Lako je pronaći studenta u težoj materijalnoj situaciji, kome svaka para “sa strane” dobro dođe, kao i onoga koji se samostalno finansira tokom svih godina studiranja, te je sopstvena zarada nužna. Teško je upoznati studenta kome dodatne pare ne trebaju i ne želi da ih zaradi.
Jasno nam je koje su studentske potrebe i nužnosti, a kako da se te potrebe zadovolje? Na kakvu ponudu privremenih, povremenih, sezonskih poslova studenti u Beogradu i Banjaluci mogu da računaju?
Oni koji traže oslonac u studentskim zadrugama i polažu nade u pronalazak poslova preko njih, imaju raznolika iskustva. Prvobitno smo sa pričali sa studentima u Beogradu, o pozitivnim i negativnim stranama rada preko zadruga sa njihove iskustvene tačke gledišta, mogućnostima zarade, ponudi poslova, isplati novca, te uporedili njihova iskustva sa iskustivima studenata u Banjaluci.
Pričali smo i sa rukovodiocima omladinsko-studentskih organizacija, a na vama je da uporedite sličnosti i razlike, prednosti i mane beogradskih i banjalučkih zadruga i iskustava u njima.
Beograd broji mnoštvo omladinsko-studentskih zadruga – prema podacima sa infostud.com u pitanju je 35 zadruga. Član zadruge u Beogradu, sa manjim odstupanjima u zavisnosti od toga o kojoj zadruzi je riječ, može biti učenik srednje škole, student do 26 godina, ili nezaposleno lice uzrasta od 15 do 30 godina.
Član zadruge se postaje popunjavanjem pristupnice i plaćanjem godišnje članarine koja iznosi, u skoro svim zadrugama, oko 6 KM, mada postoje i one koje je ne naplaćuju.
“Zovu te kad nemaju nikog drugog na raspolaganju”
Student master studija Likovne akademije u Beogradu, Ivana Marković, iznosi nam svoja iskustva, te kaže kako je teško doći do posla, ako nisi uporan, zainteresovan, što pokazuješ konstantnim zvanjem.
“U većini zadruga je fora da ih smaraš non-stop, i da se ulizuješ, kako bi te prije nazvali. Kada se prijaviš pitaju te šta bi radila i ubace tvoje želje u tvoj karton, mada to nema nikakve veze. Oni te zovu kad nemaju nikog drugog na rapolaganju i obično za poslove koje niko neće da radi…”
Ivana je bila član zadruga “Tragač”, “Sat”, “Bulevar”, a radila je u “Bulevaru” za dnevnicu od 14 KM po danu, na isplatu čekala oko mjesec dana, i nije bila baš najzadovoljnija , dok nije čula za zadrugu “Grof”.
“Kasnije sam čula za zadrugu “Grof”, koja sve članove zove stalno, i rekoh hajde da probam. I stvarno je tako. Oni te baš često zovu, imaju malo članova, pa ima posla za sve, ali su im zato najmanje dnevnice. Oni su ok i što se tiče isplate.”
Student Političkih nauka u Beogradu, Marko Sarić, ima nešto pozitvnija iskustva i prilično zadovoljno priča o radu preko zadruga. On kaže da je nakon dobijene članske karte čekao još nekih 15-ak dana do njihovog poziva i ponude prvog posla. Međutim, Marko sugeriše i kako ne bi trebalo odbijati poslove.
“Kada se učlanjuješ možeš da navedeš koji te poslovi zanimaju, a koji ne. Oni te zovu sigurno nakon što se učlaniš i nude ti posao, a ako ga odbiješ, više te ne zovu. Jako je bitno da ih stalno zoveš, da pitaš za posao, jer će onda i oni češće da zovu. Kada više radiš stekneš i više poznanstava u zadrugama i onda i mogućnosit da dobiješ bolji posao. Najbolji poslovi se u principu tako i raspoređuju.”
Marko govori kako je rad preko zadruga način da se zarade solidne pare, a u njegovom slučaju to je bilo od 18 do 40 KM po danu, u zavisnosti od posla. Kao jedino negativno iskustvo ocjenjuje to što je jednom prilikom čekao na isplatu dva do tri mjeseca. Radio je za zadruge “Tragač” i “Sat”.
Student Šumarskog fakulteta u istom gradu, Milutin Milanović, priča nam kako je na isplatu znao da čeka i više mjeseci:
“Imam negativnih iskustava, i te kako, pogotovo u “Tragaču”, uvijek su nešto petljali, znao sam ih čekati i po tri mjeseca na isplatu. I znali su da mi kažu da jedno radim, odem tamo i bude nešto treće, i slomijem se od posla.”
“Najplaćeniji su sezonski poslovi”
Još jedan student Šumarskog fakulteta, Vladan Radović, iznosi nam svoju prilično negativno obojenu iskustvenu priču.
“Postoji više zadruga u Beogradu koje ti duguju i po pola godine novac, i kod kojih za nekoga ima novca, a za nekoga ne, tačnije jednog zadrugara isplate, a drugom kažu da nema novca.”
Vladan dodaje kako je jedino vrijedno raditi sezonski posao kao što je čišćenje snijega, a sve drugo je neisplativo.
“Najbolji posao mi je bio čišćenje snijega gdje sam zarađivao 4 KM po satu, a najgori posao koji sam radio je redar na utakmicama – dođeš 4 sata prije, a ideš sat po završetku utakmice, a tamo si izložen topovskim udarima, bakljama, upaljačima. Pri tome je zarada mizerna, 14 – 16 KM sa čekanjem do šest mjeseci.”
A evo šta nam kažu u zadrugama. Po kom principu se to raspodjeljuju poslovi, zašto novac kasni i kakva je uopšte ponuda poslova? Kontaktirali smo direktore ili njihove pomoćnike, sljedećih zadruga: “Bulevar”, “Sat,” “Tragač”, “Grof”. Svi oni su gotovo identično odgovorili kako se raspodjeljuju poslovi i na koji način se odnose prema tek prijavljenim članovima.
Prilikom prijavljivanja studenti navode za koju vrstu poslova su zainteresovani, koji vremenski period im odgovara zbog obaveza, na osnovu čega se vrši raspodjela poslova, i u skladu sa zahtjevanim profilom od strane poslodavca.
“Često poslodavci imaju određene zahtjeve – na primjer iskustvo u sličnoj vrsti posla” objašnjava administrativni referent u zadruzi “Sat”, Marija Spasić.
U zadrugama nas uvjeravaju kako se članovi pozivaju telefonski kada se pojavi određeni posao, te ih pitaju da li im određeni posao odgovara, da li su mogućnosti da rade, mada neke zadruge praktikuju i informisanje putem interneta, iako pristup internetu nemaju svi članovi i u svakom momentu.
“Članovi informacije o trenutnim ponudama dobijaju putem telefona, ili, ukoliko je potreban veći broj omladinaca za neki posao ili imamo informacije o određenom poslu unaprijed, onda i na našem sajtu. Takođe, mogu sami da se informišu o aktuelnim ponudama, bilo putem telefona ili lično u prostorijama zadruge.” govori Spasićeva.
Spasićeva dodaje i sljedeći krtiterijum koji zna da bude presudan kada je u pitanju izbor onih koji će raditi:
“Ukoliko treba neki posao hitno da se obavi, na primjer, stigao je kamion robe koji treba da se istovari, zvaćemo momke koji žive u neposrednoj blizini, a koji bi radili fizičke poslove.”
Neodlaženje na posao nije tolerisano
Nikako nije poželjno prihvatiti posao, a ne otići na rad, ukoliko nemate jak, opravdan razlog, jer se to bilježi kao minus, i teško da će vas opet pozvati. Mada, ukoliko vam ne odgovara priroda ponuđenog posla, možete odbiti, i to ne bi trebalo da utiče na dalje angažovanje.
Kada su u pitanju primjedbe od strane članova omladinskih zadruga, a nezadovljstva uvijek ima, rukovodioci nam govore kako se to uglavnom odnosi na cijene satnica koje poslodavci plaćaju, na obim poslova, selekciju kandidata.
“Primjedbe se uglavnom odnose na smanjen obim poslova, na starosno ograničenje za članstvo, iako to uređuje zakon, eventualno na postupak selekcije, jer se uvijek prijavi veći broj kandidata, ali poslodavac konačno i diskreciono odlučuje o izboru kandidata”, priča pomoćnik direktora zadruge “Bulevar”, Aleksandar Milić, i dodaje da, ustvari, prednost u ovoj zadruzi imaju članovi sa dobrom preporukom, koji su se dobro pokazali na prethodnim poslovima, i koji su se odazivali na pozive.
Isplata se, kako to kategorično kažu u zadrugama, vrši dan ili dva nakon što poslodavac uplati novac zadruzi, jer oni imaju zakonski rok od tri dana od uplate poslodavca da isplate zadrugara. A koliko zapravo bi trebalo da uzima zadruga od ukupne zarade jednog člana?
“Zakonski propisana provizija zadruge je 10% na neto zaradu člana. Međutim, često se s poslodavcima dogovori neto cijena koju omladinac dobija, a razliku do bruta, gdje je uračunata i provizija zadruge, snosi poslodavac. Ukoliko se s poslodavcem dogovori uplata bruto cijene, pa se onda odbijaju porezi, provizija i slično, veću neto zaradu će imati učenici u studenti, a drugačiju nezaposlena lica, kojima se uplaćuju doprinosi i u tom slučaju to ide na njihov teret” objašnjava Marija Spasić iz zadruge “Sat”.
Spasićeva nam govori kako njihova zadruga praktikuje čak i to da ukoliko poslodavac kasni sa isplatom što je, prema njenim riječima, rijetko, zadruga omladince isplaćuje iz svojih sredstava, a potraživanje naplate se vrđi preko nadležnih institucija.
U “Tragaču”, na koji smo imali nekoliko žalbi od strane studenata kažu gotovo identično kao u ostalim zadrugama:
“Svaki posao koji se obavi u jednom mjesecu isplata se vrši u toku sljedećeg mjeseca. Mi kao zadruga imamo zakonski rok od tri dana da isplatimo zadrugara od uplate poslodavca”, govori nam direktor ove zadruge , Ljubomir Vidović.
Omjer prijavljenih i aktivnih članova u 2012. godini, uzevši u obzir činjenicu da ne rade svi konstatno – povremeno ili pun fond radnih sati, i da ti podaci variraju iz mjeseca u mjesec:
“Tragač”: prijavljenih 3000, aktivnih članova ima oko 1000
“Bulevar”: prijavljenih 8000 – 9000, aktivnih oko 60 %
“Sat”: prijavljeno 10000, aktivnih otprilike trećina
eTrafika.net – Vedrana Džudža