Olimpijske igre održane u Berlinu imale su veći žar i svaki trijumf, svaka medalja, nosila je, u najmanju ruku duplu vrijednost. Više se, u najezdi političkih i ideoloških obračuna, nije radilo o pukim sportskim rezultatima i pobjedi. To je bilo više od igre – arijevci su htjeli totalnu dominaciju i čitava državna mašinerija, čitav budžet mjesecima, godinama unaprijed bio je podređen tom cilju. Demonstrirati svijetu svoju nadmoćnost.
Ali da sve to postane “propala investicija” i da hiroviti Firer ostane bijesan i razočaran, ponižen u svom domu, pobrinuo se upravo – Džesi Ovens. Simbol otpora decenijama kasnije, simbol ponosa i nepokolebljivosti. Simbol jednakosti, prije svega. Jer, ajde što nije Njemac, to bi Adolf već prebolio. Pa i to što je Amerikanac – ali, to što je crnac ipak nije mogao.
I tako Džesi nije zabilježio mjesto u svim relevantnim enciklopedijama i stranicama sportske istorije sjajnim rezultatima, a oni su neosporni, već ponosom i činjenicom da mu Firer nije čestitao na tituli.
Ovens je na berlinskim Olimpijskim igrama bio apsolutni heroj. Osvojio je četiri zlatne medalje: 3. avgusta pobjeđuje na 100 metara, 4. avgusta u skoku u dalj, 5. avgusta na 200 metara, a 9. avgusta 1936, kao član štafete (Džesi Ovens, Ralf Metkalf, Foj Drejper i Frank Vikof) trijumfuje na trci 4 x 100 metara.
Plijenio je ne samo sportskim podvizima već i skromnim i ljubaznim držanjem, što je izazvalo još više divljenja i simpatija.
Njegov podvig ostao je nenadmašen tokom pola vijeka, sve do 1984. godine i Olimpijskih igara u Los Anđelesu, kada njegov rekord ponavlja Karl Luis.
Sve pobjede Ovensa velikim aplauzom pozdravilo je 110.000 gledalaca na Olimpijskom stadionu u Berlinu. Obični Njemci su poludjeli za Džesijem, ali se u “višim slojevima” odigravala neka druga priča.
Hitlera je posebno zabolio Džesijev trijumf u skoku u dalj, bio je bolji za 19 centimetara od do tada nepobjedivog zatočenika Arijevaca, Njemca Luca Longa (osvojio srebrnu medalju).
Hitleru to sigurno nije bilo drago, ali Džesiju je sam njemački atletičar viteški čestitao na pobjedi.
Prošle godine Džesiju Ovensu i njegovom njemačkom rivalu Lucu Longu odata je počast na Svjetskom prvenstvu u atletici u Berlinu. Oni su, takmičeći se u skoku u dalj na Olimpijskim igrama, sportskim ponašanjem “udarili šamar” nadirućem nacističkom lideru i njegovoj ideologiji. Te 1936. godine, nakon što je Ovens imao poteškoće da u kvalifikacijama preskoči normu od 7,15 metara, Long mu je savjetovao da produži zaletište. Ovens je u posljednjem pokušaju preskočio 8,06 metara i osvojio zlato u skoku u dalj! Kasnije su dvojica atletičara otrčala počasni krug, ruku pod ruku, pred nacističkim liderima. Ceremoniji na SP prisustvovala je Ovensova unuka i Longov sin sa kojim se Ovens redovno posećivao i čuo. Zbog takvog ponašanja u duhu fer-pleja, Long, koji je kao vojnik Vermahta umro 1943. na Siciliji od posljedica ranjavanja, posthumno je odlikovan medaljom.
Adolf Hitler je brže bolje pobjegao sa Olimpijskog stadiona, kako bi izbjegao da čestita jednom crncu i rukuje se sa Ovensom.
Ali Ovens u svojoj autobiografiji navodi: “Kad sam prošao pored Kancelara on je ustao, mahnuo mi je rukom, a ja sam mu odmahnuo. Mislim da su hroničari pretjerali u lošem prikazivanju Firera” .
Incident na stadionu uspješno se koristio za antihitlerovsku propagandu. Tome je doprinijeo i sam Firer izjavivši jednom prilikom svom bliskom saradniku Balduru fon Širahu: “Amerikanci treba da se stide što su dozvolili da im medalje osvajaju crnci. Lično se nikad ne bih rukovao sa jednim od njih.” Kada je Širah predložio Hitleru da se slika sa Džesijem Ovensom, misleći da to može dosta uticati na njegov imidž u svijetu, Hitler je bijesno odbio. Slične izjave mogu se naći i u knjizi Alberta Špera “Sjećanja iz Trećeg rajha”. “Ljudi čiji preci potiču iz džungle primitivni su i atletski razvijeniji nego civilizovani bijelci”, govorio je Hitler sležući ramenima. “S njima se ne možemo upoređivati, pa se prema tome moraju isključiti iz svih budućih Igara i sportskih utakmica” .
Iako je po broju bodova (28) zauzeo treće mjesto iza domaćih gimnastičara Konrada Freja (33,5) i Alfreda Švarcmana (33), Džesi je bio neprikosnoveni heroj berlinske Olimpijade.
Pročitajte i: Olimpijske igre – Druga strana sporta (1): Edvarda nisu pozdravili
eTrafika.net