Republika Srpska je prije nekoliko dana ostala bez još jednog heroja – Miroslava Mike Mikerevića (48) iz Dervente, čovjeka koji je aprila 1992. godine spasao 38 srpskih vojnika zarobljenih u vojnom objektu Rabić kod Dervente bez upotrebe sile, metka ili žrtve!
Za ovaj hrabri čin Mika je odlikovan najvišim vojnim priznanjem ordenom Milana Tepića!
Iako poznat po svojim mnogobrojnim vojnim i sportskim pobjedama i kao neko ko nije prihvatao poraze, ovaj veliki borac izgubio je onu najvažniju bitku – bitku za život. Od maja prošle godine kada mu je dijagnostifikovan tumor Mika se borio svom snagom ali je zloćudna bolest ipak bila jača.
Sahrani u selu Donja Lupljanica kod Dervente, pored porodice i prijatelja, prisustvovali su i njegovi nekadašnji saborci, te članovi Rukometnog kluba “Sloga” iz Prnjavora u kojem je Mika bio angažovan kao trener.
Bolest bila jača
Po okončanju rata, u kojem je proveo četiri godine, transformacijom vojske Mika prelazi na službu u kasarnu „Kozara“ kao pripadnik Oružanih snaga BiH, da bi kasnije prešao u derventsku kasarnu. Još u ratu biva povrijeđen u sudaru vojnog vozila nakon kojeg osjeća trajne probleme sa kičmom koji će se vremenom pogoršavati te ga 2008. godine, nakon lijčenja u Prnjavoru i Banjaluci, primorati na odlazak u penziju.
U penziji najveći dio vremena provodi u radu prnjavorskog rukometnog tima „Sloga“ gdje je radio sa svim selekcijama koje su u tom periodu postizale visoke rezultate, naročito u mlađim selekcijama koje su učestvovale i na turnirima međunarodnog karaktera.
Međutim zloćudna i teška bolest nije mirovala, bolovi su postajali sve veći i intezivniji i ubrzo Miki onemogućava oslanjanje na desnu nogu te kretanje bez pomoći štaka. Nakon pada u postelju vodi tešku bitku kako bi ponovo stao na proslavljene noge ali ni šest hemoterapija i mnogobrojni lijekovi nisu pomogli u pobjedi te je na Bogojavljenje ove godine stalo kucati njegovo hrabro srce.
U narodu će ostati zapamćen najviše po herojskom djelu koje je učinio na početku rata kada je iz okružnog skladišta naoružanja “Rabić” izvukao i spasao 38 suparničkom vojskom okruženih srpskih vojnika koji su bili na zadatku. Pošto su svi bili sa prnjavorske opštine te nisu poznavali teren Mika ih je u toku noći izvukao kroz žicu i prečicama doveo do slobodne teritorije. Bez sile, metka i žrtve – potpuno perfektno i briljantno!
Spasavanje zarobljenih vojnika
Zelene beretke, zenge i hosovci sa oko 300 svojih pripadnika okružili su 10. aprila 1992. godine vojni objekat Rabić kod Dervente i vojnike u njemu. Komandi Garnizona nisu dozvolili da opkoljenim vojnicima dostavlja hranu te su tražili predaju objekta i ljudi.
Suočeni sa vojnicima u okruženju, kako je vrijeme prolazilo zarobljenici su sve više vjerovali u to da su žrtvovani. Međutim, posredstvom komande straži u objektu javljaju da će ih posjetiti mladić u civilnom odjelu, teksas jakni i hlačama, te pokušati ih spasiti. Spasilac je bio upravo Miroslav Mikerević.
Mika je krenuo ka vojnom objektu te je uhapšen i prije nego što je stigao do Rabića. Znajući da je Srbin i da je bio na obuci u kasarni od Mike su traženi razni podaci. U dramatičnom razgovoru nije se dao zbuniti, odgovarao je ubjedljivo te je konstatovano da je “pošten i ispravan Srbin” koji može biti od koristi.
Obećali su zatočenicima civilna odjela i pratnju do Tromeđe ukoliko svi napuste skladište a Miroslavu pet godina bezbjednog života u Derventi i imenovanje za zapovednika grupe hosovaca i beretki iz Bišnje i Tetime. Mika je sagovornike ubjedio da ga zanima isključivo sport a nikako rat, što su oni povjerovali te ga pustili da ode ka objektu Rabić iz kojeg se po dogovoru sutradan u 8 časova trebala obaviti primopredaja ljudi i opreme.
Nakon što je stigao u objekat, Mika se složio sa zatočenicima da nije vjerovati obećanjima te su zajedno počeli da kuju plan noćnog izlaska, koji su ubrzo i ostvarili. Prije proboja u koji su krenuli oko 3.30 sati obavljeno je miniranje objekta, pušteno šest njemačkih vučijaka dok su dva poveli sa sobom. Sa sobom su ponijeli svo lično naoružanje, deset sanduka metaka, 6 sanduka bombi, 50 zolja i ostalu opremu.
Miroslav ih je sa čela kolone vodio kroz četiri linije bodljikave žice, tri potoka uz dodatni pritisak pošto se očekivala mjesečina te se moralo požuriti a da ne budu primjećeni od strane ogromnog broja hosovaca koji su se nalazili u blizini.
Proboj i marš su trajali više od četiri sata a na vrh Debele obale su stigli oko osam sati, baš u vrijeme kada su ih hosovci očekivali na glavnoj kapiji skladišta. Spaseni vojnici i njihove porodice i prijatelji ovaj hrabri podvig Miroslava Mikerevića sigurno nikada neće zaboraviti.
Zaljubljenik u rukomet
Mika će ostati zapamćen i kao veliki entuzijasta i zaljubljenik u rukomet. Svi se slažu da je upravo zahvaljujući njemu rukomet u Prnjavoru otrgnut od zaborava.
Igrao je u RK „Derventa“ a krajem osamdesetih prelazi u prnjavorsku „Slogu“ iz Prnjavora, u kojoj kasnije ostaje kao licencirani trener i niže mnogobrojne uspjehe.
Bio je redovan učesnik i reprezentativac VRS u vojnom višeboju, krosu, trkama na 1500, 3000, 5000 metara, polumaratonu i maratonu.
Učestvovao je na mnogobrojnim turnirima u malom fudbalu a istakao se i kao igrač i aktivista u Fudbalskom klubu “Zadrugar” iz Bišnje u kojem je imao ulogu od sekretara, predsjednika do trenera kluba.
Nosilac mnogobrojnih medalja, pehara, diploma, plaketa i zahvalnica.
eTrafika.net – Ognjen Tešić