Savjeti, podrška, stisak ruke, zagrljaj, rame za plakanje, razumijevanje i ohrabrenje su sve što je potrebno jednoj ženi tokom trudnoće, ali i u prvim danima nakon porođaja. Iako je ovaj period za mnoge žene u Bosni i Hercegovini traumatičan i stresan, upravo zbog njihovog nedostatka, postoje i one majke koje su zahvaljujući dulama svoj porod doživjele kao predivno iskustvo.
Piše: Snježana Aničić Petković; Foto: Kristina Milićević – Fotobaza.ba
Dule su žene koje služe trudnicama i porodiljama, a sve što rade, rade za dobrobit budućih majki. Ispunjavaju svaku njihovu želju i uz njih su prije i nakon porođaja. Dula i predsjednica Udruženja „Dobre dule“ Elvira Zeba objašnjava da je uloga dule da pruži psiho-fizičku podršku trudnicama i porodiljama.
„To je osoba koja je prošla obuku kako bi mogla da pruži podršku ženi tokom trudnoće, na porodu i poslije poroda. Postoje različite vrste dula i obuka. Neke su samo podrška na porođaju, neke nakon toga i to su postpartum dule. Naša uloga jeste da pružimo psiho-fizičku podršku, ali i provjerene informacije o trudnoći, porodu ili dojenju. U toku poroda služimo se raznim tehnikama masaže, položaja tijela, ali pratimo cjelokupno stanje porodilje od emotivnog stanja, da li ima strah, problem, razgovaramo s njom. Dula je neko ko je uz ženu koja rađa i prati svaku njenu promjenu i nastoji olakšati svaki njen izazov sa kojim se ona susreće“, govori Elvira.
Porod ne mora da bude neugodan
Edina Čović je nedavno postala majka, a podrška dule joj je bila od velikog značaja. Kako kaže, prije i tokom trudnoće se upoznala sa raznim slučajevima negativnih i neugodnih iskustava tokom poroda. Nije joj bilo jasno zašto bi porođaj morao biti neugodan s obzirom na to da je prirodan.
„Prije svega, bi to trebalo biti jedno duhovno uzdizanje i iskustvo, bar sa moje tačke gledišta. Zaključila sam da je do našeg zdravstvenog sistema i ljudi koji su u tom sistemu, a koji mu nisu pristupili kako bi trebalo da pristupe. Sam pojam dula mi je ulivao sigurnost i smiraj i tjelesno i mentalno. Željela sam da imam vlastitu autonomiju, da izgradim samopouzdanje i da imam ugodan porod. To ne znači da neću osjetiti bol i slično. To samo znači da ću se ja ugodnije osjećati i da imam povjerenje u sam taj proces i da to držim u svojim rukama. Stanje porodilja je jedno od najranjivijih stanja. Potrebni su podrška, blagost, nježnost i saosjećanje u tim trenucima. Ukoliko to izostane, može se odraziti, a često se i održava, na konačni ishod poroda i samu porodilju“, prisjeća se Edina.
Zahvaljujući svojoj duli, Edina je mnogo toga naučila. Shvatila je da ima dosta stvari za koje nije znala niti je obraćala pažnju na njih.
„Dula mi je bila dostupna u bilo koje doba dana. Naučila sam kako da se opustim, a to je potrebno ženama u bilo kojem aspektu života. Znala sam da neće biti tačno kako sam zacrtala, ali sam znala da unutar sebe imam neke svoje ciljeve koji nisu samo vanjski već i unutrašnji. Tražila sam individualni pristup, znala je šta mi je bitno i tome je posvećivala pažnju. Bilo je baš opušteno, svaku kontrakciju sam prolazila opušteno. Na početku nisam znala da li se smijem opustiti dok traje kontrakcija, a naučila sam da je to zapravo potrebno. Bitno je da budemo opuštene iako je to teško. Zato je veoma bitno da imamo nekog s kim se možemo opustiti i da imamo nekoga pred kim i kome ćemo se moći prepustiti“, savjetuje naša sagovornica.
Dodaje da je njena dula u komunikaciji bila kratka i jasna, bez previše okolišanja. U svakom trenutku joj je govorila šta tačno treba da radi, objašnjavala šta se događa.
„Odmah mi je došla nakon izlaska iz bolnice i pokazala mi kako ispravno da dojim. Njen posao nije samo posao, to je bliskost. Meni je u trenucima kontrakcija prijalo grljenje, a moja dula je bila tu za svaki zagrljaj“, prisjeća se.
Pomoć dule nije moda
Dule su u BiH počele sa radom 2015. godine, ali se o njima i njihovom radu i dalje veoma malo zna, zbog čega se često umanjuje značaj onoga što rade. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) preporučuje prisustvo dule na porođaju i bez obzira što postoje istraživanja koja pokazuju da je ishod porođaja mnogo bolji uz prisustvo dule, u većini bh. porodilišta to nije moguće.
„Smatram da treba ulagati u vlastita pozitivna iskustva i savjetujem da novac uložite u dulu. To ne znači da se razbacujete, takve komentare ignorišite. Ostanite vjerne svom unutrašnjem osjećaju, jer nije rasipnost da sebi platite dulu. Nije razmaženost niti je razbacivanje i sramota. Naše društvo umije da daje takve komentare da se porodilja osjeća loše ako zatraži pomoć. Edukujte se o vašem stanju i tijelu, vježbajte i šetajte, jer će to prijati i vašem tijelu i neće vas izdati kada zatreba. Ne dozvolite da vas neko ubijedi u suprotno, a toliko često nas ubijede u neke druge krajnosti. Vrlo je bitno da imamo osobe koje će nas podsjećati na to“, daje savjet Edina.
Međutim, BiH je po ovom pitanju daleko od evropskih zemalja gdje je dopušteno, pa čak i poželjno da žena na porodu uz sebe ima dulu. U nekim državama, poput Njemačke, trudnicama bude ponuđeno da izaberu dulu koju žele kao pratnju na porođaju.
„U BiH postoji veliko nerazumijevanje od strane medicinskog osoblja, ne shvataju šta dula radi. Često imamo tu poteškoću da nas posmatraju kao nekoga ko radi njihov posao, što nikako nije tačno. Ne postoji komunikacija između dula i medicinskog osoblja, a ako postoji to je onda svedeno samo na privatni sektor. Nemamo pravo prisustva u porodilištima, ne možemo ući kao pratnja na porođaj, iako bismo bile jedan veoma dobar dodatak timu žene koja rađa. Upravo zbog nedostatka komunikacije, želje i volje od strane doktora i babica i dalje smo na margini i žene nas kontaktiraju privatno. Kada radimo pratnju u bolnici, često nastojimo da nas medicinsko osoblje i ne vidi, jer se nerijetko dešava da žena koja rađa ima lošiji tretman jer je došla sa dulom“, kazuje predsjednica Udruženja.
Naša sagovornica objašnjava da često sama ide sa trudnicom u bolnicu tokom prijema, najčešće iz razloga jer suprug ostaje kod kuće sa drugim djetetom. U situacijama kada dolazi sa trudnicom i suprugom, medicinsko osoblje negoduje zbog prisustva dule te postavlja brojna pitanja kao npr. kako je žena došla do dule, koje je savjete dobila i slično, zbog čega se trudnica odmah na početku gleda drugačije.
Kako kaže, u nekim privatnim porodilištima je dozvoljeno prisustvo, a ponekad su dozvoljene i u mostarskom i banjalučkom porodilištu, ali nema preciznijih podataka. U Sarajevu to nije moguće, osim u privatnim porodilištima i tada morate platiti potpunu uslugu.
Sarajevska ASA bolnica dozvoljava prisustvo dule, ali dolazak i angažman dula isključivo organizuju pacijentkinje same. Bolnica ne posreduje u angažmanu dula niti preuzima odgovornost za njihovu organizaciju. Dodaju da u porođajnu salu može ući samo jedna osoba kao pratnja. Ako dula ulazi u salu, muž ili drugi član porodice neće moći prisustvovati. Dula može prisustvovati samo ako dostavi uredne nalaze briseva nosa i grla, u skladu s medicinskim protokolima.
„Do sada su kod nas bile angažovane dvije dule, ali su se porodilje odlučile za prisustvo partnera tokom poroda sa urednim brisevima nosa i grla. Bolnica zauzima neutralan stav prema prisustvu dula. Bolnica u potpunosti poštuje želje pacijentkinja i prilagođavamo se njihovim zahtjevima kada je riječ o prisustvu dula. Prisustvo dule može pomoći pacijentkinji da se osjeća sigurnije i opuštenije tokom porođaja. Međutim, sa aspekta bolnice, nema značajnih prednosti osim emocionalne podrške koju dula može pružiti pacijentkinji“, rekla je menadžerka marketinga u ovoj bolnici, Indira Musić.
Ne postoji vremenski period kada je najbolje potražiti dulu, jer sve zavisi od potreba žene. Neke pomoć zatraže odmah na početku trudnoće, u želji da svaku fazu prolaze sa osobom od povjerenja. Najčešće se podrška traži u periodu sedmog-osmog mjeseca trudnoće, kada se prolazi priprema za porođaj, a često se traži i podrška poslije poroda kada dula više obavlja poslove savjetnice za dojenje.
„Dula nije nešto što je novo ili moda. Svaka kultura je imala žene koje su bile podrška ženama tokom poroda i dojenja. Konkretno kod nas su se te žene zvale ebe ili ebejke i bile su vrlo cijenjene. U prvu posjetu nakon porođaja dolezile su upravo ebe. Postavljamo se u službu žene koja rađa, njene potrebe i dobrobit su ispred naših i sve snage su usmjerene prema tome da porođaj, da li prirodni ili carski rez, završi srećno. Osnažena žena i majka jeste stup jednog društva“, govori dula Elvira.
Kako da postanete dula?
Da biste postali dula, potrebno je da završite obuku. U svijetu ima nekoliko organizacija koje pružaju obuku, a najpoznatija je „Dona international“.
„Sve češće se organiziraju nacionalne obuke, odnosno svako udruženje organizira obuku dula i ispred svog udruženja radi edukaciju. ‘Dobre dule’ su prvo udruženje u BiH koje radi edukaciju za nove dule. Edukacija podrazumijeva učenje o samom procesu trudnoće, sve ono što bi jedna žena sama trebalo da zna o trudnoći, sve to dule treba da znaju i mnogo više od toga. Edukuju se o psihičkom stanju trudnice, hormonima, hormonalnim promjenama itd. Pri našem Udruženju radimo i edukaciju kako biti podrška majkama u dojenju i naše dule postaju jedna vrsta savjetnica za dojenje. Također je važan i način komunikacije sa trudnicom, jako puno važnosti dajemo tom odnosu, kontaktu, konverzaciji i stilu razgovora“, napomenula je Elvira.
Udruženje iza sebe ima tri generacije dula koje su prošle obuku, 30-ak žena iz različitih gradova BiH. Žene sve više osjećaju potrebu da se edukuju za dule, a najčešći razlog je taj jer žele da trudnice ne dožive neugodnu situaciju.
Najčešće se do dula dolazi preko društvenih mreža, preporuke ili ličnog iskustva.
„Ono što dule rade jeste da sa svakom klijenticom obave razgovor, jer se mora desiti taj klik, osjetiti da vaša klijentica ima povjerenje u vas i potpunu slobodu u komunikaciji i ponašanju i da vi umirujuće djelujete na nju, jer je to jako važno. U slučaju da to dula ne osjeti, njena dužnost je da toj osobi preporuči drugu dulu. Ono što mi prolazimo kroz obuku i što je naš motiv jeste da je dobrobit žene ispred našeg ličnog interesa“, iskrena je Elvira.
Razlika između dula, babica i patronažnih sestara
Mnogi, iz neznanja, dule poistovjećuju sa ulogom babice i patronažnih sestara. Razlika je mnogo, a najvažnija je ta da dule nisu medicinske radnice. Dule ne rade medicinske preglede, ne daju dijagnozu, ne propisuju lijekove i ništa što je medicinskog karaktera.
„Mi ne donosimo odluke umjesto trudnice, ona je slobodna i njena je odgovornost za donošenje odluka. Naše je da joj damo informacije i da je podržimo u svakoj njenoj odluci. Babica ima pravo da daje medicinske savjete, to radi i asistira pri porađanju. Babica se bavi i bebom i procesom rađanja, a dula samo majkom. Patronažne sestre su takođe dio zdravstvenog sistema i nažalost sve više žena ima jako loše iskustvo s njima, jer često njihova znanja nisu u skladu sa novim preporukama SZO i nemaju dovoljno znanja o uspostavi dojenja. Žene su često prinuđene da traže podršku i pored patronažnih sestara, jer ne posvete dovoljno vremena ženi kojoj idu, ne poznaju dovoljno osobu, a tri posjete su nedovoljne da bi se pomoglo nekome, posebno kada je dojenje u pitanju“, jasna je Elvira.
Naše sagovornice smatraju da će proći još dosta vremena dok posao dula postane priznat. Međutim, optimistične su da će se i to dogoditi za nekoliko godina s obzirom na to da su već učinjeni neki koraci kao što je npr. osnivanje udruženja.