Iako je vršnjačko nasilje na Internetu svakodnevno prisutno među učenicima, bilo da koriste Viber, Facebook, Instagram ili neke druge naloge, nastavni planovi i programi još uvijek nisu uhvatili korak sa modernim tehnologijama, pa ova tema uopšte nije obavezna tokom nastave. Ona isključivo zavisi od dobre volje nastavnika i profesora, te njihove spremnosti da svoje đake upozore na opasnosti koje ih čekaju na Internetu.
Piše: Vanja Stokić
Profesorica razredne nastave Dušica Ilić kaže da redovno razgovara sa svojim učenicima o ovom problemu, te da oni sami traže savjet kada osjete potrebu za tim.
“Oni imaju devet godina i uveliko koriste Internet, a podijele sa mnom svaki problem koji imaju. Ne koriste Facebook, ne znam ima li neko Instagram, ali je sve pod kontrolom roditelja. Mislim da je to najvažnije i da treba o tome da se priča. Informatička kultura je jako bitna, da krenemo sa tim od najranijih uzrasta. Nažalost, nemamo je u školi, ali učitelji o tome pričaju na časovima odjeljenske zajednice”, govori nam ona, dodajući da bi podržala inicijativu za uvođenje ove teme u nastavne planove i programe, kada bi ona bila pokrenuta.
Ipak, ističe da u nastavne planove i programe ne bi trebalo samo dodavati nove stvari, već i izbacivati stare.
“Naš nastavni plan i program je takav da samo dodajemo stvari, ne rasterećujemo ga. Trebamo ga oblikovati, neke izbaciti, a druge ubaciti. To je veliki proces kojim se treba baviti ministarstvo, ali sam naravno za podršku”, naglašava ona.
Kako bi djecu upozorili na sve opasnosti koje ih vrebaju na Internetu, te ih naučili kako da se postave u slučajevima online nasilja, udruženje “Zdravo da ste” iz Banjaluke već tri godine realizuje projekat “Naša virtuelna stvarnost” u osam bh. gradova. Snježana Blagojević iz udruženja “Zdravo da ste” kaže da u sklopu projekta rade sa učenicima od petog do devetog razreda, sa članovima školskog savjeta učenika, ali i nastavnicima i roditeljima. Time obuhvataju sve grupe u procesu nasilja – od potencijalnih nasilnika i žrtve, pa do onih koji trebaju žrtvi pružiti podršku i zaštititi je.
“Jedino ako su sve ciljne grupe informisane, znaće postupiti na pravi način”, ističe ona.
Radionicama često prisustvuju i nastavnici, koji žele saznati kako da se postave u slučajevima cyberbullinga. I pored toga što ova tema nije još uvijek uvrštena u nastavne planove i programe, nastavnici sami prepoznaju potrebu da se o njoj govori.
“Sve je stav toga kako nastavnik organizuje čas. Prvo pitamo djecu jesu li sa nekim razgovarali o tome, pa onda oni govore kako jesu sa razrednikom ili nastavnikom informatike. Postoje i drugi koji prepoznaju potrebu da se razgovara o tome i uvrste to kao dio nastavnog procesa. U jednoj školi je nastavnik insistirao da prođu kroz društvene mreže, da bi djeca vidjela pozitivne i negativne strane. Mislim da bi cyberbulling trebao biti sastavni dio plana i programa, predmeta informatike ili časa odjeljenske zajednice“, naglašava Blagojević.
Za uvođenje ove teme u obavezan školski program je i institucija Ombudsmena za djecu RS. Kako nam kaže ombudsman Dragica Radović, roditelji imaju primarnu obavezu i odgovornost brinuti za zdravo odrastanje njihove djece. Međutim, kada je Internet u pitanju roditelji su vrlo često zbunjeni, prije svega zbog sve glasnijih upozorenja koja govore o online opasnostima.
“Obrazovni sistem, i u ovom dijelu, mora preuzeti svoju obavezu i odgovornost, prvo učenjem djece o odgovornom ponašanju u svim situacijama, pa i onim na Internetu, i gradnjom odnosa povjerenja sa učenicima da oni bez straha od sankcija i stida zbog doživljenog, nastavniku mogu prijaviti sve uznemiravajuće sadržaje i od njega dobiti potrebnu pomoć i podršku u svim slučajevima nasilja i u školi i van nje”, navodi Radović, dodajući da vršnjačko online nasilje mora biti dio nastavnih planova i programa.
“Stav institucije Ombudsmana za djecu je da tema nasilja na internetu tzv. cyberbulling treba da bude obavezan dio nastave, a ne da zavisi od toga žele li nastavnici pričati o tome ili ne”, ističe ona.
Tokom proteklih osam godina, ova institucija je za učenike osnovnih i srednjih škola Republike Srpske organizovala ciklus radionica “O tvojim pravima u tvojoj školi”. Oko 5.000 učenika prošlo je predavanja o vršnjačkom nasilju, obuhvatajući i cyberbulling.
Profesor Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i bezbjednosne studije Univerziteta u Sarajevu, dr Elmedin Muratbegović ističe da je ova tema goruća u osnovnoškolskom sistemu obrazovanja u BiH.
“Mislim da su djeca dovoljno zainteresovana za ove teme, a s druge strane postoje predmeti koji prate nastavne sadržaje koje je moguće ostvariti kroz ‘interesantnu informatiku’. Bilo bi dobro kada bi se postojeći programi informatike ‘obogatili ovakvim sadržajima'”, predlaže on.
Komentarišući projekat udruženja “Zdravo da ste”, profesor Muratbegović podsjetio je da su zahvaljujući njihovom entuzijazmu uvedene mnoge sistemske inovacije.
“Mislim da ovakve aktivnosti moraju ući u sistem. Nemamo baš vremena čekati, djeca uče i bez nas. Potrudimo se da to rade na pravi način u okviru odgojno-obrazovnih ustanova”, upozorava on, podsjećajući da za sada nažalost ne postoji tim ljudi koji bi se bavio inicijativom za uvođenje cyberbullinga u nastavu.
Kako kaže, postoji entuzijazam nekoliko kolega sa Univerziteta u Banjaluci i Sarajevu, te nekoliko predstavnika nevladinog sektora, što je nažalost još uvijek nedovoljno za sistemsko rješenje. O stavu institucija možda najbolje govori to da za potrebe ovog teksta nismo uspjeli dobiti njihov komentar.
Ukoliko ste dijete koje trpi vršnjačko nasilje ili roditelj koji želi da se posavjetuje sa stručnom osobom, možete se obratiti na broj telefona 062 123 561. Djeca i roditelji takođe mogu pozvati anonimnu i besplatnu savjetodavnu liniju Plavi telefon na broj 080 05 03 05 i tamo dobiti savjet o tome šta bi trebali preduzeti. Pozivi ka liniji su zahvaljujući kompaniji m:tel besplatni bez obira iz koje mreže poziv dolazi. Tu je i stranica djecanainternetu.org i njihovo Hrabro sanduče.
[post_ender]