Petnaest minuta prije dogovorenog intervjua primjećujemo nesigurne korake ispred vrata redakcije. Neko je došao do ulaza, zastao za trenutak ili dva, a onda odlučio da se vrati. Napolju smo zatekli 45-ogodišnjeg muškarca sa kojim smo imali zakazan razgovor. Kada smo mu rekli da slobodno uđe unutra, kazao je da nije znao je li to u redu, jer ne želi da nam oduzima tih 15 minuta van dogovorenog termina.
Pomalo stidljivo i prilično tiho započeo je svoju priču. Zove se Marko Tomić i 2005. godine završio je Ekonomski fakultet u Banjaluci. Za sebe kaže da je pisac amater, jer nije obrazovan što se tiče književnosti. Na razgovor smo ga zvali zbog knjige „Pustinjski putokazi“ koju je objavio prošle godine.
Živi u Gornjoj Zelinji kod Doboja, a u Banjaluku povremeno dolazi kako bi prodavao „Pustinjski putokaz“, koji se sastoji iz četiri dijela – prvi dio je poezija, drugi je posvećen ratu na prostoru bivše Jugoslavije, u trećem su aforizmi, dok je svoja razmišljanja svrstao u četvrti dio.
„Nikada nisam mislio da će moje pjesme uopšte biti objavljene. Pisao sam za svoju dušu i to pokazivao ponekom prijatelju ili poznaniku. Najveća moralna podrška bili su mi prijatelji Stevo i Svjetlana, koji su me nagovorili da objavim svoje radove. Davao sam pjesme ljudima na čitanje, a pošto su se pozitivno izjasnili, pronašao sam ljude koji će učestvovati u izdavanju“, kazuje on.
Kako navodi, prvih 100 primjeraka finansirao je novcem koji je zaradio prodavajući domaće proizvode. Do sada je sasvim sam prodao više od 1.000 primjeraka knjige, a dodaje kako neke rado i pokloni ljudima koji na njega ostave neki utisak. Način prodaje je više nego neobičan – obilazi radnje, lokale i institucije u Banjaluci, te nudi knjige putem pojedinačne promocije i direktnog kontakta.
„Morate imati proaktivan stav i prilagođavati se kupcu. Drugačije je kada se nekome direktno obratite i potrudite se oko njega. Prvi dan sam prodao 30 knjiga, a rekord sam postavio na Kočićevom zboru kada sam za jedan dan prodao 50 primjeraka i poklonio još jedan dio. Planirao sam ići i u Guču, mislim da bih tamo za pet dana prodao 200 komada“, priča nam on.
Kada smo ga upitali ko najčešće kupuje njegove knjige nije nam mogao dati precizan odgovor. Kako kaže, to su i „obični ljudi“ i univerzitetski profesori.
„Recimo, prodao nam nekoliko primjeraka i na Akademiji nauka i umjetnosti. Imam odobrenje od rektora Stanica da knjigu mogu nuditi na fakultetima. Rektorat i neki od fakulteta su otkupili jedan broj knjiga, kao i Sud, Boračka organizacija, Studentska zadruga…. Obilazim sva naselja u Banjaluci, idem u firme i institucije. Nakon nekog vremena odlučio sam je ponuditi i nepoznatim ljudima, raditi specifičnu prodaju u lokalima. Sarađujem i sa nekim knjižarama, oni nude i moje knjige, ali to nije baš produktivno jer se utope u mnoštvu drugih knjiga. Bolje je kada sam prezentujem svoje djelo“, priča nam on, te dodaje da ne zaustavlja ljude na ulici, niti ide po stambenim zgradama, jer to smatra nepristojnim.
Ponekad navrati do svojih mušterija, kako bi ih upitao jesu li zadovoljni štivom. Do sada je bilo raznih pohvala, kako usmenih tako i pismenih, a neke žene su mu govorile da su se rasplakale čitajući. Ipak, svjestan je da na prodaju utiče i njegovo zdravstveno stanje, koje je dovelo i do neprijatnih situacija. Naime, prije osam godina dijagnostifikovana mu je Parkinsonova bolest zbog koje otežano priča i kreće se.
„Desilo mi se da sam prišao dvojici muškaraca i jednoj ženi. Jedan je odlučno odbio da me sasluša, a drugi me je prepoznao sa televizije. Nekada misle da sam pripadnik neke sekte i da prodajem njihove knjige. Kada me prepoznaju to mi skrati priču pa sve ide brže. Ima raznih situacija, sa nekim ljudima ne mogu da uspostavim komunikaciju, dok sa nekima popijem piće iako ih prvi put vidim“, govori nam on, i pokušava umiriti desnu ruku nad kojom zbog bolesti gubi kontrolu.
Tomić priča da od države dobija 81 KM mjesečno, te da knjiga finansira i sebe i njega. „Pustinjski putokaz“ je sam lektorisao i jedan primjerak košta skromnih 5 KM. Trenutno razmatra mogućnost dopunjenog izdanja, a u bilješci o autoru je naznačio da sve kritike, sugestije i komentare čitaoci mogu slati na njegov broj telefona 065/202-414.
eTrafika.net – Vanja Stokić
1 komentar
Dobar covjek I pjesnik. Imao sam zadovoljstvo da sa njim kratko upoznam u Herceg Novom. Zbirka pjesama je sjajna.