Trodnevna radionica “Osobe sa invaliditetom u muzejima” počela je danas u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske, sa ciljem povećanja pristupačnosti muzejima, omogućavanja učešća osoba sa invaliditetom u aktivnostima koje sprovode muzeji, te jačanja veze između kulturnih institucija i osoba sa invaliditetom.
Aida Salketić, program asistentica u Fondaciji „Kulturno naslijeđe bez granica“ koja je i organizator radionice, kazala nam je da je cilj okupiti muzejske i galerijske radnike, predstavnike NVO sektora i osobe sa invaliditetom, kako bi raspravljali na koji način mogu povećati pristupačnost muzejskim i galerijskim prostorima.
„Ne govorimo samo o fizičkim barijerama, već o stavovima i predrasudama, koji dolaze iz neinformisanosti, a ne iz neke zle namjere. Radionice jako dobro protiču, ostaje još jedna koja će biti u maju u Sarajevu. Imamo odlične reakcije muzejskih i galerijskih radnika koji su spremni da urade prve korake ka povećanju pristupačnosti. Imamo dosta pozitivnih primjera koje donose sami učesnici radionica“, navodi ona, te dodaje da je najveći problem ustvari stav da osobi sa invaliditetom nije potrebna kultura.
„Najveći uspjeh je ukloniti predrasude i barijere koje se nalaze u glavama, sve ostalo dolazi korak po korak“, zaključuje Salketićeva.
Dušica Lipovac iz Humanitarne organizacije „Partner“ rekla nam je da su radionice ovog tipa bitne kako bi došlo do što veće afirmacije osoba sa invaliditetom, te kako bi se one uključile u sve sfere društvenog života i rada.
„ Veoma sam zadovoljna time što muzeji i druge kulturne ustanove nude jer ima zaista mnogo događaja i zanimljivih sadržaja, ali kada govorimo o arhitektonskoj pristupačnosti one su samo djelimično prilagođene, na čemu bi se još dosta trebalo raditi. Posljednjih nekoliko godina može se primijetiti porast uključenosti osoba sa invaliditetom u sve sfere društvenog života. To su veoma obrazovane osobe, uključuju se u umjetnost i bave se njome“, navodi ona.
Članica Udruženja mladih sa invaliditetom „Infopart“ Jovana Džever podsjetila nas je na istraživanje koje je njeno udruženje radilo prošle godine, na uzorku od 80 osoba sa invaliditetom.
„Kao najnepristupačnije ustanove označena su pozorišta i bioskopi. Postojala je prepreka za sve vrste invaliditeta, ne samo za kolica. Recimo, nema taktilnih izložbi za slijepe, niti zvučnih pratnji uz izložbe. U Banjaluci dostupni su nam Dom omladine, Staklenac i Muzej savremene umjetnosti. Problem je i u tome što se ne pojavljujemo u takvim prostorima, pa ljudi koji vode te ustanove nemaju osjećaj da bi taj prostor trebao biti prilagođen“, priča Dževerova, te dodaje da osobe sa invaliditetom nisu prepoznate ni kao stvaraoci ni kao konzumenti kulture.
eTrafika.net – Vanja Stokić