Prije nekoliko dana, Srećko Horvat, hrvatski autor, aktivist, i kako Denis Kuljiš kaže, groupie Slavoja Žižeka, napisao je tekst za Guardian u kojem se osvrnuo na događaje u Hrvatskoj koji su proteklih dana podigli prašinu u regionu i šire. Ukratko, postavio je zanimljivo pitanje. Parafraziram. Šta da se u Njemačkoj u periodu od nekoliko dana desilo sljedeće: na najvećem njemačkom stadionu, reprezentativac pred desetinama hiljada Nijemaca uzvikne „Sieg“, a oni mu odgovore „Heil“? Nekoliko dana kasnije Nijemci na referendumu glasaju protiv homoseksualaca i počnu skupljati potpise i za novi referendum u kojem bi zabranili Jevrejima pravo korištenja svog jezika.
Pa, upalio bi se alarm u sve i jednoj zemlji. I tako, rezultati referenduma o braku su poznati, u Ustav Hrvatske ulazi odredba da je brak životna zajednica muškarca i žene. To je i ranije pisalo u „obiteljskom zakonu“ tako da neće doći do nikakve promjene statusa homoseksualnih osoba, ali koga je to još briga. Nisu mogli sklopiti brak ranije, a neće ni sada. Ono što nije uspjelo Crkvi, HDZ-u, uspjelo je udruženju „U ime obitelji“, oko kojeg se okupila desno konzervativna krema i koje je uspjelo mobilizovati većinu izašlih na referendum (iako većina ukupnog broja glasača nije ni izašla) da glasaju ZA. Uspjeli su izdejstvovati da se materija tj. odredba koja se u ogromnoj većini evropskih zemalja reguliše zakonom, unese u Ustav. I to sve pod nosom socijaldemokratske vlade koja je otvoreno pozivala građane da glasaju protiv, ali istovremeno je propustila mogućnost da referendum blokira u startu jer njeni poslanici nisu poslali Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti ovog referendumskog pitanja. Neki će reći da su to propuštanje obavili iz razloga što im je referendum u stvari odlično došao da odvrati pažnju javnosti od veoma teške ekonomske situacije, a pored toga ako ništa, pred ekipom iz Brisela ispašće dobri momci koji su se zalagali za ljudska prava i bili su protiv.
Kako god okreneš, u svakoj krizi nadrljaju ili Jevreji ili homoseksualci. Istorija je puna takvih slučajeva. Primjer kako neznanje može da ima strašne posljedice po ljudske sudbine je Crna smrt ili kuga koja je vladala Evropom u 14. vijeku, koja je poubijala od trećine do polovine stanovništva Evrope, kada su izvršeni pokolji Jevreja u mnogim gradovima jer su oni bili okrivljeni da su raširili ovu bolest i zatrovali bunare. Razlog tome je što je jevrejska populacija u nekim mjestima bila manje pogođena što zbog njihove izolovanosti u getoima, što zbog bolje higijene od prosječnog evropskog srednjovjekovnog čovjeka. I danas eto imamo dežurne krivce za sve nedaće. Od 1.001 problema koje ima prosječan hrvatski građanin, od presudne važnosti je bilo homoseksualce staviti u referendumsko pitanje. Ako se vratimo nekoliko dana unazad, vidjećemo čime se bave npr. Švajcarci (na koje se uvijek pozivaju oni koji žele referendum). Oni su odlučivali o cijeni vinjete i o tome da li da se šefovima korporacija smanje plate na maksimalno 12 plata običnog radnika (nije prošlo ali svaka čast za prijedlog). Ne želim da proglasim ljude koji ne simpatišu homoseksualce neobrazovanim i nepismenim, ali na mapama koje su kombinovale rezultate referenduma i rezultate popisa stanovništva tj. rezultate pismenosti, jasno se vidi da je u mjestima sa najviše nepismenih i bez škole postotak onih koji su glasali ZA ubjedljivo najviši. Tako da je jasno ko je bio ciljna grupa ovog udruženja.
Ovaj referendum se još nije ni ohladio, a ta ista ciljna grupa je ponovo mobilizovana za novi. Potpisi za njega su već prikupljeni. Koliko god da je prethodni testirao granice demokratičnosti, tolerancije i nekih osnovnih ljudskih vrijednosti, koliko god hrvatska Vlada trpila opravdane kritike da je mlaka, da se boji da bude „lijeva“ vlada, da pravi kompromise, mislim da je težina predstojećeg referenduma takva da mu se nikako neće dopustiti da bude održan. Na kraju krajeva, Zoran Milanović je izjavio da referendum koji zabranjuje upotrebu ćirilice neće biti proveden dok je on premijer i da se neke granice ne mogu preći. Međutim, nije rečeno kako i na koji način jer organizatori referenduma samo prate proceduru Zakona o referendumu, po kojem mogu (jer je nedefinisan) ponuditi bilo koje pitanje pa tako i to da se jednom narodu oduzme pravo korištenja pisma ukoliko sakupe određen broj potpisa. A sakupili su. Tako da je jedino za pretpostaviti da će Vlada pokrenuti hitnu promjenu Zakona o referendumu gdje će se propisati koja pitanja mogu da budu postavljena, kako bi se manjine zaštitile od terora većine, samo zato što je većina.
Mandela je umro. Tako da ću tekst završiti njegovim citatom: „Obrazovanje je najmoćnije oružje koje se može upotrijebiti za mijenjanje svijeta“.
eTrafika.net – Goran Stojković