XI Ljetne olimpijske igre su održane 1936. godine u Berlinu, u Njemačkoj. Berlin je selektovan kao domaćin 1931, pobjedivši Barselonu. Iako se to dogodilo prije njenog dolaska na vlast, Nacistička partija je iskoristila priliku da promoviše svoju ideologiju i da se pred cijelim svijetom dokažu njemačke sposobnosti, superiornost i sila.
Ovoj Olimpijadi prethodila je velika kampanja u Americi, Francuskoj, Engleskoj i Kanadi da se Igre bojkotuju zbog Hitlerovog antisemitizma. Ali, MOK je odgovorio da je to zavjera komunista i Jevreja, i Igre su ipak održane .
Pokušavajući odgovoriti fašistima, antifašisti su imali u planu da održe tzv. “Narodnu Olimpijadu” u Barseloni, kao alternative i iz protesta prema olimpijadi u Berlinu. Te igre nisu održane zbog izbijanja rata u Španiji.
Propaganda nacističkog režima bila je u predvečerje Drugog svjetskog rata, Hitleru i njime “omađijanim” njemačkim masama, daleko važnija od olimpijskog duha. Igre su bile sjajno organizovane, potpuno podređene promociji fašističke ideologije, sve je bilo uređeno da domaći takmičari osvoje najviše trofeja.
Hitlerov režim je imao ogroman profit od uloženih 30 miliona dolara u organizaciju. Nacisti su predstavili svijetu svoju superiornu tehnologiju, elektronski foto-finiš, zatvoreni TV-sistem, radio prenose (za 41 zemlju), prvi put teleks prenos poruka i capelin kojim su nošeni filmovi na razvijanje u obližnje evropske zemlje. Olimpijsko selo bilo je izgrađeno sa striktnim ciljem da poslije Olimpijade posluži u vojne svrhe .
Gebels se lično brino za propagadne efekte, mjesecima su svi značajniji listovi i revije širom svijeta, dobijali gomile gotovih članaka, zanimljivih podataka, fotografija. Propagandna mašinerija je dejstvovala na devet jezika. Vrhunac tog napora oličen je u remek djelu legendarne režiserke Leni Rifenštal koja je za to doba izuzetno efektno oslikala na filmskoj traci ambijent i atmosferu Igara, istina u duhu nacističke Njemačke .
Međunarodni olimpijski komitet imao je velike muke da suzbije apetite i namjere Firera. Prvo je diktator ustaknuo 1934. MOK se usprotivio imenovanju ministra fizičkog vaspitanja Fon Čemer und Ostena za rukovodioca Igara, zahtijevajući da posao bude prepušten članovima MOK iz Njemačke i uz upozorenje da ne koristi Olimpijadu kao političku tribinu.
Dr Teodor Levlad je onda zadužen za organizaciju, ali je ubro osumnjičen za jevrejsko porijeklo i bilo nagovješteno kako će biti poslan u konclogor. MOK je uzvratio ultimatum, desi li se bilo šta dr Levaldu, neće biti Igara u Berlinu.
Sledeći sudar je takođe završen porazom diktatora, kako je Hitler birao kome će da čestita, tadašnji predsjednik MOK, Belgijanac Baje Latur je Hitleru naredio da tretira bez diskriminacije sve pobjednike, jer olimpizam ne priznaje razlike među ljudima, po boji kože i vjeri.
Već na otvaranju Igara Njemcima je dobro došao uobičajni pozdrav olimpijaca, sa podignutom desnicom u vis. Mada su pojedine re prezentacije po prvi put izbjegle taj pozdrav, Njemci su oduševljeno dočekali sve koji su njime pozdravili Hitlera. Tog dana je olimpijski pozdrav publika shvatila kao odavanje poštovanja ili u najmanju ruku, kao učtivost prema nacizmu.
Mada su Njemci dominirali u mnogim sportovima, olimpijski i duh sporta bili su jači od propaganda, Hitlera i njegovu kamarilu su posebno izluđivali trijumfi nearijevaca i dolazili su kao šamari nacističkoj filozofiji, a najteži udarac je zadao američki sportista afričkog porijekla, Džesi Ovens, koji je, Hitleru pred nosom, ugrabio četiri zlatne medalje u atletici .
Pročitajte i:
Olimpijske igre – Druga strana sporta (1): Edvarda nisu pozdravili
Crna zvijezda Olimpijskih igara
Džejms Klivlend ili Džesi Ovens rođen je 12. septembra 1913. godine u Oukvilu – Lorens Kaunti, Alabama, a odrastao je u Klivlendu, država Ohajo. Nadimak Džesi nadenula mu je u školi u Klivlendu učiteljca, koja nije razumjela izgovor malog Džejmsa kada je on svojim južnjačkim akcentom zahtjevao da ga svi oslovljavaju sa Džej Si (J.C.). Učiteljica je razumjela da je rekao Džesi, pa je taj nadimak nosio do kraja života.
Bio je unuk crnačkog roba i njegovo djetinjstvo bilo je sve osim posuto ružama. Od sedme godine morao je da radi kako bi bar malo pomogao porodici. Raznosio je namirnice i novine i otkrio da to veoma brzo može da radi – trčeći.
Atletikom je počeo da se bavi u srednjoj školi, na nagovor trenera Čarlsa Rajlija koji je otkrio njegov nevjerovatan talenat. Rajli ga je uvrstio u školski tim omogućivši mu da trenira samostalno, prije škole, dok je ostatak tima trenirao poslije nastave. Razlog je bio to što je Džesi poslije časova morao da radi u obućarskoj radionici. Njih dvojica su se sastajali u zoru i trenirali prije nego što počne nastava.
Na sebe je skrenuo pažnju sportske javnosti na Državnom prvenstvu srednjih škola 1933. godine u Čikagu, kada je nastupajući za svoju školu Ist Tehnikal izjednačio svjetski rekord na 100 jardi (91 m) u vremenu 9,4 sekunde i pobjedio u skoku udalj rezultatom 7,56 metara.
Sve se to odigralo pred velikim auditorijumom u Čikagu. Počeo je rat koledža za Ovensa, ali rat samo onih koledža koji su primali tamnopute sportiste.
Ovens se odlučio za državni Univerzitet Ohajo i nastavio da trenira u njegovom atletskom timu. Taj univerzitet je jedini bio voljan da ispuni važan Džesijev uslov: da nađu ocu posao kako bi porodica imala od čega da živi. Za vrijeme provedeno na koledžu osvojio je osam titula nacionalnog šampiona u četiri discipline na takmičenjima univerziteta 1935. i 1936. godine (na svakom od tih takmičenja osvojio je po četiri zlatne medalje). Taj rekord je tek nekoliko decenija kasnije, tačnije 2006. godine, izjednačio Ksavijer – Eks Men Karter.
Podvig koji je ušao u istoriju atletike izveo je 25. maja 1935. godine, na atletskom mitingu u En Arboru, u državi Mičigen. Tada je oborio tri svjetska rekorda u skoku u dalj (8,13 metara), na 220 jardi (201 metar na ravnoj stazi) rezultatom od 20,7 sekundi i na 220 jardi s preponama na ravnoj stazi rezultatom od 22,6 sekunde ponovo izjednačivši svjetski rekord na 100 jardi (91 metar) rezultatom od 9,4 sekunde! Svi ti rezultati i danas bi se veoma dobro kotirali. Najnevjerovatnije u svemu tome je to što je Ovens te rezultate ostvario u intervalu od 45 minuta! Džesi je nakon toga dobio nadimak Južnjački Metak.
Nisu bile sjajne samo zlatne medalje, već i svjetski rekordi iz En Arbora 1935. i Komptona mjesec danaprije Igara u Berlinu obilježile su epohu. Ovensovih 10,2 na 100 metara i 8,13 metar u dalj, odoljevali su kao svjetski rekordi – decnijama .
Kako je izgledao Džesijev nastup na Olimpijadi u Berlinu nakon kojeg je postidio i samog Hitlera donosimo vam u narednom nastavku.
eTrafika.net