„Posljednja iskustva povorki ponosa u regiji su pokazala spremnost da se različitosti prihvate. Dakle, ne mora se poslati isključivo slika nasilja. Ja vjerujem da je i Bosna i Hercegovina u tom smislu spremna da prihvati različitosti i otvori prostor za djelovanje i borbu različitih grupa u ostvarivanju njihovih ljudskih prava“, kazao je u intervjuu za eTrafiku Branko Ćulibrk, jedan od organizatora prve Povorke ponosa u Bosni i Hercegovini.
Piše: Fedor Marjanović, Foto: Bh. povorka ponosa
Branko Ćulibrk je izvršni direktor Centra za mlade Kvart iz Prijedora, aktivističke organizacije koja djeluje na polju socijalne pravde. Bavi se pitanjima ljudskih prava, suočavanja s prošlošću i aktivizmom. Posljednjih nekoliko godina se aktivnije bave LGBTI pravima u okviru ljudskih prava. Kao aktivista, Branko je jedan od oganizatora povorke ponosa koja će se održati 8. septembra u Sarajevu.
„Posljednjih desetak godina djelujem kao aktivista u različitim poljima i prirodno je bilo da angažman oko Povorke ponosa prihvatim i kao individua i kao član organizacionog odbora u kojem je treutno 14 ljudi. Svi smo mi individualno tu, bez upletanja drugih udruženja u organizaciju Povorke ponosa“, govori on za eTrafiku.
Bosna i Hercegovina je posljednja zemlja u našoj regiji u kojoj se održava povorka ponosa. Kako komentarišeš to što smo mi posljednji?
Povorke jesu bile organizovane ranije u regionu. U Beogradu je bio pokušaj 2001. koji je vrlo nasilno prekinut, a u Zagrebu od 2002. postoji povorka ponosa. Slike prvih prajdova zaista nisu bile obećavajuće. To nasilje koje je došlo u prvi plan zaista je izazvalo kod ljudi određene traume, u smislu da se polako i oprezno uopšte širio LGBTI pokret. Kad govorimo o Bosni i Hercegovini, da, ona je posljednja u nizu koja organizuje povorku ponosa. Posljednja je bila ovog ljeta u Skoplju. Prepoznali smo da je vrijeme da se održi i u Sarajevu. Ne mogu reći da je prije bilo gore, ali možda nije bilo snage da se sve to organizuje i iznese. U ovom momentu spremno idemo u organizaciju povorke. U kompletan proces smo ušli svjesni prije svega šta to znači za sve nas, a i za ovo društvo, kako u sadašnjosti, tako i u budućnosti.
Kada smo se već dotakli nasilja na prvim povorkama ponosa, moram da postavim pitanje da li postoji strah da se nešto tako i ovoga puta desi?
Iskreno, posljednja iskustva povorki ponosa u regiji su pokazala spremnost da se različitosti prihvate. Dakle, ne mora se poslati isključivo slika nasilja. Ja vjerujem da je i Bosna i Hercegovina u tom smislu spremna da prihvati različitosti i otvori prostor za djelovanje i borbu različitih grupa u ostvarivanju njihovih ljudskih prava.
Posmatrajući reakciju medija na dešavanje oko povorke, imam utisak kao da živimo u dva paralelna univerzuma. S jedne strane, tu su oni koji su apsolutno protiv, čak je zastupnica iz Sarajeva Samra Ćosović-Hajdarević izrazila želju da se svi koji učestvuju u prajdu izoluju. Sa druge strane, tu je mnogo pojedinaca i organizacija koji nude apsolutnu podršku. Ne bih pitao o svakoj pojedinačnoj reakciji, već o tome kako tumačiš tu rascijepljenost našeg društva po pitanju povorke ponosa?
Mi smo društvo koje nije otvorilo masu tema, pa i pitanje ljudskih prava LGBTI osoba. Povorka ponosa jeste aktivistički događaj koji baca svjetlo na kompletnu LGBTI zajednicu i njene probleme. Mislim da reakcije koje se javljaju jesu odraz trenutnog odnosa pojedinaca prema tim temama. Moj utisak je da su u žiži javosti bili više komentari govora mržnje i da se svi više fokusiraju na njih. Zaista ih je mnogo, što je i očekivano, ali je, kao što si rekao, mnogo poruka podrške. Njih govor mržnje stavlja u sjenu i onemogućava uspostavljanje balansa između te dvije reakcije. Očekivano je da će se broj komentara povećati prije same održavanja povorke. Ono što nama daje podstrek jesu pozitivni komentari i podrška ljudi koji su spremni da sa nama izađu i bore se za jednakost i ravnopravnost ne samo LGBTI osoba, nego i svih onih koji su diskriminisani i stavljeni u marginalizovani položaj.
Između ostalih, povorku ponosa je podržao i ambasador Velike Britanije Matthew Field. Koliko je važna podrška osobe sa političke pozicije, i koliko su se oni uopšte angažovali po tom pitanju?
Većina ambasadora zapadnih zemalja je podržala povorku ponosa. Sa nekima od njih su i održani različiti sastanci. Imali smo priliku i da na internetu objavimo nekoliko fotografija sa tih sastanaka. Definitivno nam to znači, jer stvara sliku raznolikosti same podrške povorke ponosa i da nismo prepušteni sami sebi u tom procesu borbe za ljudska prava LGBTI osoba.
A kakve su reakcije domaćih političara?
Bilo ih je. Nisam siguran ko je sve podržao. Definitino možemo govoriti o različitim partijama. Povorku je podržala Naša stranka. SDA i većina stranaka su zauzele neutralan i politički korektan stav.
Za kraj bih volio da ti postavim pitanje o cilju povorke. Koja su vaša očekivanja. Da budem precizniji, da li očekujete da će odmah doći do promjena ili ovo posmatrate kao početak jednog dugotrajnog procesa?
Definitivno smatram da povorka ponosa jeste početak jednog procesa. Za početak smo sebi stavili kao cilj povećanje vidljivosti određenih ljudi u društvu. Čisto da shvate da postojimo i da imamo različite probleme koji nisu zakonski adekvatno regulisani. Iskustvo regiona je pokazalo da sama povorka ponosa nije riješila probleme LGBTI osoba u društvu. Ni različiti protesti ne rješavaju sve probleme jednog društva. Ali mislim da zaista treba biti istrajan u borbi i ukazivati na probleme koje, prije svega, mi kao pripadnici LGBTI zajednice imamo. Sa druge strane treba biti inkluzivan i ukazivati na probleme svih ljudi u ovom društvu. Govorimo o različitim kategorijama stanovništva, od Roma, radničke klase i ljudi u pokretu koji su u jako lošem položaju u Bosni i Hercegovini. Govorimo o desetini hiljada ljudi koji su u tranzitu ili su ovdje zadržani, i prema kojima se društvo jako loše ponaša. Tu su i prava osoba sa invaliditetom i svih onih osoba koji su na bilo koji način diskriminisani, neravnopravni i nejednaki u ovom društvu. Definitivno krajnji cilj povorke ponosa jeste promocija jednakosti, ravnopravnosti i socijalne pravde svih građana Bosne i Heregovine, pa samim tim i LGBTI osoba.