Na spisku Centra za podršku studentima sa invaliditetom u Banjaluci nalazi se dvadesetak imena. U Rektoratu sa oduševljenjem pričaju o Centru te ističu njegov značaj i opremljenost, ali nam studenti koji ga koriste daju drugačije informacije. Kako su nam oni rekli, a mi se lično uvjerili, ovaj Centar nema čak ni adekvatan prilaz za osobe sa invaliditetom. Naime, na ulazu u objekat postoji rampa za osobe sa invaliditetom, ali je problem doći do same zgrade u kojoj je Centar smješten.
Studentkinja master studija psihologije Jovana Džever (26) kaže da joj Centar u trenutnoj funkciji ne predstavlja neku specijalnu pogodnost, ali vidi veliki potencijal u samoj zamisli.
“Mislim da će sama svrha i smisao njegovog rada biti od velike pomoći narednim generacijama koje dolaze sa manjkom informacija i podrške, a Centar je upravo tu zbog toga. Projekat je još uvijek u toku i Centar ima za cilj da postane održiv i funkcionalan”, kaže ona, te dodaje da u Centru postoje određeni nedostaci i nelogičnosti.
“Sve je to lijepo zamišljeno, ali trenutno stoji tako kakvo jeste, bez realizacije. Recimo, ja ne mogu do centra prići skuterom jer ne postoji rampa koja bi povezala staze koje vode do njega. Toliko o pristupačnosti”, govori nam Dževerova, te pokazuje svoj problem u praksi. Naime, staze koje vode do samog centra nisu prilagođene kolicima i skuterima, pa ona bez tuđe pomoći ne može da se penje ili silazi sa ivičnjaka. Da bi nam to dokazala, pokušala je skuterom preći preko nagiba koji povezuje dvije staze, ali se – zaglavila!
“Imam osjećaj da su nas prihvatili preko tog projekta samo zato što tako treba i sada nas guraju u stranu”, govori ona pomalo razočarano.
Student prve godine Socijalnog rada Ognjen Ranisavić kaže da u Centru nema osnovnih uslova za obavljanje njegovih funkcija, pa se pita koja je njegova svrha.
“Centar treba biti poveznica između studenata i Univerziteta, obavještavati fakultete da kod njih studira taj i taj student sa tim i tim invaliditetom, pa da se nastava prilagodi tim osobama. Taj centar nema telefon, faks niti internet. Jedan momak svaki dan dolazi na posao, ali taj njegov dolazak nema svrhe, jer nema osnovih uslova da tamo radi. Kad dođe neki novi student on čak i ne zna da taj Centar postoji jer nema putokaza”, navodi Ranisavić koji inače volontira u Centru.
Kako kaže, još prije nekoliko mjeseci su poslali zahtjeve da se postave putokazi i rampa, ali odgovor nisu dobili.
“Na papiru sve to živi, ali u stvarnosti ne postoji. Na tome trebaju raditi ljudi koji su povezani sa time, iz te struke. Koordinator Centra za podršku, iz reda akademskog osoblja u sklopu EQOPP projekta, je Gorana Panić koja je trenutno u Finskoj na doktoratu. Ona se stvarno trudi i istinski radi, ali nema podršku i niko nema sluha za to.”
Prorektor za nastavu banjalučkog Univerziteta i koordinator EQOPP projekta Simo Jokanović osnovni problem studenata sa invaliditetom vidi u njihovoj zatvorenosti i neradom otkrivanju svojih nedostataka. Za njega je jako bitno osvježiti zgradu u kojoj je smješten Centar te stvoriti lijep ambijent kako bi se privuklo više studenata da ga koristi.
“Ključno nam je osvježiti ovaj prostor, kako bi on bio što primamljiviji i staviti putokaze, da pokažemo studentima da mogu tu ostvariti nešto korisno za njih. Zatim tu je i osposobljavanje osoblja u studentskim službama da prepoznaju osobe sa posebim potrebama i njihove stvarne nedostatke kako bismo dobili što realnije informacije i što kompletniji pregled”, rekao nam je Jokanović.
U Banjaluci su samo četiri fakulteta potpuno osposobljena za pristup licima sa invaliditetom, što je ograničavajući faktor prilikom odabira profesije za ove sudente. Za sada su to Fakultet političkih nauka, Filološki, Pravni i Ekonomski fakultet. Prorektor nam je rekao da su na ovim objektima postavljeni i liftovi kako bi studenti mogli nesmetano da se kreću između spratova, ali da i na ostalim fakultetima postoje rampe koje omogućavaju studentima sa invaliditetom da pristupe zgradi. Međutim, kada smo ga napomenuli da nemaju svi fakulteti čak ni to, prorektor nam je rekao da se radi o “starijim zgradama gdje nisu urađena takva građevinska rješenja”.
“Na Elektrotehničkom fakultetu nema čak ni rampe, kao ni na Filozofskom, jer su to starije zgrade, ali sve nove zgrade će imati ova rješenja. Tačno je da su studenti ograničeni prilikom odabira fakulteta, jer ne mogu svakom fizički prići, ali napravićemo neko rješenje i za te objekte”, obećava Jokanović.
Stručni saradnik za pitanja studenata sa invaliditetom Saša Grbić rekao nam je da Centar sada posjeduje pomagala koja su namijenjena za slijepa i slabovida lica, za gluve i nagluve i jednu ergonomsku tastaturu. Centar inače postoji od 2006. godine, a sada je ponovo pokrenut u sklopu projekta Evropske komisije.
“Centar se trudi da što više pomogne studentima sa invaliditetom u njihovom usavršavanju i učenju, a ova pomagala će im u velikoj mjeri povećati kvalitet studiranja. Naišli smo na razumijevanje Univerziteta i mislim da čine sve mogu da se popravi položaj ovih studenata”, govori on, i dodaje da se trenutno ide ka uklanjanju arhitektonskih barijara i poboljšavanju standarda, jer je studiranje za osobe sa invaliditetom povezano sa mnogo većim troškovima nego što je to slučaj sa ostalima.
eTrafika.net – Vanja Stokić