„Niko ne zna kako je meni u duši i koliko se ja svih ovih dana borim sama sa sobom. Mnogo mi je teško, čini mi se da tek sada postajem svjesna šta se to zapravo dogodilo. Još uvijek ne mogu da vjerujem da me je takva nesreća zadesila. Kada mi je muž umro maštala sam da bar sredim tu kućicu i ogradu okolo, pa da živim pristojno do kraja života, ali ovo me je pogodilo da vam opisati ne mogu kako mi je“, kazala nam je Radojka Podunavac iz banjalučkog naselja Priječani koje smo posjetili juče.
Mnoge kuće u Priječanima udaljene su po 300-400 metara od Vrbasa, a rijeka je ipak došla i do njih. Naselje je tokom poplava bilo odsječeno od ostatka grada. Stanovnici nisu imali struje, hranu su im dostavljali helikopterima, a voda je mnogim mještanima dolazila i do krovova kuća. Mještani i dalje čiste i saniraju nastalu štetu. Kada prođete kroz naselje, na prvi pogled ne biste rekli da je ovdje samo nekoliko dana prije bila prava katastrofa. Kuće sa spoljašnje strane djeluju uredno, ali je unutra potpuno drugačija slika.
Radojka priča da joj osim zidova i kreveta, ne bi ništa više trebalo. Ova udovica živi u Priječanima već deset godina.
„Dva puta sam bježala, ali ovaj odlazak mi je najteži, nekako sam onda bila mlađa i jača, a sada nemam više snage za ovakve traume“, priča Radojka kroz suze.
Ona nam je ispričala da se nada da će materijalnu štetu već nekako sanirati, ali od šoka koji je doživjela sumnja da će se ikada oporaviti. U njenu montažnu kuću voda je došla do pola. Prljavština se uvukla i u namještaj, a najgore su prošli zidovi jer su puni staklene vune i drveta, a to je sada sve počelo da trune.
„Laminat je uništen, namještaj isto, svi aparati u kući, baš to veče mi je komšija inspektor javio da će voda najvjerovatnije poplaviti do moje kuće, pa sam uspjela da spasem nešto odjeće, nalaze, ljekove i važnije papire, i to je sve. Od kako se desila ta poplava spavam kod komšinice, jer moju kuću isušujem, to je toliko buđavo da se ne može ni oprati“, žali se Radojka.
U ulici Laze Kostića zatekli smo i penzionera Ljubana Mrđenovića koji nam priča da je to veče nije ni slutio šta će se desiti, u dva sata ujutro probudio ga je komšija.
„Nisam se znao obući, bio sam u šoku, nikada u svom životu to nisam doživio“, priča Ljuban.
On kaže da je na svu sreću stoku uspio da spase, ali mu je voda ulazila kroz zidove i izvirala je iz zemlje, tako da mu je kuća poplavljena, a najveću štetu nanijela je parketu. Svih 64 kvadrata parketa sada treba ponovo postaviti.
„Svaki dan parket se sve više diže, sve to moram mijenjati. Živim sa sinom, on je magistar, bez posla, a ja sam u penziji“, jada se Međenović.
Svi mještani naselja Priječani sa kojima smo pričali, tješe jedni druge i međusobno se pomažu koliko mogu. Pored sveg optimizma koji ovaj čovjek posjeduje Međenović za kraj nam je samo rekao „biće srećan onaj ko bude imao komadić zemlje da nešto usije“.
eTrafika.net – Mirjana Radanović