U oktobru ove godine Banjaluka je postala bogatija za još jednog stanovnika čije je porijeklo udaljeno stotinama kilometara odavde. Pravo iz Alepa, najvećeg i najnaseljenijeg grada u Siriji, Yamen Hrekes (24) i njegova sestra Hilda (21) došli su u Banjaluku i upisali se na Medicinski fakultet.
Nakon što je u Alepu završio Gimnaziju, i poslije toga još Višu školu za elektrotehniku i telekomunikacije, 19-ogodišnji Yamen je bio premlad da bi počeo raditi i želio je dalje da se usavršava, kao i da utoli svoju želju za putovanjima. Saznanje da ima tetku u Zagrebu odlučilo je njegov sljedeći korak.
Život u Zagrebu
2009. godine Yamen dolazi u Zagreb sa namjerom da započne studije na Medicinskom fakultetu, odsjek za stomatologiju. Prva godina dana u Zagrebu protekla mu je u učenju i savladavanju jezika, da bi tek 2010. godine upisao željeni fakultet. Prijem je, kaže, bio dobar i nije mu bio problem da se snađe.
‚‚Zagreb je prilično veliki grad, i u njemu živi mnogo stranaca, tako da su ljudi navikli na nas i uopšte nisam nailazio na bilo kakve neprijatnosti, naprotiv, ljudi su bili ljubazni i predusretljivi” kaže Yamen.
Rat u Siriji
2011. godine u Zagreb na studije farmacije dolazi i njegova tri godine mlađa sestra Hilda, i iste godine dolazi do eskalacije sukoba u Siriji. Yamen smatra da je američka politika, i politika njihovih saveznika, glavni krivac za ono što se dešava u njegovoj zemlji, i da terorističke i ekstremističke grupe ne bi opstale do sada da nemaju podršku nekih od najjačih zemalja iz svijeta i regiona. Jedini cilj ekstremista je haos.
‚‚Rat je poslednja opcija za mene. Zaista, mir treba da bude prioritet, i nema tog ideala koji smije da ugrozi mir. Sirija je danas uništena, moj grad i njegova kompletna industrija su uništeni – zar je to cijena koju narod Sirije treba da plati za nečije interese?”
Pored toga, važno je reći da Yamen nije svoju porodicu vidio od 2010. godine, kada je poslednji put bio u Siriji. Komunikaciju održavaju putem interneta i društvenih mreža.
Selidba
Pored užasa koji je njegova porodica proživljavala u posljednje dvije godine, Yamenovo studiranje postalo je otežano i zbog finansija, jer su računi iz Sirije uglavnom blokirani, i roditelji više nisu bili u mogućnosti da mu pomažu, a Zagreb je jako skup grad, kao i troškovi studiranja u njemu. Yamen je pronašao honorarni posao koji mu neće mnogo vremena oduzeti od onog koje treba da posveti učenju i fakultetu, ali je raditi i studirati izuzetan napor. Stoga, kada je uvidio mogućnost selidbe u Banjaluku, gdje je studiranje mnogo jeftinije, kao i ukupni troškovi života, Yamen nije mnogo razmišljao da se sa sestrom preseli u novu sredinu i nastavi studije.
Život u Banjaluci
Yamen ne krije oduševljenje Banjalukom. Iako je Banjaluka mnogo manji grad od Zagreba, on kaže da mu to uopšte ne predstavlja problem, čak da to u nekim segmentima predstavlja i određenu prednost. Ljudi su mnogo ljubazniji i na svakom koraku im izlaze u susret. Osoblje na fakultetu im je mnogo pomoglo da što lakše riješe pitanja oko prebacivanja i priznavanja određenih predmeta. To je njemu i sestri mnogo značilo i na tome su im jako zahvalni.
Troškovi studija u Banjaluci za strane državljane iznose oko 1000 evra godišnje, dok je u Zagrebu da cifra četiri puta veća.
Yamen i Hilda su se brzo adaptirali na novu sredinu, upoznali nove prijatelje i kolege sa fakulteta, te normalno nastavili život kao i u Zagrebu. Sa porodicom su u svakodnevnom kontaktu. Yamen se inače bavi fotografijom, a Hilda pjeva u Crkvenom pjevačkom društvu ‚‚Jedinstvo”.
Bio i na slavi
Yamen se vrlo rado odazvao na poziv kolege sa fakulteta čija je krsna slava Sveti Nikola i posjetio ga u njegovom domu. Kaže da je oduševljen slavom i da je to jedan divan običaj.
‚‚Zaista je jako lijepo bilo. Lijepo je bilo vidjeti te ljude koji su se okupili i osjetiti toplinu zajednice, običaja i religije. To je divan običaj koji postoji u srpskom narodu” kaže Yamen.
On i sestra su pravoslavni hrišćani, i stalno posjećuju crkve i manastire. Pri tome, veliku zahvalnost duguju jednom manastiru iz Srbije koji ih je, kako kaže Yamen, mnogo zadužio svojom pomoću i ljubaznošću.
‚‚Čak je i jedna teta iz Banjaluke, koja je saznala za nas od sveštenika iz crkve koju smo sestra i ja posjećivali u Zagrebu, stupila sa nama u kontakt i mnogo se brine o nama, zove nas na ručak i slično, i to nam zaista mnogo znači.”
Za kraj
Nadamo se da će Yamen i njegova sestra Hilda uspješno završiti studije, kao i da će im Banjaluka i njeni građani u tome pomoći. Svi koji pamte devedesete godine na ovim prostorima vjerovatno će imati razumijevanja za ove vrijedne i marljive mlade ljude.
‚‚Ovdje je jako lijepo, i ljudi su jako ljubazni. I nadam se da se strahote koje ste vi doživjeli prije 20 godina, a koje moj narod proživljava sada, neće više događati. Ne postoji nijedan razlog dovoljno dobar da neko umre. Zgrada se može ponovo sagraditi, industrija ponovo pokrenuti, putevi ponovo asfaltirati, ali mrtvog čovjeka više niko ne može vratiti u život. Samo razgovori i samo mir, to je jedini način na koji treba rješavati sukobe, sve ostalo je poraz.”
eTrafika.net – Vojislav Savić