Dinamika i statika. Riječi koje bi mogle opisati politički život zemalja u okruženju i kod nas.
Prva riječ bi podrazumijevala sisteme u kojima bi političke stranke bile odgovorne za svoje postupke, učinjeno i neučinjeno, što bi opet zahtijevalo viši stepen političke svijeti, snage da se kazne oni koji vlast obavljaju u ime naroda. Partije dolaze i odlaze. Naravno, ne i kod nas. Đinđić davno reče: “U svakoj zemlji ima korova, samo se kod nas korov zaliva.”
Da li je kod nas moguća situacija, kao u Sloveniji, gdje je primjerice 2011. novoosnovana stranka Zorana Jankovića, Pozitivna Slovenija osvojila skoro 30% glasova, da bi na izborima ove godine osvojila svega 3%? Ako je ovo za naše pojmove zanimljivo, onda je sljedeće u domenu nevjerovatnog. Šta se desilo sa Jankovićevim glasačima? Pa dio je vjerovatno otišao u novoosnovani blok, stranku Mire Cerara, čovjeka van politike, univerzitetskog profesora koji je pomeo konkurenciju na julskim izborima. Da li je nešto ovako moguće kod nas? Naravno da da, u nekom paralelnom univerzumu.
Hrvatska takođe ima svog korova za trku, iako je i tamo moguće napraviti u nekoliko mjeseci stranku koja je dosegnula blizu 10% glasova u anketama. U pitanju je Orah (Održivi razvoj Hrvatske), moderna stranka ekološke provenijencije sa super zanimljivom vamp ženom na čelu, specifičnog izgleda i imena – Mirelom Holy.I dok Holy rapidno grabi glasače SDP-u i okuplja ljude kojima se, kako kaže, politika gadi, mi jos milimo i dragimo naše progresivne HDZ-ove i SNSD-ove, živjeli oni nama 100 godina.
Kako stranke visoko lete i nisko padaju najbolje pokazuje kolijevka demokratije Grčka. Pošto su je izmislili, Grci takođe prave demokratske vratolomije i kažnjavaju na izborima nemilice one koji su iznevjerili očekivanja (pu pu valjda neće i kod nas tako). Ceh je platio PASOK, stranka koja je Grčku vodila decenijama i koja je neslavno završila nakon ekonomske krize koja je Grcku zavila u crno i koja je trenuno na aparatima za održavanje. Glasači su otisli u Syrizu koja je ponudila promjenu, nešto novo, nešto radikalno.
Nešto novo, nešto drugačije, to su ovdje nepoželjni pojmovi. Ćuti i budi sretan što nije gore, to je naš politički sistem. Zar Hrvati da se odreknu HDZ-a koji već godinama sve svoje žetone ulaže u “borbu za legitimnog predstavnika Hrvata u Predsjedništvu BiH”, funkciju koja apsolutno ništa ne može učiniti za običnog čovjeka, ali to im i odgovara pošto čovjeku i nemaju nista da ponude. TV kanal i entitet idu pride, to se traži.
Sagu o SNSD-u volio bih da napišem, ali pošto nisam kolumnistički Džordž Lukas, ne vjerujem da sam u stanju. Ali nekoliko rečenica mogu. Šta SNSD može da ponudi ovom narodu? Osim beskonačne privremenosti, kako kaže njen predsjednik. Zašto spominjem Lukasa? Pa zato što je transformacija SNSD-a u posljednjih 10 godina jednaka transformaciji (spoiler alert) Skywakera u Dart Vadera. Travestija od socijaldemokratije. Da li ova stranka osim beskonačne privremenosti ima neki plan?Gdje nas vidi za pet godina? Čemu teži, na koga se ugleda? U partiju Evropskih socijalista, Jedinstvenu Rusiju ili nešto treće? Stranka koja opstaje na podizanju političkih tenzija, koja je sinonim za nepotizam, koja vječito treba nekoga sa druge strane sa kojima će držati te tenzije na visokom nivou. Stranka koja u 21. vijeku napada opoziciju rečenicom – za njih ce glasati Bošnjaci! U nekim zemljama uvredljiva, ovdje neprimijećena izjava.
Ustav Republike Srpske Član 1. kaže “Srbi, Bošnjaci i Hrvati, kao konsitutivni narodi, Ostali i građani, ravnopravno i bez diskriminacije učestvuju u vršenju vlasti u Republici Srpskoj”. Bilo bi fer od SNSD-a da kaže ukoliko se zalaže za politički aparthejd u kojem ne bi bilo dozvoljeno jednom narodu da da svoj glas pripadniku drugog naroda.
Razmjeri političkog korova dosegnuli su do središta Zemlje, a ovdje se još uvijek narod straši promjenom.
Uglavnom, izbori se bliže, pripremite svoje kantice pa da zalijemo još malo…
eTrafika.net – Goran Stojković