Kako bi dojenje bilo uspješno, porodiljama su pomoć i podrška potrebni od prvog trenutka. Upravo je medicinsko osoblje to koje treba da podrži dojilju odmah nakon porođaja. Međutim, brojne su situacije sa kojima se porodilje susreću tokom boravka u bolnici. Najviše se žale na neadekvatnu pomoć od strane babica, njihovu nestručnost, ali i loš odnos prema porodiljama koje zatraže pomoć.
Piše: Snježana Aničić Petković; Foto: Alma Hasanović – Fotobaza.ba
Majke sa kojima smo razgovarale većinom imaju loša iskustva iz porodilišta. Jedino S.A, koja se porodila prije dvije godine na Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske (UKC RS), ima pozitivno iskustvo.
„Zaista nemam zamjerki. Moj porođaj je bio težak, bila sam iscrpljena i osjećala sam strah zbog prvog dojenja jer mi je to bila prva beba. Babice su mi zaista pomogle savjetima i bile su dostupne u svakom trenutku kad mi nije išlo. Sjećam se da je u sobama bio zalijepljen papir sa deset koraka dojenja, što mislim da je odlična stvar jer u svakom trenutku možete da se podsjetite ako vam nešto nije jasno. Znam da nisu dopuštali da se koristi izdojeno mlijeko jer nije sterilisano, pa su ga porodilje morale prosipati što im je teško padalo. Bilo je i majki koje nisu dopuštale da im se objasni kako treba, pa su se svađale, tjerale neki inat, a mislim da su samo sebi stvarale nepotrebni stres. Izdržiš nekoliko dana, pratiš njihove korake, a kad dođeš kući, počneš raditi onako kako je najlakše prvo za tebe, a onda i za bebu“, rekla je S.A.
Klinika za ginekologiju i akušerstvo je sertifikovana i akreditovana kao „Bolnica, prijatelj beba“ 2019. godine i upravo zbog toga su u obavezi da svi radnici budu edukovani o deset koraka dojenja.
„U toku same trudnoće, poroda i nakon toga se savjetuje dojenje. Nezavisno od akreditacije u našem porodilištu, stavljanje novorođenčeta na dojke majke je odmah po porođaju, ako to dozvoljava stanje porodilje i novorođenčeta. Apsolutno se zagovara dojenje, a ako majka to ne želi, mora da potpiše dokument o odbijanju dojenja. U porodilištu poslije poroda se pacijentkinje premjeste u sobu za porođene žene i babica pomaže kod stavljanja novorođenčeta na dojku, pokazuje i objašnjava postupak“, naglasila je načelnica Klinike za ginekologiju i akušerstvo prof. dr Vesna Ećim Zlojutro.
Podršku nemaju sve porodilje
Žene sa kojima smo razgovarale, a imaju loša iskustva, porodile su se u Doboju i Brčkom. Napominju da je drzak stav babica jedan od najvećih problema.
Z.P, porodila se prije nekoliko mjeseci, a za nju je dojenje bilo izuzetno stresno. Bebu je prestala da doji nakon četiri mjeseca.
„Pri porodu moja beba je bila napaćena. Kada je došlo vrijeme za dojenje, nisam imala mlijeka. Sestre su stalno insistirale da beba sisa, ali nije bilo uspješno jer ona nije mogla sisati, a ja nisam imala bradavice. Mlijeko mi je nadošlo treći dan i probali smo opet pomoću silikonskih bradavica, ali nije ni to išlo, pa sam se ipak morala izdajati. Kada smo došli kući, bez stresa i bez pritiska nekih tamo osoba koje se svaki dan mijenjaju, išlo je bolje. Beba je počela na silikonskim bradavicama da sisa, ne skroz, ali kombinovali smo dojenje i izdojeno mlijeko“, govori Z.P.
Dodaje, da porodilje u dobojskom porodilištu nemaju podršku. Ukoliko je postojao neki problem, majke bi dobijale uvijek isti odgovor: „Ma da, najlakše je ne dojiti dijete. Uopšte se ne trudite, lakše je dati flašicu.”
„Najveći problem kod moga dojenja je bio taj što je dijete bilo napaćeno, bez snage da navuče sebi bradavicu koju i nisam imala. Proces izdajanja je bio četiri mjeseca, poslije, zbog stresa, sam izgubila mlijeko i krenuli smo sa dohranom“, rekla je Z.P.
Iz dobojskog porodilišta tvrde da se u njihovom porodilištu radi po „baby friendly” programu. Naveli su da su sestre akušerke upućene u program i bile na edukaciji te da majke imaju podršku tokom boravka na Odjelu ginekologije i akušerstva.
Ni u porodilištu u Brčkom, situacija nije sjajna. Porodilje objašnjavaju da medicinsko osoblje nije uopšte edukovano.
„Nemamo babice i savjetnice za dojenje, niti se dojenje potencira, bebe donose nahranjene i uspavane. Nikad neću zaboraviti noć kada sam otišla na tuširanje i mlijeko teče iz mene, a bebe nema. Plačući sam hodala kroz hodnik i čekala da neku sestru vidim i imala sreću da jednu poznajem pa mi je donijela bebu na podoj. To je bila jedna jedina noć od pet provedenih u bolnici. Trebalo bi svi da znamo koliko je bitan noćni podoj u periodu uspostavljanja laktacije“, sjeća se D.D.
Kako kaže, nije joj ponuđena ni izdajalica, iako su je neke žene dobijale. Grudi su joj bile pune mlijeka zbog čega je nazvala muža da joj donese izdajalicu, jer nije znala kako drugačije da spriječi upalu.
„To mlijeko sam prosipala, jer mi nije ponuđena adekvatna mogućnost čuvanja mlijeka, pa da barem tako hrane bebu. Moj dječak je pri tome svemu imao i žutilo i konstantno je bio uspavan, da ne pričam kako su nas doktori s tim ‘zavukli.’ Moja upornost da omogućim bebi ono najvrednije što nam je prirodom dato — majčino mlijeko, rezultiralo je višemjesečnim izdajanjem. Voljela bih da se sve ovo ženama olakša“, napominje za eTrafiku.
N.P, porodila se u Brčkom, u vrijeme pandemije. Govori da je većina sestara i babica bila sjajna.
„Bile su super, osim nekoliko njih koje sam ja prozivala hiljadu puta. Tjerale su me da dojim iako nisam mogla. Išlo je mlijeko, ali vjerovatno ne dovoljno kvalitetno da bi dijete sisalo. Morala sam da ih tjeram da ga nahrane špricom“, iskrena je.
Iz brčanske bolnice tvrde da je njihovo porodilište opredijeljeno za uspostavljanje uspješnog dojenja.
„Naše medicinsko osoblje je opredijeljeno primarno za dojenje, a posebno na rano uspostavljanje kontakta koža na kožu, neposredno nakon poroda. Kada je riječ o stručnom i kontinuiranom usavršavanju medicinskih sestra/babica, u skladu sa iskazanim interesom, istima se, i omogućava učešće na stručnim simpozijumima kao i edukacijama koje su neophodne. Također, naše medicinsko osoblje pruža sveobuhvatne informacije o prednostima dojenja, tehnici dojenja, položajima za dojenje i rješavanje čestih problema“, rekao je portparol Sead Šadić.
Istakao je da je njihovo stručno osoblje dostupno za pomoć pri dojenju, kako u porodilištu, tako i prije otpusta. Ukoliko dojenje nije mogućee, ukazuje se na pravilno izdajanja mlijeka i čuvanje.
„Svjesni da su majka i beba jedinstvni, pa se prilagođavaju savjeti i podrška potrebama svake pojedinačne majke. Podrška nakon otpusta iz bolnice, ne bi trebalo da prestane, te u sklopu naše ustanove, kroz primarnu zdravstvenu zaštitu tj. Dom zdravlja (patronažna služba), organizuju se redovite kućne posjete, rješavanje problema, edukacija o prehrani i njezi, emocinalna podrška, ali i upućivanje na druge usluge, ako je potrebno, kao što su pedijatri, ginekolozi, neonatolog i sl. Posebno moramo istaknuti da se naše medicinsko osoblje redovito odaziva na pozive NVO sektora, gdje i na taj način promovišu dojenje“, napomenuo je Šadić.
Medicinsko osoblje nije dovoljno edukovano
Savjetnica za dojenje Alma Džanko smatra da je medicinsko osoblje donekle edukovano, ali da nije „ažurirano“ za nove smjernice o dojenju. Sve zavisi o kojem porodilištu je riječ i da li je „baby friendly“. Napominje da ima izuzetaka koji se sami edukuju, ali je to nedovoljno za broj majki koje treba da počnu dojenje u porodilištu.
„Porodilišta promovišu dojenje, ali većinski je ta promocija na plakatima po zidovima čekaonica. Vjerujem da su na raspolaganju onoliko koliko im se finansira ta promocija, a dojenje slabo ko finansira jer je to dobro jedino za majku i dijete“, objašnjava naša savjetnica.
Podrška je jedna od najbitnijih stavki za uspješno dojenje. Nakon porodilišta, porodica i okolina su ti koji majkama treba da pruže podršku.
„Ako majka vjeruje u dojenje, ali joj okolina govori kako nema mlijeka i kako treba dodatno dohranjivati, mala prepreka ili jedno odbijanje bebe učinit će to da će majka pomisliti da je okolina bila u pravu i nastavit će sa dohranjivanjem. Ako majci koja počne sumnjati u to da ima dovoljno mlijeka, okolina govori podržavajuće komentare kako ona može, kako sigurno ima mlijeka pa se dodatno i savjetuje da bi pomogla majci, donosi joj obroke, ustaje po noći, dodaje joj bebu za podoj, majka osjeća da nije sama i da ona to trenutno stanje može iznijeti, te malo po malo, savladava prepreke i uspostavlja dojenje“, savjetuje Džanko.
Potrebna i edukacija trudnica
U BiH je 1. novembra pokrenuta besplatna SOS linija za savjetovanje o dojenju u Bosni i Hercegovini, ali i šire. Za početak, zainteresovanima su dostupna dva termina sedmično koja traju sat vremena. U tom periodu savjetnice će biti besplatno na raspolaganju trudnicama i mamama u rješavanju poteškoća i izazova u dojenju. Prijaviti se možete putem ovog linka. Rad ove linije možete da pratite preko Instagram profila no.si.dojenje.
Iako se čini da je riječ o jednostavnom procesu, dojenje je sve osim toga. Zbog toga je potrebna i veća edukacija samih trudnica i porodilja, posebno onih koje ranije nisu imale susret sa dojenjem.
Dosta je plaćenih škola za trudnica, ali i onih koje su potpuno besplatne, a rade pri domovima zdravlja. Tu su i društvene mreže i razni profili koji su fokusirani isključivo na dojenje. Jer, kako kaže Džanko, puno lakše je pomoći edukovanoj majci nego onoj koja je uvjerena da nema mlijeka.
„Žene najčešće griješe jer se ne čuju, ne slušaju sebe i svoje tijelo pri porodu, tokom dojenja, tokom života. Mnogo smo se udaljile od prirode u nama. Tako i dojilje griješe jer ne vjeruju sebi da mogu, ne vjeruju bebi da može da doji, ali vjeruju nekoj tableti, suplementima, čuju da će joj povećati količinu mlijeka. Suština dojenja je u ponudi i potražnji. Onoliko koliko beba bude sisala, toliko će biti mlijeka“, iskrena je Džanko.
Ističe da je upornost, kao i za sve u životu, presudna i za dojenje.
„Za uspješno dojenje treba mnogo toga da se poklopi, mnogo je nespavanja, informacija, novonastala situacija kada postajete roditelj je sama po sebi novi šok za organizam, a onda dobijete prepunjene dojke, boli vas rana od poroda, bole vas grudi, niste baš u zavidnom položaju. U tim svim trenucima upornost dobro dođe, posebno kod dojenja dok se ne uspostavi, neka tri mjeseca rada 24 časa dnevno, sa pravim informacijama, da bi poslije bili sretni i zadovoljni jer ste pregurali još jedan tornado života. I znate da ste učinili najveće dobro za sebe i bebu“, rekla je za eTrafiku.
Mali procenat majki koje doje
U BiH je mali procenat majki koje doje, što znači da nema ni dovoljno savjetnica koje su majkama na raspolaganju, pored sistema koji generalno ne podržava dojenje. Prema podacima UNICEF-a, statistika iz porodilišta govori da je stopa dojenja u prvom mjesecu života 87,3 odsto, međutim do šestog mjeseca doji samo 15,1 odsto majki. Prema dostupnim podacima, 95 odsto majki može dojiti, dok svega pet odsto to ne može iz različitih razloga.
„Kada bi uzeli u obzir da je svaka majka, koja doji i koja je dojila, jedna od promotora dojenja, koja može pomoći drugoj majci da doji, opet bi to bilo malo savjetnica koje su na raspolaganju majci. Sistemski BiH mnogo zaostaje za evropskim zemljama, po procedurama u porodilištu, npr. po rođenju ne postoji državno porodilište gdje će majka doživjeti bebin zlatni sat, odloženo presijecanje pupčane vrpce i sl. prakse za dobrobit majke i bebe, ali to je vjerovatno i do nedostatka kadra u državnim porodilištima“, govori savjetnica Džanko.