Ljubav prema zavičaju svako drugačije izražava. Neko to čini kroz pjesme i priče, a neko kroz slike. Četrnaestogodišnja Jovana Srdić iz Glamoča, ljubav prema svome gradu i selu predstavlja na slikarskom platnu.
Piše: Lejla Ćirić; Fotografije: Zorica Srdić
Još u vrtiću Jovana je pokazivala iznimnu nadarenost za umjetnost i slikanje. Njen prirodni talenat oduvijek je bio praćen veoma jakom voljom i željom za pomjeranjem vlastitih granica. Prvu priliku za velike korake dobila je preseljenjem u Banjaluku.
„Bila sam peti razred kad smo se brat, sestra i ja odselili iz Glamoča. Moji roditelji su odlučili da krenem u školu slikanja i nikad im se za to neću moći dovoljno zahvaliti. Tu sam se uz pomoć slikarke Monje Pepić snašla bez problema“, govori nam.
Nakon škole slikanja, njeni crteži i radovi su dobili puno više života, kako nam Jovana kaže. U slikanju se pronalazi i tvrdi da je to njen svijet. Pretežno slika pejzaže.
„Moj cilj je da prikažem svoj Glamoč, svoje rodno mjesto i selo u najljepšem obliku, odnosno onako kako ga ja doživljavam. Mogu ja uraditi i portret, ali tu nema ni blizu života kojeg ima pejzaž“, kaže.
Prijavljuje se na razne likovne konkurse, pa je tako 2021. godine osvojila drugo mjesto na konkursu povodom grada Banjaluke. Sa dvanaest godina naslikala je i tvrđavu Kastel.
„Cilj mog slikanja nije samo da postanem poznata. U životu se ne želim bazirati isključivo samo na slikanje, nego da mi to bude neko usputno zanimanje“, ističe ona.
Jednu od nagrada osvojila je i 2022. godine, na konkursu Konfučijevog instituta povodom Kineske Nove godine. Iste godine, Jovanini radovi se nalaze na izložbi u Domu omladine u Banjaluci.
„Kada se ozbiljno bavim nekom slikom, uglavnom koristim akril. Kada se radi o konkursima, više volim da radim grafitom i za jednu takvu sliku mi treba otprilike mjesec dana“, govori Jovana.
Dopada vam se ova priča? Podržite eTrafiku simboličnom pretplatom na Patreonu i pomozite joj da stvara ovakve sadržaje.
Učestvuje na dječjim izložbama, na kojima je njen talent i te kako zapažen.
„Milica Tepić je ugledala svjetlost dana na izložbi u gradu Corsico nedaleko od Milana. Rad Jovane Srdić je izašao iz okvira naših prostora. Preponosna sam“, kazala je njena majka, nakon što je Jovanina slika izložena u Italiji.
Slikanje kao umjetnost zahtijeva mnogo vremena koje se mora posvetiti svakom radu. Ova djevojčica svijet oko sebe posmatra na drugačiji način i u svemu pronalazi motivaciju, a izazove prelazi sa bojom i kistom.
„Sve su mi slike jednako drage, ne bih mogla jednu izdvojiti, ali najveći izazov mi je bila slika manastira Veselinje. Tu sliku sam najduže radila, tri mjeseca svaki dan“, ističe sa osmijehom.
Jovana se naknadno priključila svojim školskim vršnjacima u Banjaluci, ali za njih ima samo riječi hvale. Svoje prijatelje iz razreda smatra svojom velikom podrškom.
„Drago mi je što nema nikakve ljubomore i što me podržavaju. Uvijek su, jednako kao i ja, uzbuđeni kad se desi neka nagrada. Predstavljajući sebe, ja ujedno predstavljam i svoj razred“, govori bistra djevojčica.
Na promjenu sredine gleda samo na pozitivan način. Nostalgiju za Glamočom pretvara u umjetnost i svaki put se iznova raduje novim prizorima koji je tamo čekaju.
„Banjaluka mi je donijela samo dobro, krenula sam u školu slikanja, a i tek tada sam shvatila šta zapravo meni predstavlja zavičaj. U tom trenutku sam osjetila još veću ljubav prema Glamoču i shvatila da će mi uvijek biti u srcu i u mislima“, govori sa smješkom za eTrafiku.
Sposobna djevojčica radi i po narudžbi kada ima vremena, ali priznaje da joj je puno draže raditi po svojoj želji. Malu umjetnicu sigurno čekaju velike staze i snovi, ali neće zaboraviti odakle i gdje je počela.
