Brojni građani iz poplavljenih područja nezadovoljni su netransparentnom i selektivnom raspodjelom humanitrane pomoći, rezultati su istraživanja koje je Transparency International BiH sproveo na terenu o djelovanju lokalnih institucija u poplavljenim područjima, u periodu od juna do septembra mjeseca ove godine. Oni su u junu otvorili besplatnu telefonsku liniju 0800 55555 na koju su do danas primili više od 500 poziva razočaranih građana.
Istraživanje je sprovedeno u područjima koja su najviše stradala u poplavama: mjesnoj zajednici Topčić polje(opština Zenica), opštinama Maglaj i Šamac i gradovima Doboj i Bijeljina. Prikupljane su informacije na terenu, ali i kroz intervjue i razgovore sa predstavnicima lokalnih i entitetskih vlasti, centrima civilne zaštite, komisijama za procjenu štete, Crvenog krsta i organizacijama koje su bile uključene u rad terenu.
Preciznih podataka o stvarnom iznosu štete koje su poplave nanijele u BiH još uvijek nema, a mađunarodne institucije navode podatke o finansijskoj šteti u iznosu od 2, 03 milijardi maraka u FBiH, 1, 89 milijardi u RS i 57, 89 miliona u Brčko Distriktu. Ono što je isplivalo nakon popisivanja štete jeste da su neke opštine kao npr. Zenica, same prijavljivale štetu bez unaprijed utvrđenih kriterijuma i metodologije i da su prijavile veću štetu od realne, koja je uključivala i objekte koji su bili oštećeni i prije poplava.
Građani oba entiteta aktivnosti vlasti u obnovi vide kao predizborne i smatraju da su entitetske vlasti načinile više štete nego koristi davajući obećanja koja nisu mogli da ispune.
U Republici Srpskoj, predstavnici opština smatraju da je pomoć Vlade RS zavisila od stranke koja je na vlasti u toj opštini. Žalbe na rad Vlade prisutne su u Bijeljini i Doboju jer su tu na vlasti predstavnici SDS-a, dok npr. u Šamcu nije bilo primjedbi na pomoć Vlade RS.
Opštine iz Federacije BiH npr. navode jedne iznose pomoći koju su do sada dobili od kantona, dok kantoni navode sasvim druge podatke podatke i ne može se sa sigurnošću utvrditi koji su podaci relevantni. Imamo i primjere da su donatori izbjegavali pomoć preko opština zbog nepovjerenja i direktno uručivali pomoć građanima, pa je zbog toga stvarni iznos pomoći teško utvrditi.
Takođe, platne kartice odnosno vaučeri koji su dodijeljivani u RS, izazvale su konfuziju kod građana jer nisu znali kako ih mogu dobiti i koristiti. Podjela vaučera dovela je i do mikro inflacije u poplavljenim područjima, jer su, kako tvrde građani, poskupjeli proizvodi koji su im bili potrebni za sanaciju, a stanovnici pojednih mjesta nisu uopšte imali priliku da upotrijebe vaučere u mjestu gdje žive nego su morali da idu u neku drugu opštinu.
Istraživanje je pokazalo i da je bilo građana koji su dobili kartice a da nisu bili poplavljeni, kao i da su neka domaćinstva dobila više od jedne kartice. Iako je Vlada RS usvojila set zakona o vaučerima, građani nisu bili informisani da je iznosi od 5 000 KM, koliko vrijedi jedan vaučer, bio maksimalan iznosi koji su mogli dobiti, bez obzira što je šteta na njihovim objektima veća. Žale se i na rad službenika koji su, tvrde, omogućavali svojoj rodbini i prijateljima da dobiju vaučere iako nisu pretrpjeli veću štetu na stambenom objektu.
Vlasti su pomoć poplavljenima koristile u predizborne svrhe, a bilo je i prijavljenih konkretnih slučajeva gdje je uslov za dobijanje humanitarne pomoći bilo obećanje glasa na izborima.
Veliki dio pomoći koji je pristigao u BiH, naročito iz privatnih izvora, nije registrovan. Podjela pomoći u vidu hrane, vode, odjeće, građevinskog materijal obavljana je netransparentno, a bilo je slučajeva krađe pomoći, a konvoji sa pomoći često nisu ni stizali u poplavljena područja. Građani su prijavljivali i osobe koje su bile zadužene za čuvanje i skladištenje pomoći jer su tu pomoć, kako kažu, iskorištavali za lične porebe, a dio humanitarne pomoći je čak i preprodavan. Kamioni pomoći dočekivani su na cesti i pomoć je preuzimana prije nego što bi stigla do krajnjih odredišta.
Sve ovo uzrokovala je stvaranje nepovjerenja među samim građanima, nepovjerenja prema institucijama, ali i nepovjerenja donatora koji su izbjegavali da pomoć uručuju preko institucija.
Istraživanje je pokazalo da su zakazale institucije i na lokalnim i državnom nivou, ali i da je nepovjerenje u sposobnost institucija kod građana još više poraslo, pa tako, uprkos velikom broju nezadovoljnih građana, postoji mali broj zvaničnih prijava.
Na besplatnu telefonsku liniji TI BIH pristiglo je više od 500 poziva, a oni su uputili ukupno 23 prijave zloupotrebe pomoći. Podnosioci prijava ukazali su na selektivnu i netransparentnu podjelu humanirane pomoći i podjelu pomoći na osnovu rodbinskih veza i stranačke pripadnosti, te dodjelu platnih kartica osobama koje nisu pretpjele štetu na stambenim objektima. Prijave su stizale iz svih dijelova BiH, najviše iz Doboja, Bijeljine, Šamca, Banjaluke, Tuzle. TI BIH prijave je proslijedio centrima javne bezbjednoti u mjestima u kojima se nepravilnost desila, a do sada su tri prijave proslijeđene Tužilaštvu.
Zabrinjava činjenica da još uvijek nema strateškog pristupa ni planiranja o obnovi države, a o posljedicama polava sve se manje javno govori. Dokaz tome je i podatak da programi političkih partija ne sadrže plan i program za otklanjanje posljedica od poplava.
Rezultati istraživanja TI BiH potvrđuju da institucije na svim nivoima nesposobne za strateško djelovanje, naročito u kriznim situacijama, a stanovništvo pogođeno poplavama najviše je kivno na državnu vlast za koju uopšte nisu primijetili da se uključila u proces obnove.
Iz TI BiH napominju da svi konkretni primjeri zlupotrebe predstavljaju lični događaj i stav onih koji su bili uključeni u ovo istraživanje, a besplatna telefonska linija za prijavu zapažanja, zloupotrebe i bilo kakave informacije o dodjeli pomoći 0800 55555 otvorena je do daljnjeg.
eTrafika.net – Sonja Terzić