Kao što je u više navrata pomenuto Njemci nisu birali sredstva da bi došli do svog cilja i koristili su se raznim trikovima.
Dora Rajten, predstavljala je Njemačku i bila četvrta u skoku u vis. Dvije godine kasnije, Dori je zabranjeno kao interpolnoj osobi, kako je navodno imala karakteristike oba pola, svako bavljenje atletikom. Trebalo je da prođu dvije decenije i Herman Ratjen prizna da je muškarac, natjeran od Nacističkog saveza omladine da se maskira i skače na Igrama kao Dora.
Anton Merkens je bio pobjednik trke biciklista na 1000 metara, sa letećim startom. Holanđanin Ari Van Vlit, uložio je žalbu jer ga je Njemac sjekao na pisti. Nije mu vrijedilo, žalba je odbačena, ali je Merkens platio globu od 100 švajcarskih franaka u zlatu, uz obrazloženje da je “napustio svoju stazu”.
Bila je to solomonska odluka, Njemcu je ostala zlatna medalja, jer ako je napuštao stazu, onda je morao biti diskvalifikovan. Kako je opet, mogao biti novčano kažnjen u vrijeme amaterizma, koji je bio veoma zastupljen na Igrama?
Kada pričamo o Olimpijadi u Berlinu treba spomenuti nastup atletičara Koreje, koji su bili prisiljeni nastupati pod “japaniziranim” imenima pod zastavom Japana, države koja je prisilno anketirala njihovu zemlju 1919. godine. Tako su dvojica Korejskih maratonaca osvojili medalje, ali za Japan.
Jugosloveni odbili nacistički pozdrav
U Beogradu je pokrenuta akcija za bojkot Igara u Berlinu. Jugoslovenski Olimpijski komitet donio je odluku da sportisti ipak moraju otputovati. Jedini koji su se oglušili o odluku JOK-a bili su fudbaleri, koji nisu otišli.
Jedinu medalju (svoju šestu na OI) osvojio je jugoslovenski rekorder, legendarni gimnastičar Leon Štukelj.
Sam čin svečanog otvaranja prošao je u sumornoj atmosferi. Naime, olimpijski pozdrav starih Helena bio je podizanje desne ruke uvis (isti onaj kao kod nacista). To je izazvalo dilemu među sportistima većine država da li ga treba koristiti prilikom ulaska na stadion, jer bi se tako odobravao nacizam. Međutim, velika većina zemalja ipak je prošla kraj Hitlera sa visoko podignutom desnom rukom. Svim ekipama koje su pozdravile njemačkog kancelara dizanjem ruke prepun stadion burno je aplaudirao. Austrijanci, prolazeći u perfektnom vojničkom maršu, digli su ruke već pri samom ulasku, što je izazvalo erupciju oduševljenja. Među onima koji nisu tako postupili bili su Jugosloveni, Britanci i Argentinci. Tada je zavladala grobna tišina među 110 hiljada gledalaca na Olimpijskom stadionu u Berlinu.
Berlinska Olimpijada ostaje zapamćena kao preteča zloupotreba Igara u političke i propagandne svrhe, kakvih je bilo i poslije Drugog svjetskog rata.
Pročitajte i:
Olimpijske igre – Druga strana sporta (4): Heroj Olimpijade ponižavan u otadžbini
Olimpijske igre – Druga strana sporta (3): Čovjek koji je postidio Hitlera
Olimpijske igre – Druga strana sporta (2): Crna zvijezda berlinske Olimpijade
Olimpijske igre – Druga strana sporta (1): Edvarda nisu pozdravili
eTrafika.net