Čovječe novog doba, pomisliš li kad ko je tvoje misli pretvorio u tvoje pismo? Ko ti je omogućio da izraziš svoja osjećanja i svoju pripadnost? Ono što pišeš pažljivo osmotri, jer danas slaviš svoju najveću kulturnu tekovinu. Ono što misliš, samo je tebi svojstveno. Ono što kažeš, sutra će da zaborave. Ali, ono što napišeš, ostaće zauvijek zapamćeno.
Danas je dan slovenskih prosvjetitelja, Metodija i Ćirila, koji su zaslužni za izgradnju prvog alfabeta koji je povezao Slovene i dao im priliku da izgrade sopstvenu kulturu. Braća iz Soluna, tada dva najučenija i najiskusnija misionara, dolaze u Moravsku kako bi narod lišili paganstva i uveli ga u hrišćansku vjeru. Knez Rastislav, na odobrenje cara Mihaila, dovodi braću kako bi započeo novi period na tlu Balkana — period pojave feudalnog, umjesto rodovsko-plemenskog uređenja, period nove svijesti i prve književnosti, period koji je Slovene svrstao u zajednicu kulturnih naroda tadašnje Evrope.
O prvim prosvjetiteljima nema mnogo pisanih izvora. Sve što je zapisano, dolazi iz crkvenih knjiga. Ćirilo, pravog imena Konstantin, mlađi je Metodijev brat i on je tvorac slovenskog pisma. Rođen 826. ili 827. godine, od najranijeg djetinjstva bio je sklon knjizi i nauci. Kao vrlo obrazovan i učen čovjek, učestvovao je u mnogim misijama, zajedno sa starijim bratom. Njihova misija u Moravskog omogućila je Rastislavu da sačuva porijeklo i jezik svog naroda. Konstantin je neposredno prije misije radio na pronalaženju pisma, danas poznatog kao glagoljica, kojim je započela i prva slovenska književnost (prvo prevodilačka, zatim originalna). Tadašnje sveštenstvo smatralo je da vjera smije biti propovijedana samo na jevrejskom, grčkom i latinskom. Sloveni zbog toga nisu mogli izgraditi svoju zajednicu, jer im je izražavanje misli i jezika bilo onemogućeno. Iako su već prihvatili hrišćanstvo, nisu mogli da ga pravilno artikulišu.
Prvi slovenski alfabet izgradjen je po grčkom uzoru , a ime je dobio po glagolu „glagoljati“ što znači govoriti. 38 znakova IX vijeka omogućilo nam je stvaranje svih ostalih kulturnih tekovina. Temelj književnosti, hrišćanstva i pisma postavili su solunski misionari, da bi se nakon njih naša kultura samo uzdizala.
Konstantin umire u Rimu, razbolivši se na svom posljednjem putovanju 869. Njegovo propovijedanje i vizija shvaćena je i od tadašnjeg pape koji je blagoslovio rad na uzdizanju Slovena. Metodije nastavlja njihov put, biva zatvaran, mučen i proganjan. Pred smrt je preveo Bibliju. Umire 885. Metodijev i Ćirilov rad nastavljaju njihovi učenici, razvijajući dalje prosvjetiteljske ideje. Kliment, jedan od učenika, smatra se autorom ćirilice.
Već stvoreno pismo, bilo je dobro prihvaćeno. Počele su da se prepisuju knjige i došlo je do prilagođavanja staroslovenskog jezika živom govoru prepisivača. Promjene su bile spontane i nesvjesne, ali vrlo produktivne. Od tada kultura na ovom prostoru ide samo uzlaznom putanjom i jedne promjene vode drugima dok se nije stvorila i originalna književnost. Iako podložan promjenama, rad braće nikad nije osporavan.
Rad Ćirila i Metodija ima izuzetan značaj za sve Slovene. Prosvjetitelji, misionari i vizionari postali su rodonačelnici nove svijesti, novog doba i nove kulture kojoj mi danas dugujemo mnogo. Sve što danas smatramo jednostavnim i onim što se podrazumijeva, zahtjevalo je veliki rad i zalaganje koje je u periodu IX i X bilo mukotrpno. U tadašnje vrijeme, čovjek nije bio centar svijeta. Bio je izgubljen, pogrešno shvaćen i imao je drugačije potrebe. Imao je potrebu da se izrazi i da bude dio kolektiva.
Čovječe novog doba, zastani pred spomenikom svog kulturnog ustrojstva. Pišem ti pismo(m) tvoga postojanja, a ti ga nikad je podcjenjuj.
Kliment Ohridski – dio pohvale sv. Ćirilu
Zato blagosiljam tvoje usne,
o preblaženi oče Kirile,
jer kroz njih slast duhovna ističe na sve strane.
Blagosiljam mnogoglasni jezik tvoj,
kojim zagrme ti kao Bog,
blešteći zorom prevečnoga božanstva
i mrak grehovni progoneći.
Blagosiljam i mnogopresvetlo lice tvoje,
ozareno Duhom svetim,
koje učini da velerazumna svetlost sine
i mnogobožačka laž se razbije.
Blagosiljam zlatoobrazne tvoje oči,
koje rastrgoše naše nerazumno slepilo,
te bogoumno svetlo osvanu.
Blagosiljam anđelolike tvoje zenice,
obasjane božanskom slavom,
kojima si prozreo, na pedeset dana pred prečasno svoje prestavljenje,
dan pokoja svojega.
Blagosiljam prečasne ti ruke,
koje spustiše na moj jezik bogorazumni oblak,
da napoji bogotočivom rosom srca naša,
izgorela u grešnoj suši.
Blagosiljam bogokretne tvoje prste,
kojima napisana bi tajnovita za mnoge Božija premudrost,
što bogorozumne tajne otkriva.
Blagosiljam svetlozarnu tvoju nutrinu,
iz koje se za sve zemlje istoči voda životna,
silazeći s visina putem tvojih molitava.
Blagosiljam svetlozarne tvoje noge,
kojima si obišao kao sunce oko celoga sveta,
prosvećujući bogonadahnutim učenjem.
Blagosiljam prečasnu crkvu tvoju,
u kojoj leže mnogoumne i bogoglagoljive orgulje.
eTrafika.net – Aleksandra Šuvara