Na sljedeći čin korišćenja Igara u političke svrhe, ali sa brutalnim ishodom, čekalo se do 1968. godine i Igara u Meksiko Sitiju.
Tada su neposredno pred otvaranje Igara izbili studentski neredi sa ciljem da dođe do reforme univerziteta. Buntovni student su deset dana prije Igara protestvovali što se novac za socijalne programe troši na sportski circus. Na Trgu tri kulture u Meksiko Sitiju policija je među demonstrantima napravila pravi masakr. U uličnim obračunima bilo je 260 mrtvih i više stotina ranjenih, a tekmičenja su prošla uz veliku policijske zaštitu.
Osim studentskih nemira, politika je još jednom pokucala na vrata stadiona i to kada su američki atletičari afričkog porijekla, Tomi Smit i Džon Karlos iskoristili proglašenje pobjednika za demonstraciju protiv rasističke politike u SAD-u. Zbog tog gesta američka reprezentacija je izbacila ovu dvojicu takmičara, međutim, sportisti drugih zemalja su ih ispratili aplauzom i na taj način izrazili svoju solidarnost sa svima koji se bore protiv rasne diskriminacije.
Kakav je bio odgovor bijele Amerike na protest crnih sportista na Igrama, zbog rasne diskriminacije u američkom sportu i društvu? Kada su Tomi Smit i Džon Karlos podigli na pobjedničkom postolju svoje u crnim rukavicama stisnute pesnice, oni su riječito izrazili ono što je bijela Amerika nastojala da ignoriše: sport, kao i društvo je bio rasistički.
Reakcije koje su sljedile pokazale su kakvu je važnost imao ovaj gest. Bijela zajednica je kaznila Smita i Karlosa još u Meksiku, a više godina nakon toga nisu mogli da se zaposle. Sportski establišment, od Brendidža (tadašnji predsjednik MOK-a, član Lindbergove Fašističke partije u SAD i fanatičnog rasiste) pa naniže se svim silama trudio da izgleda kao da se ništa nije desilo.
U odgovoru na pitanje kako Olimpijske igre mogu da prežive kada politika sve više učestvuje u njima, Brendidž je uzvratio: “Ko je rekao da se politika sve više miješa u Olimpijske igre? Smatram da nije tako. Vi dobro znate da politici nije dozvoljen pristup na Olimpijske igre” .
Australijski sprinter Piter Norman osvojio je srebrnu medalju u trci na 200 metara i stajao je uporedo sa Smitom i Karlosom na postolju sa bedžom pokreta za ljudska prava koji je nosio u znak podrške svojim suparnicima.
“Rado sam se pridružio protest i njihovoj borbi za jednakost”, izjavio je Norman.
“Nisam prošao ni približno loše kao moji drugovi. Ljudi ne shvataju das u njih dvojica žrtvovali živote zbog stvari u koju su vjerovali. Protest je bio miran i nenasilan”.
Ostao je u kontaktu sa Amerikancima. Tokom godina izgubio je bedž koji mu je dao Karlos, ali je sačuvao nekoliko kopija isječaka iz novena.
“Biti dio nečeg tako važnog, ostaje uspomena za cijeli život”, rekao je Norman” .
Na Olimpijadi se nije dugo čekalo na odgovor na protest. Izvjesni kontraprotest izvršio je osvajač zlata u boksu u teškoj kategoriji, Amerikanac Džordž Formen, koji je nosio okolo po ringu zastavicu svoje zemlje duže nego što je trajao bilo koji njegov meč.
Pročitajte i:
Olimpijske igre – Druga strana sporta (6): Igre nakon svjetskog rata
eTrafika.net