Tijelo ostaje bez esencijalne snage kiseonika. Protok krvi odjednom postaje nedovoljan. Vitalni organi prestaju da dišu. Tvoje tijelo je u stanju šoka.
Šok. Klinički sindrom. Stanje organizma.
Medicinska riječ je stanje šoka odavno razumjela i prigrlila svom dijapazonu djelovanja. Misao psihologije ne kaska za njom. No ljekar, vođen Hipokratovom zakletvom, neće iskoristi šok zarad manipulacije čovječije rase.
Na našu nesreću, ima ko hoće.
Upravo o upotrebi šoka u političko-propagandne svrhe govori ostvarenje američke autorke Naomi Klajn, nazvano simbolično „Doktrina šoka“. Temeljno razrađena istorija eksploatacije društveno-kliničkog šoka otkriva surovu tiransku misao iza kulisa sada već istorijskih događaja – Pinočeova hunta u Čileu iz 1973. godine, Foklandski rat 1982. godine, Masakr na Tjamenu 1989, kolaps Sovjetskog Saveza 1991, Azijska finansijska kriza iz ‘97 i uragan Mitch iz ne tako daleke 1998.
Kao oružje regresivne deprivacije, šok se originarno javlja u doktrini Miltona Fridmana, američkog borca za slobodno tržište i ekonomsku politiku očišćenja kapitala od državne intervencije. Predstavnik ekonomskog liberalizma, Fridman je svoje ideološke pipke pustio ne samo na tlo američke političke farse no i širom svijeta, počevši od Čilea, kao eksperimentalne tačke, preko Velike Britanije i foklandske iluzije pa sve do Irana, i dalje aktuelnog žarišta sukoba slobodnog tržišta i zarobljenog čovjeka.
Cilj ekonomskog liberalizma opravdava sve posljedice, smatrao je Milton Fridman.
Cilj ekonomskog liberalizma vrijedi gaženja osnovnih ljudskih prava na kojima je civilizovani društveni poredak zasnovan, smatrao je Milton.
Cilj ekonomskog liberalizma vrijedi kontinuiranog držanja građana u strahu, te lišavanja čovjeka prava na slobodu i bezbjednost, smatrao je ovaj (ne)čovjek, liberal.
I ptice na grani odavno cvrkuću da je svaka ideologija manje-više kao vlašićki sir. Sa vremenom se naprosto usmrdi. Takva je i Miltonova ideologija ekonomskog liberalizma.
Teoretski smislena i vrijedna borbe, u praksi prerasta u šahovsku ploču gdje samo korporativni i politički moćnici mogu da šah-matiraju. Koncept ekskluzije državne intervencije, te kreiranja slobodnog i otvorenog tržišta zvuči, kako bi nesjedinjene evropske kandidatkinje rekle, pro-evropski, ali priča Naomi Klajn nas još jednom podsjeća da ispod mire, dva đavla vire.
A ideološki mir Miltona Fridmana sakriva đavla šoka i đavla upotrebe čovjeka.
Kako sumirati otkrića o ideološkom raju i realnom paklu Fridmonove škole? O ekononskoj šok terapiji koja, prema mišljenju Nobelovca Fridmana, predstavlja jedini način da društvo prihvati čisti oblik deregulisanog kapitalizma?
Jedino kriza, stvarna ili izmišljena, mogu rezultirati iskonskom promjenom.
Ova Fridmanovu zvijezda vodilja može biti slomljena na nekoliko krakova:
1. Dereguliši sistem. Izmisli neprijatelja. Posij strah među građane. Drži građane u konstantnom strahu kako od samih sebe, tako i od države. Uplašenog čovjeka možeš držati u šaci, te kontrolisati ne samo njegovu fizičku, no i psihičku egzistenciju.
2. Iniciraj povremena stanja apsolutnog šoka. Ratno stanje, opsada, interni sukob – manje je važno. Važno je samo da apsolutno devastiraš prirodu čovjeka. Depriviraj ga ličnosti. Nasilno kreiraj novčanu krizu.
3. A, potom, privatizuj i naplati strah. Unovči podložnost sugestiji i spremnost za pokoravanje. Uberi porez na krizu. Uberi porez na porez na krizu. Uberi porez na porez poreza na krizu. Renoviraj budžet vodećih korporacija na račun šoka. Napuni kase novčanicama slobodnog tržišta paralizovanog stanovništva.
4. I tu si. Tržište je oficijelno ekonomski otvoreno i očišćeno od državne intervencije. Čovjek je u zatvoru korporativne sile, a njegova sloboda košta mnogo građanskog neposluštva i prolivanja krvi za koje njegovo šokirano biće nije sposobno.
Doktor šoka, Milton Fridman, je odista utjelovljenje istine da svaka ideja ima posljedice. Svaka ideja je New Deal, a svaka posljedica Velika depresija. A, slobodno tržište je ideja čija sloboda sije samo strah.
A, trebalo bi da se bojimo samo straha, kažu.
Naomi Klajn nas podsjeća da nije na odmet da se bojimo i ekonomskog straha.
Jer u igri ljudskosti na krvavo liberalnoj šahovskoj ploči, koja se i u ovom času odvija pred našim očima, upravo nas strah deprivira čovječnosti. Upravo nas strah od današnjeg ratnog sukoba i sutrašnje nestašice hrane i vode čini spremnim i voljnim da se pokorimo.
A ako nam oduzmu humanu esenciju, kako ćemo onda da se borimo za slobodu čovjeka na oporezovanoj planeti?
Istinska sloboda čovjek košta nekoliko miliona prolivenih suza, ali vrijedi svake kapi.
eTrafika.net – Jelena Bjelaković, Foto – Nordbeckcreative.com