Da prosjačenje u BiH pod pritiskom ekonomske krize i besparice sve više postaje nacionalna, pa i vjerska i politička stvar, pokazuje fotografija nastala nedavno u Prijedoru na kojoj romski dječačić maše sa tri prstića ne bi li od prolaznika izmolio koju marku više.
Piše: Bojan Rečević
Takođe, autor ove fotografije, nedavno snimljene kod prijedorskog Doma zdravlja, svjedoči da su samo nekoliko dana ranije drugi dječaci prosjačili tako što su klanjali u dijelovima grada sa većinskom bošnjačkom populacijom.
„Lično sam vidio kako ‘gazda’ ili onaj koji kupi kajmak instruiše ovog bespomoćnog dječaka od tri, četiri godine da pokazuje tri prsta što govori da se više ne bira način da bi se zaradilo“, prenosi ovaj Prijedorčanin i dodaje da je na mjestu gdje je mališa tih dana prosio zamalo došlo do incidenta.
„Neki čovjek je prišao dečaku, dao mu nešto novca i rekao naglas da vjeri, nacionalizmu i politici nije tu mjesto. To je čuo drugi prolaznik, unio mu se u lice i prozborio: A što to tebi smeta, neka dijete pokazuje šta hoće!? Malo je falilo da se pobiju, pa se nakon svega pitam jesmo li se toliko moralno, materijalno, kulturno i duhovno srozali da se ovdje baš sa nacionalnim obilježjima mora izazivati nečije sažaljenje i samilost“, kaže naš sagovornik.
Ne biraju sredstva
Kako god, Ramo Salešević, predsjednik udruženja Roma iz Prijedora priznaje da prvi put čuje za ovakvu zloupotrebu djece.
„Onaj koji je tu doveo dijete na ‘radove’ vjerovatno konta da će mu se više ljudi smilovati pošto su u Prijedoru većina Srbi“, primjećuje Salešević, a dr Nada Grahovac, ombudsman za djecu RS kaže da fotografija sve govori i potvrđuje da se u prosjačenju ne biraju sredstva.
„Organizatorima nije dovoljno to što koriste djecu, već od njih ‘prave invalide’, drže ih gole i bose bez obzira na vremenske uslove i zahtijevaju od njih ona ponašanja koja će, prema njihovoj procjeni, biti primijećena i koja će izazvati veće sažaljenje, a time i povećati zaradu“, navodi Grahovčeva i otkriva da je, prema podacima nadležnih službi, u prosjačenju registrovano čak četiri odsto slučajeva djece ispod tri godine starosti, te 37 odsto mališana od šest do devet godina.
Za to vrijeme, dr Elmedin Muratbegović, profesor Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i bezbjednosne studije Univerziteta u Sarajevu ističe da dječije prosjačenje, odnosno sprovođenje nasilja nad njima kroz zanemarivanje i ekonomsko eksploatisanje, pojedinci očigledno posmatraju kao “granu ekonomije” i iskorišćavaju emocije ljudi da bi zaradili.
„Zaista se ne mogu odmaknuti od utiska da ovu fotografiju posmatram samo kao još jedan apsurd i svjedočanstvo svakodnevnog nasilja nad djecom pored čega prolazimo i koje ‘hranimo’ dajući novac, čime produžavamo agoniju ovog djeteta stvarajući ekonomske pretpostavke organizatorima prosjačenja da regrutuju novu djecu. Dakle, moj odgovor je jasan, jedina prevencija jeste da ne dajemo novac, pa koliko god s druge strane slika izgledala zastrašujuće, mi je pogoršavamo ako postupamo drugačije“, ocjenjuje Muratbegović i navodi da slučaj iz Prijedora ne treba posmatrati kroz prizmu miješanja nacionalnog, političkog i vjerskog sa prosjačenjem, jer dijete samo imitira i slijedi poželjne reakcije odraslih.
„Recimo, svakog Bajrama nakon izlaska iz džamije susrećem veliki broj djece koja prose i pozdravljaju vjernike ‘vjerskim pozdravima’. Naravno, radi se o zloupotrebi djece, ali ta zloupotreba i eksploatacija je nešto na što treba brzo reagovati. Ipak je riječ o obliku trgovine ljudima što je krivično djelo“, kaže ovaj profesor.
Govoreći o mogućim sistemskim rešenjima on navodi da bi se u narednom periodu moglo malo više pažnje posvetiti edukaciji policije na okolnosti prepoznavanja ovih nekonvencionalnih oblika trgovine ljudima, pa ako budemo imali osposobljenije organe formalne socijalne kontrole, broj ovakvih slučajeva bi trebalo da se smanji.
„Prema onome što sam analizirao, dječije prosjačenje skoro da ne postoji u zakonodavstvu i ova pojava se ne odvaja od prosjačenja odraslih. Naime, istraživanje je pokazalo da na prostoru bivše Juge među profesionalcima koji se bave fenomenom dječijeg prosjačenja ne postoji jasno shvatanje i korišćenje ovog pojma, te da se državni organi na pomenutom prostoru i ustanove koje se bave zaštitom prava djece značajno međusobno razlikuju u pogledu određenja ove pojave. Međutim, ukoliko se prosjačenje tretira kao oblik zlostavljanja i zanemarivanja djeteta, njegovo je pravno definisanje skoro nepotrebno, jer je suština da je dijete izloženo zlostavljanju i zanemarivanju, odnosno brojnim neželjenim i štetnim uticajima kao što su to hladnoća, boravak na ulici, odsustvo obrazovanja, rizici od nasilja i povrijeđivanja, odsustvo nadzora odgovorne odrasle osobe… Pri tome je sasvim nebitno kojom se konkretno aktivnošću dijete bavi, prosjačenjem ili nekom drugom asocijalnom aktivnošću“, objašnjava Muratbegović i s tim u vezi navodi da organi formalne socijalne kontrole imaju vrlo precizna uputstva.
„Oni su prošli jako mnogo obuka na ovu temu. Oni će kroz hitnu intervenciju zaštititi dijete i svakako pokrenuti postupak prema roditeljima ili starateljima s druge strane (policija). Naravno, nikako ne treba zanemariti veoma značajnu ulogu prihvatnih stanica ili nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom i bez kojih bi trenutno ovakve situacije bile vrlo komplikovane“, kaže Muratbegović.
Pročitajte nedavno objavljeni intervju sa profesorom Muratbegovićem na sljedećem linku: Nasilje nad djecom će nas skupo koštati!
Potrebne veće sankcije
I Nada Grahovac kaže da je dječje prosjačenje jedan od najprisutnijih oblika njihove eksploatacije.
„Na prvom mjestu zbog neadekvatne roditeljske brige i nepravovremene reakcije na takve uslove odrastanja ova djeca su vrlo često potpuno zapuštena, promrzla i gladna. Ona u svim vremenskim prilikama sa ispruženom rukom traže milostinju, bez odgovarajućeg su obrazovanja i zdravstvene zaštite, od najranijeg uzrasta žive u strahu da moraju ‘zaraditi’ određen iznos da bi izbjegli dodatne kazne. Zbog posljedica koje život i rad na ulici ostavljaju na njih, ostaju zauvijek na marginama društva. Živeći na ulici djeca postaju dio nje i svojim odrastanjem se prilagođavaju uslovima i zahtjevima ulice. Tako postaju lak plijen za one koji u njihovom angažovanju vide mogućnost zarade. Djeca u tome ne vide opasnost, već naprotiv pristaju na taj vid ‘organizovanog rada'“, pojašnjava Grahovčeva i kaže da je postojeći zakonodavni okvir ostavio mogućnost i porodično-pravne, i prekršajne i krivične odgovornosti.
„Nažalost, u praksi su prisutne samo prekršajne prijave i to protiv roditelja, ali ni one ne daju rezultat, dok organizatori prosjačenja i dalje ostaju izvan svake odgovornosti. Kako je moguće da se zna odakle djecu organizovano dovoze, a ne i ko ih organizuje i dovozi“, pita se naša sagovornica i ponavlja da život i rad djece na ulici ugrožava njihovo pravo na pravilan rast i razvoj, pravo na obrazovanje i zdravstvenu zaštitu.
Organizatori prosjačenja ostaju van svake odgovornosti… Nada Grahovac
„Prosjačenje je zanemarivanje djeteta i nasilje nad djetetom. Ono vodi novim neprihvatljivim ponašanjima poput prevare, krađe, alkoholizma. Dakle, aktivnosti se moraju usmjeriti na uzroke. Oni su različiti, ali svako dijete zahtijeva da se u odgovarajućem postupku utvrdi najbolji interes za njega, što znači da se otklone uzroci koji do toga dovode. Istovremeno sa preduzimanjem mjera u adekvatnom zbrinjavanju djeteta, odgovarajući postupak se mora voditi i protiv onih koji zloupotrebljavaju djecu radi ostvarivanja svojih ciljeva. Prosjačenje postaje unosan biznis, i ukoliko izostaje adekvatna reakcija prema organizatorima, oni će i dalje iskorišćavati djecu na najgori mogući način“, napominje Nada Grahovac.
U tom smjeru, Ramo Salešević kaže da protiv organizatora dječijeg prosjačenja treba organizovati veliku akciju u cijeloj RS i BiH, pooštriti sankcije i pohvatati odgovorne.
„Ja sam ranije ovakve slučajeve prijavljivao, ali sam odustao, jer nije bilo adekvatne reakcije nadležnih. Inače, u Prijedor uglavnom dolaze Romi iz centralne Bosne i Srbije. S druge strane, od preko 500 domaćih Roma samo jedna porodica prosi“, naglašava Salešević.
Podsjećamo, prema porodičnim zakonima, ako roditelj zloupotrebljava roditeljska prava i dužnosti i navodi dijete na bilo koji oblik društveno neprihvatljivog ponašanja poput prosjačenja sud mu može u vanparničnom postupku oduzeti roditeljsko pravo.
Krivičnim zakonom je utvrđena i krivična odgovornost pa ako roditelj, usvojilac, staratelj ili drugo lice primorava dijete na prosjačenje ili ga navodi na vršenje drugih radnji štetnih za njegov razvoj kazniće se zatvorom do tri godine. Zakonom o javnom redu i miru utvrđene su sankcije i novčane kazne za prekršaj javnog reda i mira za lica koja navode ili prisiljavaju maloljetnike na prosjačenje.
Vidaković: Zloupotreba djece svojstvena većini Roma
Sociolog Davor Vidaković kaže da bi konačno trebalo priznati da je zloupotreba djece u svrhu prosjačenja svojstvena većini romske populacije nekoliko desetina godina unazad.
„Romi generacijama imaju problem sa nacionalnom identifikacijom i narodnom pripadnošću, i tu je osnov problema koji, nažalost, postoji. Na primjer, vrlo često se djeca u Federaciji BiH predstavljaju sa bošnjačkim, a u RS sa srpskim imenima. Svakako, zloupotrebe djece za prosjačenje je gorući problem. S takvim odnosom prema djeci ne može se očekivati da kada porastu budu drugačiji, pa pogrešna socijalizacija romske djece u lošim okolnostima i društveno neprihvatljivim uslovima života stvara novu generaciju onih koji će da upropaštavaju svoja nova pokolenja. Dakle, problem je rješiv samo sa stanovišta sistemskog zbrinjavanja unesrećenih mališana, a što se tiče promjene stila života Roma kao plemena smatram da je praktično nemoguće da se tu bilo šta bitno promijeni“, kaže Vidaković.
Prosjačiće iznajmljuju za nekoliko cenera!
I iz banjalučkog udruženja “Nova generacija”, koje ima prihvatnu stanicu za djecu s ulice, ranije su nam potvrdili da se dijeca za prosjačenje nerijetko iznajmljuju “organizatorima” za samo nekoliko desetina maraka. Oni su apelovali na građane da čim primijete takvu djecu slučaj prijave policiji, njima ili drugim nadležnima poput Centra za socijalni rad.
eTrafika.net
[post_ender]