška, čiji su operateri prvi dan izborne kampanje objavili na Instagram stranici post u kojem žele sreću kandidatima SNSD-a, Miloradu Dodiku i Željki Cvijanović. Objava je ubrzo uklonjena, ali je prijava poslana “Transparency international-u”, koji je sve prijavio CIK-u, gdje je glavni motiv za prijavu bila činjenica da je aktuelni direktor RTV Gradiška Rajko Romić suprug, tada kandidatkinje, a sada narodne poslanice Ranke Perić-Romić (SNSD).
Nakon toga CIK je zatražio izjašnjenje od RTVG-a, koje je bilo poprilično zanimljivo. U svom obrazloženju, RTVG je navela da je kao i svim ostalim partijama, SNSD-u dostavila ponudu o oglašavanju krajem avgusta. Zatim navode da je SNSD bio dužan da uplati novac po predračunu 48h prije emitovanja njihovog oglasa. Nadalje, navode da je “operater” RTVG-a koji radi na društvenim mrežama, greškom (slučajnim klikom) objavio sporni sadržaj političkog subjekta SNSD, koji je navodno bio pripremljen za plaćeno oglašavanje. Kako je urednik primjetio ovu objavu, po njegovoj direktivi je nakon 30 sekundi ova objava uklonjena.
U svoju odbranu uprava RTG-a je iznijela argument da direktor Romić nije u SNSD-u, što je neistina, s obzirom na to da je u prethodnom periodu bio odbornik SNSD-a, kasnije kandidat za odbornika, da bi se zatim zamijenio sa svojom suprugom kada je u pitanju borba za glasove.
Isto tako, RTVG je zaboravio navesti da je tagovao (označio) kandidate iz Gradiške u opisu objave, što ukazuje na neku drugu vrstu slučajnosti. Mimo toga, ne morate biti marketing mag, a da ne uvidite rečenicu “Želimo sreću i uspjeh svim našim kandidatima”, što nije marketing nego klasičan hvalospijev.
Sve ovo nije bilo dovoljno CIK-u da sankioniše Radio-televiziju Gradiška. Pored ove odluke, još apsurdnija situacija se desila u opštini Ribnik, gdje su na kući predsjednika Opštinske izborne komisije bili postavljeni plakati na kojima su promovisani kandidati SNSD-a. Na 94. sjednici CIK-a održanoj krajem prošle godine razmatrao se prigovor SDS-a, gdje je navedeno da se na kući predsjednika Opštinske izborne komisije nalaze plakati SNSD-a.
Na 30:47 minutu snimka pomenute sjednice vidi se rasprava i odluka CIK-a u kojoj je obrazloženo da se ne može utvrditi jasno ko je vlasnik koje etaže kuće predsjednika OIK-a, pa se na taj način ova prijava odbija. Ono što je važno napomenuti, je da je član CIK-a, Vanja Prutina Bjelica glasala protiv ove odluke, a što je obrazložila činjenicom da je predsjednik OIK-a Ribnik trebao obavijestiti CIK, OIK ili preduzeti bilo kakve radnje da do ovoga ne dođe, jer je na ovaj način urušeno povjerenje Opštinske izborne komisije u Ribniku, a samim tim i CIK-a. Prutina Bjelica je bila stava da je predsjednik OIK-a u Ribniku mogao uticati i na svoje članove domaćinstva da ne stavljaju ove plakate na kući (pogledati diskusiju na 39:45 min).
Pored ovih odluka CIK-a zabrinjavajuća je i činjenica kod sankcionisanja zloupotrebe javnih resursa, poručuju iz organizacije Transparency international BiH. Njihov portparol, Srđan Traljić, ističe da ima određenih pomaka, ali je i dalje to nedovoljno kako bi izbori bili transparentni.
“Nas posebno brine dvostruka praksa kada je u pitanju vođenje kampanje javnim sredstvima, ukoliko se sjećate onih bilborda na kojima se reklamirao Vlado Đajić putem dokumentarnog filma na RTRS-u. Tu je CIK utvrdio da se ne radi o izbornoj kampanji, iako se on u sred kampanje direktno promovisao na tim bilbordima. Ako se vratimo dvije godine ranije na lokalne izbore, imali smo kazne od strane CIK-a načelniku opštine Banovići i gradonačelniku Bijeljine, tada Mići Mićiću, zbog zloupotrebe javnih sredstava.”
Traljić je pohvalio odluke CIK-a kada je u pitanju gradonačelnik Laktaša, Miroslav Bojić, koji je kažnjen jer je organizovao predizborni skup na otvaranju javnih radova. Sa druge strane, odbornika SDS-a u Laktašima, Sanjin Ćetojević, tvrdi da su ove kazne simbolične s obzirom na zloupotrebe kojih ima na desetine.
“Centralna izborna komisija omogući sve zloupotrebe tokom predizborne kampanje, aminuje neviđenu kradju izbora, pa zatim simbolično kazni učesnike. Ovakvih predizbornih skupova je u Laktašima bilo na desetine i na svakom su zloupotrijebljena budžetska sredstva u ličnu promociju.”
Ćetojevićevo mišljenje dijeli i politička analitičarka Tanja Topić, koja dodaje da dio političkih partija svjesno krši pravila i propise u predizbornoj kampanji.
“Dio političkih partija svjesno krši propise i pravila ponašanja u kampanjama jer znaju da im je lakše platiti te smiješne i male kazne. Te kazne su nesrazmjerne sa uloženim i efektima koje postignu kršenjem pravila. Problem je što se društvu i građanima šalje poruka da su zakoni tu da se krše i da ste veći politički mangup ukoliko zaobiđete pravila, da paradoks bude veći kršenje tih propisa potiču oni koji su učestvovali u njihovom donošenju i to je istovremeno i iskazivanje stava prema pravnoj državi.”
Pravna država je daleko i zbog toga što nisu objavljeni rezultati kontrolnog brojanja, zbog čega je opozicija u Republici Srpskoj danima organizovala proteste. Centralna izborna komisija je samo pokazala slabost institucija i sistema u BiH, koji vapi za određenim promjenama, pogotovo kada je Izborni zakon u pitanju.
