Odrastanje u siromaštvu za dijete znači život sa etiketom, što uz sebe često nosi isključenost iz društva i nisko samopouzdanje. To se dalje odražava na njegov razvoj i korištenje punih potencijala.
Piše: Vanja Stokić; Foto: Ajdin Kamber
Koliko je problem siromaštva među djecom veliki, govori činjenica da u Bosni i Hercegovini postoje dječje javne kuhinje, kao i javne kuhinje namijenjenje bebama. U svojoj publikaciji “Dječije siromaštvo i uskraćenost u Bosni i Hercegovini“, objavljenoj 2014. godine, UNICEF BiH navodi da se djeca koja žive u većim porodicama suočavaju s većim rizikom od siromaštva.
“Posmatrajući različite pragove siromaštva, siromaštvo je u većem procentu prisutno kod djece s dvoje ili više braće i sestara, nego kod djece koja nemaju braće i sestara. Nizak nivo obrazovanja roditelja značajno povećava rizik. Četiri puta više djece koja žive u domaćinstvu čiji je nosilac bez formalnog obrazovanja ili ima samo osnovno obrazovanje je siromašno. Djeca koja žive u seoskim i međugradskim područjima konstantno su izloženija siromaštvu u odnosu na djecu koja žive u gradskim sredinama”, navodi se u ovoj publikaciji.
Takođe, tri puta više djece koja žive u siromaštvu, u odnosu na ukupnu dječju populaciju, nema novu odjeću, dva para odgovarajuće obuće, kao ni svježe voće i povrće svakog dana u svojoj ishrani. Najvažniji faktori koji se dovode u vezu sa ovom dječjom uskraćenošču, jeste samohrano roditeljstvo, domaćinstvo bez zaposlenih članova, nizak stepen obrazovanja nosioca domaćinstva i veliki broj djece u porodici.
“Za djecu koja doživljavaju diskriminaciju i isključenje zbog poteškoća u razvoju, pola, etničke pripadnosti ili jezika, siromaštvo potkrepljuje i pogoršava nedostatke povezane sa marginalizovanom grupom i obrnuto. Specifične potrebe mladih rijetko su u fokusu sistema socijalne zaštite, iako neuspjeh ulaganja u mlade može imati dugoročne implikacije za društvo”, upozoravaju iz UNICEF-a BiH.
Da uz siromaštvo idu socijalna isključenost i diskriminacija, napominje nam Medina Gračić iz udruženja Zemlja djeca u BiH.
“Djeca su povučena, odrastaju sa kompleksom niže vrijednosti, sa kompleksom neprihvaćanja i nepripadanja. Što se svakako odražava na njihov dalji tok i razvoj, u smislu školovanja, obrazovanja i korištenja svojih punih potencijala. Kad govorimo o zadatku institucija u borbi protiv siromaštva, Zakon o socijalnoj zaštiti i socijalnoj politici je jasno definisan. Svaki zakon o socijalnoj politici definiše socijalnu isključenost kao problem prema kojem treba pristupiti multidisciplinarno. Ono što su neki koraci koje Zakon spominje je svakako uključivanje osoba na tržište rada”, ističe ona.
Svoj doprinos u borbi protiv dječjeg siromaštva daje devet opština koje čine Kanton Sarajevo, osiguravaju besplatne užine za učenike iz siromašnih porodica. Pojedine opštine to rade već 20 godina, poput opštine Centar, koja u prosjeku godišnje za ove namjene izdvaja iz budžeta oko 80.000 KM. Uz pomoć ovog programa, mjesečno oko 500 učenika osnovnih škola u Centru ima obrok tokom nastave. Princip je vrlo jednostavan. Osnovne škole svake godine dostavljaju Službi za boračko-invalidsku i socijalnu zaštitu spiskove sa imenima đaka kojima je neophodna besplatna užina. Nakon provjere na terenu, donosi se odluka o dodjeli besplatne užine.
“Za jedno dijete mjesečno se izdvaja po 18 KM za užinu i to devet mjeseci u godini, s obzirom na to da se nabavka užina ne vrši za vrijeme raspusta”, navedeno je na sajtu ove opštine.
Radi se o djeci koja pohađaju jednu od 11 osnovnih škola iz opštine Centar, JU „Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju djece“ ili Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju „Vladimir Nazor“.
Borbu protiv dječjeg siromaštva vodi i humanitarna organizacija “Pomozi.ba”, koja posljednjih devet godina realizuje projekat „Užina za đaka“. Uz pomoć redovnih donatora, osigurava se užina za učenike iz socijalno ugroženih porodica, porodica bez jednog ili oba roditelja, kao i za djecu sa poteškoćama u razvoju. Trenutno se brinu o 1.200 đaka, na teritoriji cijele BiH, sa izuzetkom Kantona Sarajevo, kojima dostavljaju užinu svakog školskog dana. Trenutni programi obuhvataju djecu iz osnovnih škola, ali ne i srednjoškolce.
“Taj broj se svake godine mijenja, u skladu sa molbama koje dobijamo iz škola. Riječ je o školama iz svih dijelova Bosne i Hercegovine. Većinom su to manja mjesta i ruralne sredine”, govori nam Maja Arslanagić iz humanitarne organizacije “Pomozi.ba”.
Da bi učenici postali dio ovog projekta, potrebno je da se organizaciji javi direktor škole sa molbom, u kojoj je naveden broj učenika kojima je potrebna pomoć. Na osnovu toga “Pomozi.ba” počinje saradnju sa školom i dobavljačima.
“Sarađujemo sa pekarama i restoranima iz tih mjesta u kojima se nalaze škole, njima direktno uplaćujemo novac. Ili ako škole imaju svoje kantine, onda radimo sa njima. Imamo super saradnju i sa školama i sa distributerima, srećom nemamo problema sa njima. Imamo i veliki broj donatora koji se javljaju i žele da podrže projekat, tako da smo srećni kako sve to funkcioniše”, pojašnjava Maja Arslanagić.
Vrsta užine zavisi od distributera i razlikuje se u svakom gradu. Međutim, pravilo je da dijete svakog dana dobije različitu užinu, po mogućnosti što zdraviju.
“U nekim školama je to sendvič sa sirom, pilećim prsima i salatom, u drugima pecivo, zatim voće i sokovi… Svaki dan se užina mijenja, trudimo se da bude zastupljeno i voće, da bude što zdravije za djecu. Jedna užina košta 1 KM. Svakog dana imamo oko 1.200 učenika, što je 1.200 KM dnevno pa se taj broj množi brojem školskih dana”, govori naša sagovornica.
Kako bi zaštitili djecu od dodatnog etiketiranja, cijeli proces je anoniman. Često ni samo dijete ne zna da je dio programa ove humanitarne organizacije. Program “Užina za đake” možete da podržite donacijom putem stranice Pomoziba.org.
“Mnoga djeca zapravo ne znaju da im mi plaćamo užine jer roditelji ne žele da im kažu da ne mogu da ih sami finansiraju. Mi se trudimo da sve to bude anonimno i da druga djeca u školi ne znaju koji su njihovi vršnjaci koji dobijaju užinu od nas. Ne želimo da stvaramo razlike među njima, zato nam je bitno da se ne zna ko dobija besplatne užine”, navodi ona.
Djeca koja znaju odakle je njihove užina došla, svoju zahvalnost pokazuju kroz pisma i crteže, koja šalju na adresu “Pomozi.ba”. U pojedinim školama su čak čitavi razredi korisnici ovog projekta.
“Tu djecu pomažemo i na druge načine, šaljemo im školski pribor, knjige, igračke… Imamo bazu njihovih podataka pa pokušavamo da ih obradujemo i na druge načine”, govori Maja Arslanagić.
Sve ovo potvrđuje i Mirela, majka dječaka koji dobija besplatne užine u jednoj ruralnoj sredini. Kako ističe, svaka užina kod djece izaziva radost.
“Oni su toliko zadovoljni, kao da su dobili ne znam ti šta. Jedan dan bude sendvič, drugi voće, treći eurokrem. Svakog dana dovezu užine i to se podijeli djeci u školi, ne moraju oni nigdje da idu. To mnogo znači porodicama koje imaju troje, četvoro djece”, govori Mirela, čiji je sin dio ovog programa posljednjih šest mjeseci.
Anketu eTrafike o olakšicama za porodice đaka popunio je 631 roditelj iz cijele BiH. Upravo je besplatna užina označena kao jedna od najpotrebnijih stvari za učenike. Usred sve većih cijena namirnica, veliki broj roditelja teško uspijeva da prehrani porodicu.
“Sve nam je potrebno. Od prevoza, udžbenika, pribora… Užinu da i ne pominjem, poskupljenja su ogromna, izdaci veliki. U ovako neuređenom sistemu roditelji su prepušteni sami sebi. Muku mučimo kako moramo. Ovako neuređen sistem obrazovanja vodi nas u propast”, iskrena je jedna od majki koja je odgovorila na naš upitnik.
“Koliko god da radimo, jedva preživljavamo. A tu trpe i djeca. Malo ostaje za odjeću, obuću i sve što je neophodno za školu”, dodaje druga majka.
Povezan tekst: