Gošća devete epizode podcasta „Mrzim kada sama šetam noću“ je Gordana Vidović, direktorica UG „Budućnost“ i osnivačica prve sigurne kuće u RS. S njom smo razgovarali o zakonskim regulativama koje se bave nasiljem u porodici, uvođenjem femicida kao zasebnog krivičnog djela, statusu žena civilnih žrtava rata koje su stigmatizirane i potpuno nevidljive od društva i sistema. Govorila je i o tome kako je osnovala sigurnu kuću u Modriči, ko su korisnice i razlici između toga kakve one tu dođu, a koliko osnažene izađu iz sigurne kuće.
Autorka: Vanja Šunjić
Vidović je pionirka borbe za ženska prava u savremenom bh. društvu i na pitanje da li tranzicija i ostali globalni tokovi, ali i društvena i socio-ekonomska zbilja u koju smo uronjeni, doprinosi tome da je nasilja sve više, ističe da situacija danas jeste gora nego ranije.
„Da nije bilo nekoliko posljednjih slučajeva nasilja nad ženama i femicida, ne bismo toliko ni pričali o problemu koji postoji u našem društvu i dešava se stalno, ali mi volimo da okrenemo glavu od problema, da sažalijevamo osobu za koju znamo da trpi nasilje, a nismo spremni da joj pomognemo. Ako se žrtva sama izvuče iz kandži nasilja, onda smo vrlo spremni da je osuđujemo za neke njene postupke”, ističe Gordana Vidović.
Ona podsjeća da je 2000. godine nasilje u porodici postalo krivično djelo. Nadala se da će taj potez riješiti probleme, ali je danas situacija drastično gora, iako su u međuvremenu doneseni i drugi zakoni koji uređuju ovu oblast. U BiH se posljednjih godina govori i o Zakonu o sprečavanju femicida.
“Mi smo oboljeli od sindroma koji se zove donošenje zakona, ali to donošenje zakona ne znači i implementaciju. Mislim da su posljednja dešavanja ponukala institucije da nešto rade. Vlada RS i Ministarstvo porodice omladine i sporta su naložili da se formira radna grupa koja će raditi na izradi Zakona o sprječavanju femicida. Ja sam imenovana u tu radnu grupu i stav većine nas je da ne bi trebalo ići sa novim zakonom, nego da se u postojeći Krivični zakonik ugrade odredbe koje se tiču femicida, koji se mora uvesti u naš pravni sistem”, govori ona.
Gordana Vidović ističe da nije dovoljno uvesti novo krivično djelo u Zakonik, već ga treba propisno sprovoditi.
„Kad se desi krivično djelo, od prvih ljudi na terenu zavisi kako će ono biti inkriminisano, da li će biti ubistvo, teško ubistvo, femicid, itd. Od toga na kraju zavise sankcije. Svi moraju raditi, pogotovu policija u saradnju sa centrima sa socijalni rad i tužilaštvom. Kad se desi neka teška krađa ili razbojništvo, a na drugom dijelu područja koje tužilac pokriva imamo nasilje u porodici, on vaga šta je od toga teže i onda će policiji naložiti da ono što on smatra da je lakše, oni mogu sami da urade. To nije dobro. Nedostaje kadra, a i ono što ima treba biti dobro obučeno. Kod nas su sankcije vrlo slabe. Uvijek se gleda nešto što će biti olakšavajuća okolnost za nasilnika, pa imamo nepojmljivih situacija, da sudija može da napiše da je njemu olakšavajuća okolnost to što ima troje djece i hrani porodicu, a pretukao je svoju suprugu“, govori ona.
Naša sagovornica ističe da kada je osnovala udruženje građana „Budućnost“ 1996. godine nije imala ideju da će se prevashodno baviti nasiljem nad ženama i da će osnovati sigurnu kuću. To je došlo iz potrebe korisnica koje su izložene nasilju u porodici, a sigurna kuća je mjesto na kojem se osjećaju zaštićeno i dobijaju svu pomoć, zaštitu i podršku za sebe i svoju djecu.
„U sigurnoj kući smo imali nekoliko situacija koje su mogle završiti tragično, da žene u tom trenutku nisu bile smještene kod nas. Imali smo ženu koju je muž tražio sa oružjem, ona je tada bila kod brata i nije je našao, a onda se u međuvremenu sklonila u sigurnu kuću. Poslije nekog vremena kada je nije našao, on je počinio samoubistvo. Još jedan sličan slučaj smo imali, to je žena koja je imala kćerku, ali nije smjela da se sakrije kod nje. Prijavila je policiji da on posjeduje oružje, oni su mu ga oduzeli i u drugom pregledu ponovo pronašli jer je prodao kravu, kupio pušku i nosio je ispod mantila, hodajući po Modriči i tražeći ženu koja je bila smještena kod nas. Kada je nije našao, ubio se. To su dva slučaja za koje sam 100 odsto sigurna da bi završili femicidom, da je žena bila dostupna nasilniku”, upozorava Gordana Vidović.
Žene u sigurnim kućama dobijaju podršku, ekonomsku i socijalnu pomoć, kao i uslove za nesmetan boravak sa svojom djecom. Objekti su obezbjeđeni kamerama i fizičkim osiguranjem. Kako bi ih ekonomski osnažili, radi se na njihovom prekvalifikovanju ili obučavanju za pokretanje vlastitih biznisa. Sarađuju sa firmama koje zapošljavaju žene koje izađu iz sigurnih kuća.
“Smatram da je jedan od ključnih pravaca u kojem treba djelovati ekonomsko osnaživanje. Siromaštvo je osnovni okidač zašto žena ostaje u nasilnom odnosu, ili se vrati nasilniku. Podržali smo 18 biznisa, imamo ženu koja se bavi pčelarstvom, perionicu auta, higijeničarku, poslastičarku, ženu koja proizvodi svijeće, njegovateljicu, farmaceutkinju koja izrađuje meleme… Presretna sam zbog ovog projekta. I smatram da u ovom smjeru treba ići“, naglašava.
Vidović navodi da su oni u kontaktnu sa svim ženama nakon njihovog izlaska iz sigurne kuće, te da su im i dalje na raspolaganju za pomoć, podršku i daljnje osnaživanje, ali i da rade s muškarcima psihosocijalni tretman, koji je ključan u slučajevima nasilja u porodici, jer se nekada zna desiti i transgeneracijski prenos, pa ima slučajeva da djevojčice koje su bile izložene porodičnom nasilju od strane svojih roditelja ponovo ga trpe od svojih partnera, ili dječaci koji su sa majkama bili izloženi nasilju, nekada postanu nasilnici.
„Imamo i Muški centar gdje kolege pokušavaju sa muškarcem uspostaviti kontakt, da se i on uključi u psihosocijalni tretman. Pomirenje je njihova odluka, a ukoliko se žena vrati u porodicu, onda kolege odlaze da ponovo razgovaraju s njima. Žene koje izađu iz sigurne kuće nisu one žene koje su došle tamo. Osnažene su, znaju da nisu ostavljene na cjedilu, bez obzira šta uradile dalje, znaju da mi stojimo iza njih i uvijek ćemo im pomoći. To je jedna vrsta samopouzdanja koju ničim ne možete platiti“, naglašava Gordana Vidović.
