Dva dana poslije napada na redakciju francuskog nedjeljnika “Charlie Hebdo” u Parizu, u obračunu sa policijom ubijeni su osumnjičeni braća Said i Cherif Kouachi. Napad je odnio dvanaest života (plus i njihova dva), ali tema kojoj ću posvetiti više pažnje su posljedice koje će ovaj napad ostaviti na mnoge druge živote.
U mnogim zapadnoevropskim zemljama već duže vrijeme vlada antiislamska klima, i desničarske partije se uveliko zalažu za njihovo uklanjanje iz društva i očuvanje sopstvene kulture. Kolika god da je to besmislica bila, ovakve situacije samo još više doprinose takvoj politici i privlače nove sljedbenike, dok u isto vrijeme ostavljaju milione muslimana širom Evrope u veoma nezgodnoj situaciji. Zbog djelovanja nekolicine ekstremista na kompletnu skupinu se sada gleda kao na potencijalne teroriste i islamske fundamentaliste. Poslije skorašnjih napada u Australiji njihovo stanovništvo je pokazalo veliki stepen saosjećanja sa muslimanskim stanovništvom. Putem Twittera se proširio hashtag #iwillridewithyou koji je bio jasna kampanja protiv islamofobije. Poenta je bila da se nemuslimansko stanovništvo na taj način nudilo muslimanima koji se nisu osjećali bezbjedno da se sa njima voze do posla ili kuće.
Ipak, takav slučaj se nije desio u Francuskoj poslije napada na Charlie Hebdo. Već sutradan su zabilježeni napadi na nekoliko džamija u Parizu i okolnim gradovima. Znači, i u ovom slučaju cijenu će da plati obični ljudi, bili to novinari magazina ili obični muslimani širom Francuske. Jednostavno, mržnja rađa mržnju i na taj način se stvara začarani krug koji konstantno uzima nove žrtve. Paljenje džamija neće vratiti izgubljene živote, već će prije podstaći neke nove ekstremiste da ponove ovaj napad, možda ne u Francuskoj, ali negdje da… Onda će i taj napad da pokrene novi talas odmazde prema nevinim sugrađanima. Ono što je najgore je to što su obični muslimani u neravnopravnoj borbi sa ekstremistima (ipak su oni najgori uvijek bili i najglasniji) , ali nekako mora da se čuje i njihov glas, jer nije baš svima jasno da ljudi poput braće Kouachi nisu prosječni reprezenti svoje religijske skupine, već ekstremisti koji su u velikoj manjini. Tu naravno i mediji u potrazi za senzacionalizmom dodaju ulje na vatru i time stvaraju mržnju koja na ovaj način svako malo eksplodira… Ono što je najvažnije jeste da različite kulture pronađu način da funkcionisu, a ne da žive u slijepom strahu jedni od drugih, jer najlakše je upravljati uplašenim narodom.
U ovakvo delikatnim situacijama je veoma teško ispasti pametan, čak i kada se sve završi, pa je sve što ću reći u zaključku je da želim da se ovo više nigdje ne ponovi, da ipak dođe do svijesti ljudi da nikakva karikatura nije vrijedna ljudskih života i da je poenta života da budes dobar čovjek, a ne da budeš dobar musliman, dobar hrišćanin ili dobar jevrej…
eTrafika.net – Srđan Obarčanin