Učiteljica koja u penziji počinje da živi novi život punim plućima, velika je motivacija kako mladima tako i svojim vršnjakinjama. Trčanje, planinarenje, slikarstvo i mnoge druge aktivnosti obogaćuju penzionserske dane Zrele Kajiš iz Zvornika.
Tekst i fotografije: Petar Mandić
S ponosom se može osvrnuti na svoj posao učiteljice. Kako tvrdi, u njeno vrijeme se nije moglo tek tako postati učiteljica i prijemni ispiti za upis na fakultet su bili jako zahtijevni.
„Mi mladi učitelji smo odlazili u najudaljenija sela da radimo i znao se neki redoslijed dolaska na rad u centralnu školu, ali kada se nešto radi iz ljubavi onda nije teško“, prisjeća se.
Objašnjava da je posao učiteljice vrlo zahtijevan i složen, i nažalost još uvijek nedovoljno priznat u društvu.
„Riječ je o plementiom pozivu i on u meni budi osjećaj zadovoljstva. Djeci je učitelj potreban u njihovom odrastanju i pripremanju za život u društvu“, dodaje ona.
Smatra da učitelji kao i učenici moraju da uče cijeli radni vijek jer posao zahtijeva praćenje inovacija u društvu i konstantno usavršavanje.
„To je posao koji traži odgovornost, kreativnost, organizovanost, kao i uspješnu komunikaciju. Biti učiteljica znači biti sposobana prilagoditi se svakom djetetu i svakom uzrastu. Saosjećajno, ljubazno, strpljivo, kroz razne igrolike aktivnosti tačno utvrditi granice i pravila te istrajati na poštovanju istih. O tome bih mogla napisati cijelu jednu knjigu“, govori nam ona.
U svojim učenicima prepoznaje svoje osobine i nakon mnogo godina dobija pozive i zahvalnice sa svih krajeva svijeta u kojima se bivši učenici nalaze.
„Iako su bili mali, pamte dosta savjeta za život koje sam im upućivala. Uz obrazovanje dosta vremena sam posvećivala vaspitanju za život i budućnost. Izrasli su u zrele, obrazovane i vaspitane osobe, čije su osobine stavljene u funkciju za ponos sebe, mene i društva. Moje osobine sam ugradila u njih“, sa ponosom priča Zrela.
Neki susreti nam promjene i obogate naše životno iskustvo. Zrelinim susretom sa školom trčanja započelo je novo poglavlje na kom je ona beskrajno zahvalna.
„Imala sam neke teške faze života koje su me dovele do psihičke krize. Moj odgovor na te stresove i krize bilo je uključenje u školu trčanja. Bila je to moja plodotvorna terapija kojom sam spasila od propadanja svoj duh i psihu“, govori ona.
Iako nije strijemila nekom vrhunskom cilju, ipak je neočekivano napredovala i u šezdesetoj godini istrčala svoj prvi polumaraton.
„Istrčala sam polumaraton sa prvim mjestom u svojoj kategoriji. To je lijep doživljaj koji se ne zaboravlja jer mi je promjenio život na bolje, a bilo je zanimljivo i kada me ljudi prepoznaju i po trčanju i sportskom uspjehu u ovim godinama“, ponosno nam govori.
Sada joj više prijaju aktivnosti koje ne znače trku i takmičenje.
„Već neko vrijeme sam u starosnoj penziji, međutim planiram da učestvujem u nekim kraćim trkama. Još uvijek imam kondiciju i samopouzdanje na kraće staze“, dodaje ona.
U njen život pored trčanja ušlo je i planinarenje.
„Držim se izreke: ‘Sve se može kad se hoće.’ Planinarenje je moj stil života već duži niz godina. Ne mogu nabrojati gdje sam sve bila i na koje sve planinske vrhove sam se popela. Boravak u čistoj i netaknutoj prirodi ima ljekovito svojstvo“, govori nam Zrela.
Planinarenje pamti po upoznavanju različitih prirodnih predijela i interesantnih ljudi, kao i novim prijateljstvima.
„I od prirode i od ljudi učimo kako postati bolji čovjek i riješiti se loših navika. Sve to mi je pomoglo da živim zdravo, kako psihofizički tako i na društvenom planu“, dodaje.
Članica je planinarskog društva koje ima veoma dobar godišnji plan pa ga pokušava pratiti.
„Ne postoji osoba koja može dosegnuti sve što poželi, ali uvijek treba težiti. Prilagođavam se svojim mogućnostima jer ako imam velike želje koje ne mogu ispuniti onda bi bila nesrećna, a to ne želim. Dakle, mora se biti skroman i u tom dijelu“, ističe nam ona.
Uvijek je u pokretu i nikad ne miruje. Bavila je se i slikanjem jedno vrijeme, kao i folklorom, ali je te aktivnosti smanjila zbog druženja sa svojom djecom i svojim unucima.
„Imam malu vikendicu u prirodi i uživam u baštovanskim poslovima koji me i održavaju u fizičkoj kondiciji. Ponekad pišem recenzije i lektorišem knjige“, govori nam.
Trenutno je i u građevinskom odboru kao jedina žena.
„Mogu da se pohvalim da kao dio tima učestvujem u renoviranju jedne oronule škole u planinarski dom na planini Grkinja u selu Liješanj, te da smo do sada odradili veoma dobar posao. Uvijek se nađe neka aktivnost, bilo to planirano ili ne“, naglašava.
Njen ispunjen i sadržajan život je prava motivacija za sve kojima je ona potrebna. Ona svoju motivaciju pronalazi na raznim mjestima, pa se u svemu i nesebično daje.
„Uvijek se trudim da dajem dobar primjer svojoj djeci, unučadima, okolini u uopšte društvu. Sve što je dobro je moja motivacija, pa za dobre stvari nesebično dajem sebe i trudim se“, govori ona.
Penzija kod nje budi novi život te smatra da to nije nikakav kraj nego samo novi početak.
„Jedna faza se završila, druga faza počinje i čovjek mora biti spreman na to. Uspjela sam da se prebacim na taj drugi kolosijek. Mišljenja sam da bi svi trebalo da pročitaju neke knjige o psihologiji starenja kako bi mogli razumjeti i biti pripremljeni za penziju“, ističe ona.
Smatra da mladi treba dobro da iskoriste svoje vrijeme na učenje i sticanje novih znanja.
„Trud i rad u mladosti daju mogućnost odmora i uživanja u penziji. Nikada ne treba odustati od svojih snova. Koliko god da je teško, sve prepreke se mogu savladati. Optimizmom, znanjem i upornošću se možemo spasiti od raznih životnih situacija, koje se nekada dogode i bez naše volje. Naravno, stvaranje porodice svim mladima mora biti prioritet, jer je porodica stub svakog društva“, savjetuje Zrela.
Svako životno doba donosi nove izazove. Njoj godine ne predstavljaju nikakvu granicu te svojim vršnjakinjama poručuje da ne dozvole da se njihove aktivnosti završe ili svedu na minimum.
„Bez obzira na godine, svako treba da otvori prozor, pogleda napolje i shvati da je svijet prelijep i da se u svakom životnom dobu može uživati u njemu. Imamo mnogo udruženja u koja se svi mogu uključiti i dati svoj doprinos društvenom životu svojim iskustvom. Fizička aktivnost, boravak u prirodi, pozitivno razmišljanje i druženje su najdjelotvoriniji, a potpuno besplatni lijekovi“, govori nam ona.
Srećan, uspješan i zdrav život Zrele Kajiš ohrabrujući je za sve one koji nastoje da žive tako i dokaz da nikad nije kasno da imamo ispunjen život.
Finansira Evropska unija.
Ovaj članak je produciran uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj je isključivo odgovornost portala eTrafike.net i ne odražava nužno stavove Evropske unije.