Novinski naslov: FEMINISTIČKA PARAVOJSKA KRENULA NA IZRAELSKE NOVINE
Feministička paravojska krenula da poubija redakciju Izraelskih ultra ortodoksnih novina Hamevaser jer ih je uvrijedilo to što su sa naslovnice Pariskog marša kropovali Angelu Merkel, gradonačelnicu Pariza Anne Hidalgo i povjerenicu EU Federicu Mogherini, jer ne objavljuju slike žena.
Novinski naslov: ATEISTIČKA PARAVOJSKA KRENULA NA EGIPAT
Ateistička paravojska krenula na Egipat kao osvetu jer je student osuđen na zatvorsku kaznu jer je na FB-u naveo da je ateista.
Novinski naslov: 128. KRSTAŠKI RAT POKRENUT PROTIV IRANA
…jer je Ajatolah Homeini osudio na smrt Salmana Rushdia zbog knjige koju je napisao.
S obzirom da navedene paravojske ne postoje i da su ovakvi naslovi srećom u domenu fantazije i da se bar u ovom dijelu svijeta problemi ne rješavaju po filozofiji “ne sviđa mi se, poubijaću ih”, ovaj svijet je još uvijek koliko-toliko podnošljiv za život.
Glupost je glupost i zaslužuje da se ismije i osudi. Pa i religijsku glupost. Naročito nju. Kao što su ovi izmišljeni pohodi i napadi protiv navedenih istinitih situacija u Izraelu, Egiptu i Iranu. Ta osuda nije moguća u zemljama Afrike i Bliskog Istoka bez ozbiljne opasnosti za vaš život. Druga kultura, drugi običaji i zakoni. Ali ovdje jeste.
Do situacije da se na evropskom kontinentu mogu kritikovati i ismijavati sve društvene pojave i institucije od ideja, političara, predstavnika religija, nije se došlo olako. Ako 1000 godina Srednjeg vijeka i 500 godina crkvene inkvizicije nije od nas napravilo slijepe robove, zašto neko misli da će to učiniti terorostička inkvizicija koja očekuje da se ponašamo onako kako oni žele. U novinarstvu ne postoje svete krave. U satiri, koja je i namijenjena da ismije, još manje. Onog momenta kada se od kritike izuzme određeno područije sloboda novinarstva više neće postojati. Nekoga to vrijeđa? Uz svo dužno poštovanje, to je ipak njihov problem.
Gradonačelnik Roterdama, Ahmed Aboutaleb, musliman i emigrant iz Maroka (a i to govori o civilizacijskom dosegu nekih Evropskih zemalja, zamislimo sličan slučaj kod nas da gradonačelnik drugog najvećeg grada bude afrički imigrant) i sam bivši novinar, govoreći o osobama koje odbijaju da private liberalni način življenja rekao je ”ako vam se ovdje ne sviđa zbog toga što humoristi koji vam se ne sviđaju izdaju novine, mogu li onda samo da kažem da odj..ete. Ako ne volite slobodu ponašanja, za Boga miloga spakujte se i otiđite”. Kratko i jasno. Ne znam da li je i jedan evropljanin gradonačelnik neke bliskoistočne metropole, ali ovakve stvari, vrednovanje ljudi prema njihovim kvalitetima a ne religijskom opredjeljenju su ono što je vrijedno odbrane. I sam Aboutaleb je zasigurno prezren od strane ultradesničara i neonacista, koji isto tako imaju slobodu da izražavaju svoje stavove. Možda je to i loša strana demokratije. Ali još uvijek uliva nadu da svaki neonacistički skup ili bar većinu njih prate mnogobrojniji skupovi ljudi koji prihvataju različitost i bore se protiv isključivosti.
Kada smo kod citata, spomenimo i sljedeći – “ne slažem se sa onim što govoriš, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da to kažeš”. Citat potiče od satiričara koji je zastupao slobodu religije, ali i odvojenost iste od države, slobodu izražavanja, borbu protiv netolerancije i kritičara tadašnjih francuskih državnih institucija. Ime mu je Francois-Marie Arouet, poznat kao Volter. Ako je on mogao da se tako ponaša u XVIII vijeku, onda smo ništa drugo nego kukavice ako se bojimo da se ponašamo na isti način sada.
eTrafika.net – Goran Stojković