Novo Selo, nekadašnji Franz Josefsfeld, treći je nacionalni spomenik BiH na području Bijeljine. Ovo selo njemačkih kolonista iz doba austrougarske vlasti nastalo je davne 1885. godine, kada su se iz susjedne Vojvodine naselili njegovi prvi stanovnici, a prije svih, porodica Meng.
Konrad Meng bio je jedan od osnivača Novog Sela, koje je kasnije napredovalo do te mjere da je u ovom dijelu BiH postalo uzor u poljoprivrednoj proizvodnji, zanatstvu, industriji, ali i u izgradnji infrastrukture.
Još krajem 18. vijeka, preci semberskih Nijemaca, evangelista, doselili su se iz Baden-Virtemberga u Srem, Banat i Bačku, a tek nakon 1878. godine doselili su se i u Semberiju iz susjedne Vojvodine.
Većina njih porijeklom je bila iz južne Njemačke, a svojim naseljavanjem njemački kolonisti znatno su doprinijeli razvoju poljoprevrede i zanatstva u ovom kraju, a između ostalog, selo je imalo električnu centralu i telefonske govornice.
Njihovim dolaskom, u ovaj kraj stigli su i prvi poljoprivredni strojevi, novi zanati, industrija, telefon, električna centrala, automobil. Izgradili su prvu ciglanu, tvornicu, parni mlin, osnovali školu, hotel, banku, kino, uredili park i riječnu luku.
Prvobitno ime Novog Sela bilo je Franc Jozefsfeld (Franz Josefsfeld – Polje Franje Josipa), ali i Petrovo Polje, u čast kralja Petra Prvog Karađorđevića, kao i Šenborn, po prvom Hitlerovom padobrancu koji je 1941. ušao u selo.
Nakon deportacije 400 porodica iz Novog Sela u Poljsku, 1942. godine, selo je opustjelo, groblje je srušeno, a evangelistička crkva nakon rata pretvorena je u magacin, dok su imanja vremenom nestajala u reformama i nacionalizaciji.
Preostale kuće danas imaju nove korisnike. Oko desetak porodica, našlo je utočište u ovom selu jer nisu imali gdje, dok je tek poneki potomak porodica Devald, Vazmer, Šumaher igrom sudbine ostao u Bijeljini.
Od Drugog svjetskog rata pa sve do danas u Novom selu se nalazi Poljoprivredno dobro „Semberija”.
“Novo selo je imalo 420 kuća, 2.220 stanovnika. To je sve bilo ušoreno, to je je prava mala čaršija bila. Sve su imali što treba da imaju. Imali su crkvu, imali su svoju školu, svoju opštinu, svog predsjednika su imali. Imali su kafane, imali su sve moguće zanatlije koje postoje na svijetu”, prisjećao se Fridrih Šumaher”, kovač od koga se Bijeljina oprostila 2007., u 88 godini.
Šetajući ovim sada pomalo oronulim selom, najveću pažnju još uvijek privlači Evangelistička crkva sagrađena u gotičkom stilu sada već davne 1913. godine, za koju se pretpostavlja da je građena od cigala jedne od dvije bijeljinske ciglane koje je držala familija Devald. Još tokom Drugog svjetskog rata oštećen je zvonik na crkvi, i od tada je pretvorena u magacin, pa danas predstavlja samo tužni simbol prošlosti. 
Novo Selo nadomak Bijeljine od 6. novembra 2014. godine nacionalni je spomenik BiH, uvršten i na Listu ugroženih spomenika.
eTrafika.net – Nataša Mihajlović / Dojče vele, foto – Predrag Lopandić