Stručnjak je za tržište rada i preduzetništvo. Kao tinejdžer je krajem 1992. godine napustio je opkoljeno Sarajevo i otišao u Francusku, gdje je završio srednju školu, potom Fakultet za menadžment, kao i magisterij iz oblasti “Poslovne inteligencije“. Danas živi i radi u Sarajevu, a svojim znanjem i vještinama nastoji doprinijeti društvu u kojem živi, kao i pokrenuti druge ljude na akciju.
Široj javnosti Erol Mujanović (39) poznat je po tome što vodi nevladinu organizaciju “Marathon“ Sarajevo i što u tom gradu već 10 godina organizuje polumaraton. Kaže da je 2002. godine dobio zanimljivu ponudu za posao, zbog koje se odlučio vratiti u BiH.
„Vratio sam se iz države koja je osnovala Evropsku Uniju u državu za koju j
e vrlo upitno da li će ikada ući u EU. Ali bio sam sretan jer sam uradio ono što sam mislio i osjećao da treba da uradim“, govori Erol o odluci da se vrati u Sarajevo.
Počeo je raditi već sa 16 godina, uglavnom teške poslove, što mu je pomoglo da formira radne navike, postane odgovoran, te razvije poslovnu komunikaciju i sposobnost za prilagođavanje timu. Bio je vrijedan, motivisan i uživao radeći, a trud se na kraju i isplatio.
„Ono što me je uvijek motivisalo da idem dalje je vezano uglavnom za dvije stvari. Glavna stvar je da imam stalni lični razvoj i izazove na poslu kroz koje učim i napredujem jer je danas učenje zaista cjeloživotno. Drugo, imam potrebu da vidim konkretne rezultate i poboljšanja koja se dešavaju u društvu tokom mog rada, odnosno doprinosa na mikro ili na makro nivou. Nije to uvijek lako na svakom poslu, ali čovjek uvijek može naći društveno korisne aktivnosti, nekome pomoći i osjećati se dobro, a i nešto novo naučiti“, govori Mujanović, i dodaje kako teško podnosi monotoniju na poslu, pa je znao odlaziti sa veoma dobrih menadžerskih pozicija kada bi se prestao razvijati i davati svoj maksimum.
Teško i poslodavcima i radnicima
Nerijetko se susrećemo sa izjavama mladih da nikako ne mogu pronaći posao, a opet sa druge strane čujemo poslodavce kako ne mogu naći kvalifikovane radnike. Naš sagovornik iza sebe ima 15 godina rada u oblasti ekonomskog razvoja, rada i zapošljavanja, u javnom, privatnom, i NVO sektoru u BiH, i smatra da su obje strane u pravu.
„Sa jedne strane, poslodavcima danas prije svega zaista nedostaje kvalitet radne snage. Na većinu oglasa za posao se prijavljuje i do 500 kandidata koji traže posao, ali je i dalje teško doći do tri vrhunske osobe za finalni krug. U tom slučaju mladi jesu žrtva zastarjelog sistema, ali to ne mijenja činjenicu da za većinu prvih zaposlenja poslodavci moraju često potrošiti pola godine ili godinu za dodatnu obuku i profilisanje, te prilagođavanje mladih realnom sektoru. Mnogo njih se onda odlučuje raspodijeliti dodatni posao na postojeću radnu snagu, što dovodi do druge vrste problema. Ako se poslodavci susreću sa problemom kvaliteta, mladi prilikom traženja zaposlenja se susreću sa problemom količine jer novih radnih mjesta nema dovoljno za sve njih i to je takođe veliki problem jer dovodi do odliva mozgova, rada na crno i slično“, objašnjava za eTrafiku Mujanović.
Ovakva situacija na tržištu rada ima za posljedicu to da se za minimalan broj talenata vodi pravi rat jer ih svaka kompanija želi, a sa druge strane postoji ogromna količina radne snage kojoj kompanije nerado pružaju šansu, jer su daleko od očekivanog nivoa znanja i vještina.
Budite lideri
Prema riječima našeg sagovornika, svi mladi koji žele biti u kategoriji osoba za koje se poslodavci bore, ne trebaju računati na arhaični obrazovni sistem u BiH, već preuzeti lični razvoj u svoje ruke i sticati nove vještine van obrazovnog sistema.
„Polazeći od konstatacije da trenutni obrazovni sistem u BiH većini mladih neće i ne može pomoći, ostaje izbor da li da se stalno kuka i žali kako ništa ne valja ili da se nađu rješenja, koja uvijek postoje, i da se proaktivno djeluje. Teži put je dugoročno bolji put u ovom slučaju. Tako mladi koji ne žele da im karijera zavisi od nepotizma, poznanstava, politike i slično, se trude da nadoknade promašaje obrazovnog sistema i stiču samostalno znanja, vještine, stav prema poslu, smisao za odgovornost, kontakte i sve ono što im niko ne može uzeti i što ih s vremenom čini još jačim i boljim“, govori nam Erol.
Stav prema poslu, motivacija, smisao za odgovornost, komunikacijske vještine i mogućnost prilagođavanja timu su osobine koje poslodavci traže. Prema Mujanoviću, danas nedostaje energičnih lidera koji su spremni prihvatiti odgovornost, voditi i motivisati druge, osnažavati ih, a ne sputavati ih.
Erol je sproveo komplekasan projekat “UN Program Team Leader“, sa ciljem zapošljavanja mladih ljudi u 17 gradova širom BiH, i koji je ponudio sistematska i trajna rješenja.
„Krećući od nule u prvoj godini, na kraju treće godine projekta zaposleno je gotovo 5.000 mladih, ostvarena je saradnja sa više od 120 kompanija. Projekt je zahtijevao savršenu saradnju na lokalnom nivou između vlasti, poslodavaca i institucija koje se bave obrazovanjem i zapošljavanjem. Centri koje smo tom prilikom pokrenuli su neposredno nakon završetka projekta otvoreni širom Hrvatske, čak i pod istim imenom (CISOK) pa možemo reći da smo uspjeli izvesti uspješan koncept i praksu i u EU. Bilo mi je izuzetno zadovljstvo voditi gotovo 50 osoba na tom projektu, mnogo sam uživao u radu, ostvarili smo odlične rezultate, poboljšali imidž poslodavca za kojeg smo radili i imali smo zadovoljstvo da svaki dan vidimo sretne i zadovoljne korisnike naših aktivnosti“, govori Mujanović.
Počeo sa jednim kilometrom
Erol trči rekreativno već 21 godinu. Kako nam kaže, počeo je sa jednim kilometro
m, a do sada je trčao oko 100 maratona i polumaratona u različitim zemljama, razdaljine i do 140 km. Za njega trčanje predstavlja najbolji alat za upravljanje stresom, ali i za lični razvoj.
Kao strastveni trkač, Erol je zajedno sa kolegom istih interesovanja odlučio pokrenuti polumaraton u Sarajevu. Pored ljubavi prema trčanju, motivisalo ih je to što su bili svjedoci kako takvi projekti u inostranstvu predstavljaju snažan faktor lokalnog ekonomskog razvoja, prevencije bolesti, promocije aktivnog životnog stila, društveno odgovornih akcija kao i samog grada i države u kojoj se odvijaju.
„Analiza uticaja na zajednicu pokazuje da (polu)maratonski vikend donese gradovima poput Sarajeva i Banjaluke više od 1.000 noćenja i turističku potrošnju koja prelazi 50.000 KM u jednom vikendu i to je tek početak. Svojevremeno, prije 10 godina kada je osnovano udruženje ‘Marathon’, bilo me je stid da Sarajevo nema niti jedan maraton ni polumaraton kakav su imali svi glavni gradovi u regionu, i umjesto da se žalim odlučio sam da to napravimo. Sada je cijela priča izrasla u jednu veoma lijepu i respektabilnu međunarodnu manifestaciju“, govori naš sagovornik.
Trčanje za viši cilj
Uvidjevši da trkači vole da trče za neki viši cilj ili akciju koja je društveno korisna, organizatori polumaratona došli su na ideju da sa polumaratonom spoje i neku društveno korisnu akciju, te tako pomognu npr. obrazovanje djece koja žive u uslovima ekstremnog siromaštva ili imaju zdravstvenih poteškoća.
„Naši događaji postaju upravo ono što smo željeli, a to je platforma ne za jednu nego za desetine društveno odgovornih akcija i koje trkači mogu sami birati pa se tako pomagalo i sirijskim izbjeglicama prošle godine, prikupljana su sredstva za kupovinu udžbenika u poplavljenim područjima i slično. Vidjeli ste ove godine da je u okviru priprema za polumaraton i naš kolega i trener Tomislav vrijedno radio cijele godine sa Mustafom koji je postao prvi slijepi trkač u regionu koji je istrčao polumaraton. To je tip akcija i projekata kojima vraćamo zajednici, kojima pomažemo društvo i dajemo glas i priliku onima kojima je to najpotrebnije, naravno u mjeri u kojoj možemo“, govori naš sagovornik o društveno korisnoj strani polumaratona.
Erol nosi i titulu Ironmana. Naime, kada su mu maratoni i polumaratoni prestali biti izazov, odlučio je da se oproba u najtežem jednodnevnom takmičenju na svijetu. Uspio je završiti Ironman triatlon u Klagenfurtu.
„Želio sam i tu iskoristiti priliku da izađem iz zone ugodnosti i dodatno izoštrim fokusiranost i disciplinu, naučim nove sportove, kojima se prije nisam bavio (plivanje i cestovni biciklizam). Najteže su mi pali biciklistčka etapa od 180 km jer sam imao značajan tehnički problem zbog kojeg zamalo nisam odustao i nakon toga 42,2 km trčanja jer sam svu snagu potrošio na biciklu“, priča nam o svom iskustvu i dodaje kako će Ironman takmičenje definitivno ponoviti.
2.500 ljudi na ovogodišnjem polumaratonu
Prije sedam dana održan je i deseti polumaraton u Sarajevu, a prema riječima našeg sagovornika, prevazišao je sva očekivanja što se tiče broja učesnika i popularnosti.
„Kao organizatori smo u odnosu na prošlu godinu dodali i G-Drive štafetni polumaraton za tim od tri osobe, jednu dječiju trku i trku za osobe sa poteškoćama u razvoju, što je bio ogroman logistički i organizacijski poduhvat, ali smo uspjeli staviti osmijeh na lica 2.500 osoba“, govori nam Erol i najvljuje da će na proljeće organizovati i dvije nove trke, 5 km i 10 km.
Ekipa organizatora svjesna je da kada su u pitanju ovako veliki događaji uvijek postoje stvari koje mogu i trebaju biti bolje, ali on je posebno ponosan na tim koji je volonterski obavio ogroman posao.
„Za poduhvate poput ovog u velikim gradovima postoji 20 do 30 osoba zaposlenih na puno radno vrijeme, dok je kod nas to napravio mali, ali vrijedni tim žrtvujući najkvalitetnije privatno vrijeme i vikende da bi sve trke uspjele, a partneri i učesnici bili sretni i zadovoljni. Rezultat nije izostao“, govori nam Erol.
Još ćemo čekati na temeljne promjene
Iako svojim primjerom pokazuje da se trud i ulaganje u sebe isplati i da su pozitivne promjene u našem društvu moguće, on smatra da će još dugo vremena trebati da se situacija u BiH temeljno promijeni.
„Nedostatak inteligencije i skučenost u načinu razmišljanja čine da kao društvo ne vidimo šumu od drveta, fokusiramo se na nebitne stvari, a gubimo važne prioritete iz vida. Lako nas je podijeliti i zavaditi, a potom ovladati i eksploatisati. Ljudi su lakomi, potkupljivi i skloni prevarama, ne poštuju ni sebe ni sistem i državu u kojoj žive i većina uvijek bira da ima jednu marku danas nego stotinu za sedam dana. Odabir ljudi koji nas vode kao društvo već dvije decenije je savršen odraz stanovništva i slike većine“, zaključuje u razgovu za eTrafiku Mujanović.
eTrafika.net – Anja Zulić