Sve osigurane porodilje u Republici Srpskoj, nakon što dođu kući iz porodilišta, imaju pravo na kućnu posjetu patronažnih sestara. Iako nam je ta informacija potvrđena iz domova zdravlja, ali i Udruženja medicinskih sestara-tehničara i babica (UMSIT) RS, mnoge trudnice nisu upoznate sa tim pravom.
Piše: Snježana Aničić Petković; Naslovna fotografija: Kristina Milićević – Fotobaza.ba
Porodilja B.S. iz Prnjavora saznala je da ima pravo na dvije kućne posjete za vađenje konaca ili pomoći oko bebe, tek kada je nazvala svoga ginekologa u Banjaluci. Tada joj je objasnio da ima pravo na dvije kućne posjete iz njenog Doma zdravlja.
„Mi u Prnjavoru tako nešto nemamo i sve babice koje inače rade u Domu zdravlja kao medicinske sestre, obavljaju takve usluge privatno uz novčanu naknadu. Hvala bogu, mogu sebi to priuštiti, ali sam sigurna da ima žena koje baš i ne mogu da priušte neke banalne stvari“, iskrena je naša sagovornica.
Dodaje da za to nije znala ranije, jer je niko nije informisao. Tek kada joj je potvrđeno da ima pravo, preko koleginice koja je doktorica, saznala je da to u Prnjavoru nije moguće, jer niko iz Doma zdravlja to ne radi.
„Ako imamo sestre koje su ranije radile kao babice, a danas po pozivu rade kao patronažne sestre i zaposlene su u Domu zdravlja, valjda za ovoliki grad mogu da budu dostupne i porodiljama unutar usluga Doma zdravlja“, pita se ova Prnjavorčanka.
Iz prnjavorskog Doma zdravlja nismo dobili odgovor na naša pitanja u vezi ove usluge. Da podsjetimo, Prnjavor i Derventa su u isto vrijeme prije nekoliko godina ostali bez porodilišta s obzirom na to da nisu ispunjeni uslovi za nastavak rada. Međutim, u Derventi je preko Doma zdravlja moguće ostvariti pravo na kućne posjete.
„U našem Domu zdravlja porodiljama je dostupna usluga patronažnih sestara u prvim danima nakon poroda, po pozivu u sklopu kurativne zdravstvene zaštite. Sve porodilje se mogu obratiti svom porodičnom doktoru ili pedijatru“, rekli su iz derventskog Doma zdravlja.
Kako kažu, svaka porodilja po svom vlastitom izboru može da angažuje pomoć koju će platiti ili zatražiti uslugu kada je u pitanju Dom zdravlja.
Dom zdravlja Prijedor svakodnevno dobija podatke o otpuštenim porodiljama iz Bolnice „Dr Mladen Stojanović“ i na osnovu tih podataka Pedijatrijska služba ih kontaktira za usluge patronažnih sestara.
„Ukoliko se pacijentkinje porode u drugim ustanovama, mogu kontaktirati našu Pedijatrijsku službu na broj telefona: 052/231-295. Najčešće pomoć traže porodilje sa prvim djetetom, ali i ostale. Obično patronažne sestre pružaju uslugu dva do tri puta nakon poroda i obavljaju kupanje, toaletu, kupku usta i kože, upoznaju majke sa tehnikom pravilnog dojenja“, naveli su iz ove ustanove.
Mnoge porodilje privatno angažuju babice
Kako bi porodilje ostvarile ovo pravo, prvo je potrebno da se jave svom porodičnom ljekaru u Domu zdravlja nakon otpusta iz bolnice. Medicinska sestra iz tima porodične medicine dogovara sa porodiljom kućnu posjetu i odlazi kod nje. Važno je istaći da se posjete ne naplaćuju, jer se pružaju u sklopu zdravstvenog osiguranja. One porodilje koje nisu osigurane, pomoć moraju da potraže privatno i da za to izdvoje novac. Tu nastaje i problem šta sa ženama koje nisu u mogućnosti da plate takvu vrstu usluge? Tada pomoć mogu da potraže od bliskih osoba, što može da bude pogrešno s obzirom na različita iskustva, ali i nestručnost. Neki će reći da je danas sve dostupno zahvaljujući internetu i društvenim mrežama, ali i to može da naškodi s obzirom na to da informacije koje se nalaze na internetu nisu uvijek tačne i može da ih piše bilo ko. Posebno su ugrožene porodilje koje su prvi put postale majke zbog manjka iskustva.
„Medicinska sestra odlazi u kućnu posjetu kad god je to potrebno novorođenčetu i majci. One koje odlaze u kućne posjete novorođenčetu i njegovoj majci su dodatno edukovane kako za ovu vrstu posjeta, tako i za druge vrste kućnih posjeta koje obavljaju. To su uglavnom medicinske sestre koje imaju završen fakultet zdravstvene njege (visoka ili viša stručna sprema) i dodatnu edukaciju za porodičnu medicinu i duže radno iskustvo“, istakli su iz UMSIT-a.

Naši sagovornici napominju da dosta žena odlučuju da angažuju patronažnu sestru privatno preko preporuka drugih porodilja.
I dok za posjetu preko Doma zdravlja nije potrebno plaćati uslugu, privatno angažovanje patronažne sestre treba platiti. Cijene variraraju, a najviše utiču godine iskustva koje ima babica. Za one „poznatije“ i „priznatije“ je potrebno izdvojiti i do 50 KM po posjeti.
Da ima onih koje ovaj posao rade prije svega iz ljubavi, dokaz je diplomirana medicinarka zdravstvene njege i patronažna sestra sa višegodišnjim iskustvom Zorica Pandžić iz Banjaluke. Njene posjete nemaju definisanu cijenu. Porodiljama daje slobodu da izdvoje onoliko koliko misle da je dovoljno i napominje da ne bi naplatila ukoliko vidi da majka nije u dobroj finansijskoj situaciji.
Prije sedam godina je postala majka i u isto vrijeme se više zainteresovala da se dalje edukuje, istražuje i sluša razna predavanja. Dosta iskustva je stekla i dok je radila kao pedijatrijska sestra što joj je kasnije uveliko olakšalo sam posao.
„Kad sam se porodila angažovala sam privatnu patronažnu sestru. Imala sam informaciju da patronaža postoji, da imamo pravo na patronažnu od Doma zdravlja. Međutim, te sestre koje izlaze u patronažnu posjetu, u suštini nisu sestre koje su obučene da rade sa bebicama. Tako da u principu i ako se dobije patronaža iz Doma zdravlja, ne znam koliko će osoba biti dovoljno stručna i edukovana s te strane. Moj savjet je da se uzme bar jedna posjeta za savjet i usmjerenje. Medicina napreduje i nešto što se primjenjivalo prije 30 godina ne primjenjuje se sada. Tako je i u patronaži, nešto što se ranije radilo sa bebicama, ne radi se sada. Ja sam angažovala patronažnu koja radi u porodilištu, međutim, poslije kad sam ja krenula da učim, vidjela sam da 80 odsto informacija koje sam tad dobila nisu bile adekvatne, i koje ja sad trenutno ne primjenjujem u patronažama“, govori ova patronažna sestra.
Dodaje da posjeta sestara koje nisu isključivo patronažne sestre, neće naškoditi bebama ili majkama, osim što će im uskratiti sve potrebne informacije. Kako kaže, obuku koja se odnosi isključivo na bebe, treba da prođu kako bi mogli ponuditi adekvatnu pomoć.

Kroz svoje iskustvo tokom rada u porodilištima primijetila je da se porodilje najviše plaše pupka i njegove obrade. Napominje da se roditelji vode time da bebu to boli i da zbog toga plače, što je pogrešno.
„Pupčanik nije inervisan i samim tim bebe ne osjećaju bol čak ni kad se pupčanik presjeca u samom porodilištu, tako da ih ni ta obrada pupčića ne boli, ali bebe reaguju plačem. Šta god da mi radimo oko bebica, plač je njihov jedini vid komunikacije i na sve reaguju plačem. I zbog toga su majke u strahu kada žele da obrade pupak, one se uplaše da ih to boli. Zato najviše vole da patronažne sestre dolaze u posjetu i kupaju bebu dok pupak ne otpadne“, rekla je Pandžić.
Napominje da je majkama dostupna u bilo kojem trenutku kada nešto „zapne“ ili su u nedoumici. Ukoliko primijeti da nema potrebe da dolazi svaki dan kako bi obradila pupak, obavi razgovor s njima, objasni im da bebe ne osjećaju bol. Roditeljima savjetuje da nema potrebe da bebe kupaju svako veče, nego svako drugo-treće, a u skladu sa tim dogovara da i njene posjete budu otprilike svaki drugi-treći dan.
„Trajanje posjete zavisi od toga da li je majka prvorotka, drugorotka, trećerotka. Neke majke samo me pozovu da okupam bebu. Dajem savjete u svakoj posjeti zavisno od trenutka, najviše o tome kako da se održi laktacija, da se uspostavi što lakše i bezbolnije. Majke mi se mogu javiti nekoliko dana prije poroda, ali većinom radim na preporuku. Napravila sam spisak potrebnih stvari, pa im i to rado proslijedim”, govori ona.
Prednosti za cijelu porodicu
Brojne su prednosti ovakvog vida posjeta ne samo za porodilju i novorođenče, nego i za ostatak porodice. Činjenica da medicinska sestra dolazi kući i obavlja sve sestrinske usluge zdravstvene njege daje neophodne odgovore na nedoumice i pitanja, savjetuje kako majku tako i porodicu o potrebama novorođenčeta i majke, uveliko olakšava novonastalu situaciju koja je često stresna.

Iz UMSIT-a govore da ih najčešće pitaju za hranjenje i presvlačenje.
„Novorođenčad se hrani na svaka dva do četiri sata, ukupno osam do 12 puta dnevno, jer im je želudac veoma mali, ne treba se slijepo držati ovih brojki već planirati dojenje na bebin zahtjev. Ono što svaka porodilja treba znati jeste da dojenje nije samo hranjenje za bebu. Za nju, to je toplina, sigurnost, kontakt kože sa kožom, dodir. Bebe često jedu, pa zato često i vrše nuždu. Neka preporuka je da se beba presvuče prije hranjenja da je ne bismo poslije okretali i uznemirivali, ukoliko utone u san, što se isto često dešava“, savjeti su UMSIT-a.
Napominju da je za porodični život važno da porodica tokom dana vodi aktivan život kao i prije bebe.
„Nije potrebno da hodaju po kući kao po iglama. Beba kada je umorna i nahranjena, spavaće. Potrebno je podsticati budnost tokom dana, kako bi se uticalo na bebin raspored spavanja. Za noć pripremiti ritual: kupanje, oblačenje, dojenje, mir i tama. Svaka beba je drugačija i potrebne su joj različite količine sna“, dodali su.
Za kraj, patronažna sestra sa kojom smo razgovarali, kaže da dosta porodica osjeća strah kada dobiju novog člana, što je donekle i normalno.
„Nažalost, nemaju sve žene podršku partnera ili okoline zbog čega ih dosta bude pod pritiskom najviše zbog raznih savjeta ‘kako smo mi nekad’. I onda žene imaju i strah. One se možda jesu edukovale, prolaze kroz razne škole u trudnoći, o dojenju, njezi bebe, a onda kad dođu kući imaju mnogo upitnika u glavi zbog savjeta majke, tetke, strine…“, pojasnila je naša sagovornica i dodala da se to odražava na mentalno zdravlje majke.