Članovi/ice Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa nedvojbeno stoje uz sve LGBTIQ osobe koje su žrtve homofobije, netrpeljivosti, ucjene ili prijetnje autovanjem, kao i sve čiji se integritet pokušava narušiti pretpostavkom o njihovoj seksualnoj orijentaciji i/ili rodnom identitetu i spolnim karakteristikama. Iskustvo Ivana Begića, samo dodatno svjedoči o tome kako se seksualna orijentacija i/ili rodni identiteti i dalje zloupotrebljavaju u korist posramljivanja i diskreditovanja.
Izvor: Saopštenje
Svjesni surove realnosti u kojoj je osvetnička pornografija prvensveno usmjerena prema ženama, a sada i prema LGBTIQ osobama, napominju da je osvetnička pornografija i ucjenjivanje krivično djelo, te pozivaju nadležne institucije da pokrenu istragu i kazne počinioce. Mizogini i homofobni ucjenjivači kroz osvetničke pornografske snimke žele da diskredituju žene i LGBTIQ osobe, čime žele ostvariti moć kroz nametanje osjećaja stida i nemorala.
S druge strane, sretni/e ssu što mogu vidjeti da veliki broj sugrađana/ki osuđuje ovakva djela i prepoznaje problematiku pokušaja diskreditacije osoba kroz njihovu seksualnu orijentaciju. Moramo kao društvo u cjelini nastaviti prepoznavati i osuđivati ovakve i slične pokušaje korištenja seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta kao negativnih i štetnih za društvo.
Kroz ovakve i slične činove želi se poručiti da biti LGBTIQ osoba u politici nije poželjno. LGBTIQ osobe su prisutne u svim sferama društva, ali im je zbog homofobije i nasilja otežan proces autovanja. Strah od odbacivanja, maltretiranja i nasilja je u srži odluke da se osobe (ne)autuju. Biti aut u politici treba i mora biti moguće, i kao što pokazuju mnogi primjeri iz svijeta, nečija seksualna orijentacija ne određuje osobu kao dobrog/u ili lošeg/u političara/ku.
Dalje, kroz ovakve i slične primjere, stvara se opasan narativ da se LGBTIQ osobe trebaju liječiti, te da se trebaju medicinski institucionalizirati. Ističu da prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji homoseksualnost nije bolest, nije izbor i ne postoje razlozi za medicinsku institucionalizaciju. S druge strane, izbor itekako jesu nasilje, ucjene, laži, prevare, homo/lez/bi/trans/interfobija.
Suicidalni osjećaji i misli kod LGBTIQ osoba su veoma česti i oni su direktni rezultat ovakvih činova, te neprihvatanja, ucjena i nasilja. Odgovornost za takvo stanje spada na cjelokupno društvo, institucije, ali i javne ličnosti. Pogotovo političari/ke moraju jasno osuditi negativne stavove prema LGBTIQ osobama i pružiti nedvosmislenu podršku. Inače učestvuju i doprinose tom krugu nasilja.
Protekla dešavanja upućuju na to da je povorka ponosa itekako nužna i krucijalna u borbi protiv degradacije LGBTIQ osoba. Mi, LGBTIQ osobe moramo biti vidljivije i prisutnije u društvu. Povorka ponosa omogućava vidljivost i direktno razbijanje predrasuda prema tome da je biti LGBTIQ osoba nešto loše, negativno ili pogrešno. Povorka ponosa kroz svoj protestni čin odaje počast hrabrosti i istrajnosti LGBTIQ osoba da ponosno stoje iza svojih života, nedozvoljavajući ikome da se usude koristiti njihovu seksualno orijentaciju i/ili rodni identitet kao nešto negativno.
Pozivaju sve predstavnike/ce vlasti, nadležne institucije, ali i javne ličnosti da se aktivno uključe u borbu protiv homofobije, mizoginije, nasilja, da javno osude i ovaj i svaki drugi nasilnički čin usmjeren protiv LGBTIQ osoba.
Borba protiv nasilja je zajednička borba, ona nije niti smije pasti na teret LGBTIQ osoba. Zato je borba protiv nasilja jednako naša, kao i svačija. Naglašavaju da je izbor biti nasilnik i homofob, kao što je i izbor biti javna i nedvosmislena podrška LGBTIQ osobama.