Da smo neizostavni dio prirode kao jedne savršene cjeline, a nipošto njeni gospodari te da je interakcija sa prirodom i djelovanje u skladu sa njom, a ne protiv nje, čovjekova nužna potreba, podsjećaju nas najmlađi građani Zvornika na čelu sa svojim trenerima, kako ih rado zovu, Srđanom i Radom Ešpek, koji pružaju djeci srećna djetinjstva, obojena mirisima, zvukovima, pjesmom, spontanom igrom na otvorenom i učenjem na kreativan i slobodan način.
Tekst i fotografije: Ivana Subotić
Prije dvije godine u Zvorniku, profesor fizičkog vaspitanja Srđan Ešpek je sa svojom suprugom Radom Ešpek, koja je takođe profesorka fizičkog vaspitanja, pokrenuo Izviđačku sekciju „Bambi“. U okviru nje uči najmlađe osnovnim zakonima prirode te kroz igru, učenje i razne vaspitne metode, razvija kod djece empatiju, ljubav prema prirodi, skromnost, toleranciju, strpljivost, istrajnost, spretnost, snalažljivost i komunikacione i socijalne vještine. Srđan i Rada u svom radu primjenjuju metode iskustvenog učenja, obogaćenog prirodnim okruženjem, sopstvenim doživljajem i spontanom igrom, koje pomažu u izgradnji cjelokupne ličnosti. Osim toga, kroz razne akcije ekološkog i humanitarnog karaktera, razvijaju kod djece duhovne i moralne vrijednosti te stvaraju bolju i zdraviju budućnost i ekološki osvještene ljude, koji su već sada odgovorni građani, dostojni svoje zajednice.
Srđan i Rada su zaposleni u prosvjeti, a osim toga Srđan je već 15 godina trener mlađim kategorijama fudbalskog kluba „Drina“ iz Zvornika, dok je Rada bila višestruka šampionka Bosne i Hercegovine u tekvondou. Prije nego što su došli na ideju pokretanja izviđačke sekcije, u cilju podsticanja djece da se bave fizičkom aktivnošću, pokrenuli su školicu sporta koju vode već duži niz godina, a čiji je glavni cilj razvoj motoričkih i fizičkih sposobnosti kod djece, kroz sport i razne igre. Zahvaljujući tom iskustvu, uvidjeli su da su djeca u sve manjem direktnom kontaktu sa prirodom i spontanom igrom u prirodi, koja je neophodna za pravilan rast i razvoj, te se tako javila ideja za osnivanjem ove sekcije. Kao nekadašnji članovi Planinarsko-ekološkog udruženja „Korak“ iz Zvornika, Srđan navodi da su od planinara i izviđača pokupili ono najbolje i to iskoristili u svojim metodama rada sa malim izviđačima. Njihova sekcija broji oko 20 članova, uzrasta od osam do jedanaest godina.
„Registrovali smo sportsko-rekreativno udruženje i pokrenuli školu sporta, gdje su djeca trenirala u sali, ali smo ih često vodili na izlete. Onda smo vidjeli koliko djeca vole prirodu, koliko im nedostaje, koliko u suštini nisu u dodiru sa njom. Znači da ne znaju da se kreću, osnovno ne poznaju… Mislim, dijete ne zna šta je čičak, ja to uvijek navodim kao primjer, meni je to bilo nevjerovatno. Onda smo odlučili da krenemo sa izviđačima. Pokrenuli smo neku svoju priču, manje-više, ne idemo klasično izviđački. I krenulo je tada već u startu sa dvadesetak djece. Ta ekipa od njih deset, zadržala se od početka do kraja i oni su dosta i napredovali, i sazreli, i porasli. Ovo ne treba da bude ni moje, ni moje supruge, ni bilo koga, za deset godina ta djeca će biti djevojke i momci, treba da budu nosioci izviđačkog pokreta i u Zvorniku, i u regiji i da rade sa manjom djecom. Ima djece, idu za interesovanjima, za sportom, za fakultetom, neko će otići studirati, pa će se vratiti možda za četiri godine, ali mislim da je lijepa priča i da je šteta da ne postoji tako nešto. Prioritet su priroda i djeca, a ovo sve ostalo što dođe – super!“, rekao je Srđan.
Priroda je podloga za neograničeno učenje, pruža bezbroj mogućnosti za otkrivanje i istraživanje, razvijajući kod djece radoznale i kreativne umove. Briga i svijest o prirodi se uči od malih nogu, kako bi izrasli u ekološki osvještene ljude, kojima je održivo upravljanje prirodom stil života. Razvoju ekoloških i moralnih vrijednosti Srđan i teži, pokazujući djeci da je prava zabava igra i druženje u prirodi, a ne ispred televizora, dok usputno uz igru, razne akcije i radionice, usvajaju razne vještine, intelektualno, duhovno i moralno rastu, uče se pravom drugarstvu i činjenju dobrog, bez hranjenja ega i sujete kroz nečiju zahvalnost, potvrđivanje i divljenje. Od velike je važnosti za djecu, kao i društvo u cjelini, jer promovisanjem moralnih vrijednosti utiče umnogome na razvoj ličnosti kod djece, gdje odnos pun poštovanja prema prirodi, biljkama i životinjama, predstavlja model i stub temeljac za sutrašnji razvoj odnosa sa ljudima, razvoj empatije, solidarnosti i brige o drugom biću.
„Tri osnovna načela izviđačkog pokreta su: odgovornost prema Bogu, odgovornost prema društvu i odgovornost prema sebi. I mi se trudimo da to ispoštujemo. Oni su davali obećanje, pa ima, između ostalog, obećanje da će svaki dan da urade jedno dobro djelo. I onda sam ja njima morao da objasnim, jer djeca poimaju da je dobro djelo ako skočiš i spasiš bebu iz Drine ili iz požara. Dobro djelo je da pomogneš majci da nešto da uradi kod kuće, da pomogneš životinji u zimskom periodu, ranjenu životinju da skloniš s puta, da skloniš smeće sa ulice… Ti možeš svaki dan da uradiš to jedno djelo. Osnovni cilj je da vaspitavaš normalne, zdrave, moralne ljude, da razvijaju empatiju prema drugim živim bićima, ne samo prema ljudima“, govori Srđan o glavnim načelima i ciljevima ove sekcije.
Socijalizacija, obrazovanje i vaspitanje djece u direktnom kontaktu sa prirodnim vanjskim okruženjem, te praktičnoj primjeni naučenih vještina, u čemu djeca posebno uživaju, jesu osnovni ciljevi izviđačke sekcije, a ostvaruju ih kroz nedeljne šetnje, planinarenja, branje ljekovitog bilja za čajeve, upoznavanje biljnih vrsta i determinisanje drveća sa Zvorničke regije, učenjem i boravkom u prirodi. Usvojili su razna znanja i vještine snalaženja u prirodi, orijentaciji i topografiji, loženju vatre u svim uslovima, postavljanju šatora, vezivanju čvorova, kroz razne igre i akcije u prirodnom okruženju. Posebno ističu noćenje pod šatorima u Osmacima, botaničku šetnju na Han Pijesku, dvodnevne izlete na planini Povlen i Majevici i dvodnevno kampovanje na planini Grkinji.
Na kraju 2024. godine, mali izviđači su nagrađeni priznanjem, u vidu diplome za pređeni broj kilometara u prethodnoj godini, gdje su se neki od njih istakli sa pređenih 200 kilometara.
„Ako ćemo vezati čvorove, ajmo sedam kilometara u šumu, pa ćemo ih vezati na drvetu, penjati se, da to praktično primjenimo. Bilo šta, loženje vatre, orijentaciju i ostalo. Ovdje na Kuli (gradska tvrđava i Zvorniku) smo radili kompas, kartu, da odrede azimut (ugao između sjevera i pravca kretanja), da osjevere kartu, da odrede pravac prema Zvorniku. Pa sam ih uveo u ovu šumu dole, objasnio im kako se nađe i traži pravac i evo sad, izvolite kompas, otvoriš svako malo, i mnogo je drugačije, praktično je i sviđa se djeci. Trudimo se da makar jednom mjesečno odemo negdje van Zvornika. Dosta ljudi nas je zvalo, planinara, pružalo podršku, ljudi nas zovu da gostujemo kod njih, da se družimo… Mislim da prepoznaju tu neku priču, lijepu i pozitivnu“, govori nam Srđan.
U svom radu se oslanjaju na literaturu Izviđačkog saveza koju su obogatili sopstvenim kreativnim prezentovanjem sadržaja, podstičući radoznalost djece, dok neke zadatke i vještine prilagođavaju lokalnim uslovima. Zadatak vezan za pomoć divljim životinjama u zimskim uslovima, realizovali su tako što su napravili kućice za nezbrinute pse i mačke, a kako Srđan navodi, najsrećniji su jer su vidjeli da ih životinje koriste. U sklopu akcije ,,April-mjesec čistoće“ očistili su otpad u dijelu šume ispod zvorničke tvrđave. Razne vještine koje savladavaju obogaćene su i humanitarnim karakterom te su tako vještinu „Majstor“ oplemenili i napravili table sa natpisom „Ako imaš donesi, ako nemaš ponesi“, da bi pomogli ugroženim stanovnicima grada. Na ovaj način, stičući razne vještine, čine i dobra djela. Humanitarne akcije malih izviđača donose velike promjene u njihovom gradu.
„Najviše volimo boravak u prirodi, da šetamo što duže, da se ne svedemo samo na gradsku sredinu, iako bi većinu radionica mogli da obavimo u gradu, mi volimo da ih radimo u prirodi. Radili smo tablu „Ako imaš donesi, ako nemaš ponesi“ u sklopu vještine „Majstor“, gdje treba da ispune određeni broj zadataka, da farbaju, da znaju da zakucaju ekser, šaraf, da rukuju alatom… Onda smo mi, da ne trošimo bezveze farbu i kujemo eksere, htjeli da napravimo nešto korisno i odlučili smo se za tu humanitarnu akciju, usput steknemo vještinu, uradimo neko dobro djelo za naš grad, a djeca su baš pozitivno reagovala. Uglavnom, pratimo izviđačke osnovne programe i malo ih mi dalje razrađujemo, na neki naš način radimo“, objasnio je Srđan.
Srđan posjeduje prirodnu harizmu za rad sa djecom, što su prepoznala i djeca i okruženje. U svom radu bira da sarađuje sa profesionalcima i pedagozima, među kojima je profesorka geografije Nataša Mitrović i Milan Bastah, licencirani planinarski vodič i dugogodišnji planinar, a kako Srđan kaže, djeca ga jako vole. Uvijek imaju nešto u planu, a želja im je da izgrade kolibu u koju bi mogli da odlože svoje herbarijume, čajeve, ljekovito bilje, da okače topografsku kartu i dobiju svoj mali kutak i svoje sjedište.
,,Generalno, možda sam u duši perfekcionista, ne u smislu da nešto radim sjajno, nego kad nešto radim, volim da sam posvećen tome. Ili ću ga raditi najbolje što znam ili ga neću ni raditi. Ne volim polovično, ne znam da radim polovično.Volim djecu i leži mi to, taj neki rad sa djecom, i očigledno da i ja njima odgovaram iz nekog razloga. Ove godine planiramo da organizujemo ljetovanje, možda da odemo i na more, i to je sad na dugom štapu, imamo neke kontakte i ideje, koliko ćemo ih moći realizovati, vidjećemo“, zaključio je Srđan.
Finansira Evropska unija.
Ovaj članak je produciran uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj je isključivo odgovornost portala eTrafike.net i ne odražava nužno stavove Evropske unije.
