Ispod žila stoljetnih stabala kestena izvire Neretvica. Tipična brdska rječica stremi uskim koritom prema Jablaničkom jezeru. Usput napaja usjeve i pojilo je živom svijetu iz ovog kraja. I tako hiljade godina. U vrele sušne ljetne dane, kakvi su karakteristični za ovaj kraj na pragu Hercegovine, njeni izvori ne presušuju.
Piše: Osman Zukić; Foto: Almir Kljuno
U njenom toku i sad vidite bjelonogog raka. Ovo slatkovodno biće je na crvenoj listi
ugroženih vrsta i možete ga naći jedino u čistim, pitkim, rijekama.
Klis je dolina kroz koju ova rijeka protječe. Na padinama uz riječno korito načičkana su sela. Ima ih tridesetak. Zemlja je plodna i rahla. Iz tih padina vriju potoci. O životu u ovom kraju govore i desetine nekropola stećaka, arheološki nalazi iz rimskog doba, legende. Svaka priča počinje i završava s Neretvicom. Svi mostovi su išli preko. Sve se kretalo s rijekom.
Rijeka je u ovoj dolini izvor slobode.
Prve informacije o mHE
Vratimo se u davnu 2006. Tada mještani u dolini Klis prvi put čuju da neko planira izgradnju malih hidroelektrana u koritu rijeke Neretvice. Pričalo se o njih petnaest. Podsjetimo da je to bilo desetak godina poslije potpisivanja Mirovnog sporazuma u Dejtonu. Država je zakoračila u prve tranzicijske godine. Malo se znalo o takvim projektima i teško je bilo išta saznati.
No, i tada su stanovnici ovog kraja imali jasan stav. Ne žele da se rovari po koritu rijeke. S nekoliko stotina potpisa na peticiji su to jasno i poručili.
Ibrahim Turak se prisjeća tog vremena.
„Mi nismo bili upućeni konkretno u planove investitora. Kako će se sve to dešavati?
Međutim, nakon peticije došlo je do zatišja. Investitori su vršili mjerenja. Nismo imali
potrebu da se aktiviramo u borbi protiv toga, jer nije bilo praktičnih dešavanja na rijeci“, ističe Turak
Plan je bio jasan. Kada dođe do aktivnosti u koritu rijeke, onda će mještani poduzimati
potrebne radnje da se ti projekti spriječe.
Tako je bilo sve do februara 2020. Tada je investitor, otkriva se da je to Elektroprivreda BiH, konačno krenuo u realizaciju planova. Za početak, pravili bi dvije male hidroelektrane –Gorovnik ušće i Srijamski most.
Prvi protesti
Dvadesetak dana poslije, u mjestu Parsovići mještani organiziraju prve masovne proteste.
Peticiju protiv izgradnje je potpisalo preko hiljadu i po građana.
Ibrahim preuzima ulogu vođe pokreta, koji će se kasnije formalizirati u Udruženje građana
„Pusti me da tečem“.
Potom, u maju, uspijevaju spriječiti postavljanje tabli kojima je investitor želio ozvaničiti
početak radova.
Iz matične općine Konjic nije stizala podrška. Ta podrška se i nije mogla očekivati s obzirom da je Općina Konjic potpisnik ugovora o koncesiji. Ako bi ga raskinuli, naknada bi bila ogromna.
Ljudi su ostali sami na mostu.
Nije bilo straha
U junu dolaze mašine. Nekoliko stotina građana su, kako smo čuli, bili spremni životima
braniti rijeku.
Sudski procesi su u slučaju rijeke Neretvice trajali od maja 2020. do marta i aprila 2023.
„E to je bila pravna pobjeda kojoj smo se toliko radovali i koja je stavila pečat na sve ovo.
Pokazali smo svima da smo upravu. I onima koji su nas nazvali anarhistima, koji su govorili
da rušimo državu, koji su nam lijepili epitete koje je jako teško otrpiti.“
Investicija mala, a dobit velika
Mnogi sudski sporovi protiv investitora u slučaju gradnje ovih objekata na rijekama u BiH su završavali utvrđivanjem mnogih neregularnosti što, u konačnici, nije bilo dovoljno da se rad tih postrojenja, ukoliko su ona u pogonu, prekine.
Brza i sigurna zarada je motiv koji investitore pokreće da rade ovakve projekte na rijekama.
Ibrahim dodaje da je novac proklet motiv.
Ova rijeka će nastaviti teći kuda je tekla vijekovima. U njenom koritu će bjelonogi rak
skrovište još zadugo imati. Oblo kamenje će još oblati. Dolinom će huku činiti. Mnoga će djeca u njoj učiti plivati, a domaćini će njome paradajz zalijevati.
Ova priča je jedan od najistaknutijih primjera ekološkog aktivizma u postratnoj BiH. Polučila je konkretnim rezultatom – raskidom ugovora o koncesiji i odustajanjem od izgradnje petnaest malih hidroelektrana.
Ova priča je primjer kako građani, uz kvalitetnu organizaciju i adekvatnu pravnu podršku, mogu uživati prava koja su im garantirana. Pravo na pitku vodu,
pravo na učešće u donošenju odluka, pravo na slobodu izražavanja…
Ova priča i ovi ljudi su inspiracija mnogim ekološkim pokretima u regionu. Nakon ovog
primjera, investitori će nužno mijenjati taktiku kada žele okupirati neko prirodno dobro.
Ova priča je, između ostaloga, dovela do toga da se u entitetu Federacija BiH izglasaju
zakonske izmjene o električnoj energiji kojima se zabranjuje izgradnja malih hidroelektrana (do 10 MW). To vodi i procesu raskidanja do sada potpisanih koncesionih ugovora.
Ovo je priča o tome kako prirodni resursi nisu i ne smiju biti ničija svojina.
(Priča iz autorskog serijala „Aktivizam u BiH: Naučene i propuštene lekcije“ nastala je uz
podršku European Endowment for Democracy.)