Okružen najljepšim planinama, Bosanski Petrovac u sebi čuva važno kulturno nasljeđe. U prošlosti se svaka djevojka i žena u ovom gradu bavila tkanjem ćilima, to je bio osnovni izvor prihoda ženama iz ruralnog područja.
Tekst i fotografije: Kristina Šobot
Iako je sam način rada bio težak zbog kompleksnosti pripreme, žene su ga izrađivale sa puno ljubavi, u dugim zimskim noćima, prenoseći svoju tradiciju sa koljena na koljeno. Ćilim se koristio kao ukras i kao simbol grada.
Posljednja petrovačka tkalja je Sedija Bolić (67). Tradicionalni petrovački ćilim zapravo potiče iz njene porodice. Njena baka ga je osmislila sa djevojkama preljama, zbog čega Sedija posebno čuva i njeguje ovu tradiciju. Kako nam je i sama rekla, uvijek će rado naučiti nove generacije ovoj divnoj vještini, da se otrgne od zaborava.
Zainteresovala se za tkanje ćilima još kao djevojčica, kada je prilikom težih dana pomagala svojoj majci da tka i zarađuje prodajom ćilima. Najviše je inspirisala ljubav prema samoj tradiciji.
“Ćilim se tka na stanu, osnova je od vune, a najčešće boje su crvena, zelena, bijela i crna. Da bi napravili jedan ćilim potrebno je mnogo strpljenja i vremena. Vrijeme je uvijek dragocjeno, veliki ćilim radi se i po nekoliko mjeseci, ja trenutno radim male ćilime. Za mene jedan od najtežih izazova je to što ja ručno radim sve, jer nemam druge opcije. Ko je vrijedan i snalažljiv njemu ništa nije teško pa ni pronaći materijal”, objašnjava nam Sedija.
Ćilim se izrađuje od ovčije vune koja se čisti, pere i sortira. Nakon toga se češlja, prede i boji. Za bojenje Sedija koristi biljne supstance, ljusku od oraha, luka, ali ponekad iskoristi i umjetnu boju.
“Svaki ćilim priča svoju priču. Posebni su mi ćilimi sa mustrom ‘Bolića kolo’, čuvam ga kao poseban amanet. Čuvam ga u porodici i nadam se da će ga mladi naraštaj u porodici njegovati”, govori nam ponosno.
“Bolića kolo” je tradicionalna šara ćilima, specifična po načinu izrade na području Bosanskog Petrovca gdje je i nastala. Mustru su osmislile mlade djevojke, tkalje iz porodice Bolić po čemu je ćilim i dobio naziv.
“Uspijem nešto prodati i zaraditi. Ćilime radim po želji samog kupca. Petrovački ćilim kupuju oni koji ga vole. Mojih ćilima ima svugdje u svijetu, moji ćilimi su dobili krila” , govori nam kroz smijeh.
Danas je ćilim postao inspiracija likovnim umjetnicima, pa je tako crveni tepih na Sarajevo film festivalu zamijenio bosanski ćilim.
“Svaki ćilim je poruka tkalje koja ga tka. Ako u svojim domovima imate ćilim, tu dragocjenost dobro čuvajte. Ukoliko neko od mladih želi da se bavi ovim poslom, neka zna da se to ne može naučiti odmah, za to je potrebno strpljenje i prvenstveno ljubav” , poručuje ona na kraju našeg razgovora.
