Iako je tehnički stupila na snagu ulaskom u novu kalendarsku godinu, zabrani uzgoja životinja radi krzna se smiješi odgađanje sve do 2028. godine ukoliko Predstavnički dom izglasa i odobri produženje roka uzgoja. Ne samo da bi se ovom odlukom učinio pravni presedan, nego bi i dalji uzgoj životinja i proizvodnja krzna naštetio biodiverzitetu i pred naše društvo postavio mnoga etička pitanja.
Piše: Nataša Tomić, Naslovna fotografija: Pixabay
Nakon što je u drugom čitanju izmjene Prijedloga o zaštiti i dobrobiti životinja, u Domu naroda Predstavništva BiH izglasano da se uzgoj životinja radi proizvodnje krzna produži do 2028. godine, Koalicija protiv krzna i nevladine organizacije koje se bore za bolji i čišći okoliš su se oštro usprotivile izmjeni Zakona. Prema riječima Maide Šabete iz Koalicije protiv krzna, konačnu odluku će donijeti Predstavnički dom na zasijedanju koje se očekuje sredinom januara. Do tada će sve farme raditi nezakonito, a situacija će se dodatno zakomplikovati ukoliko Predstavnički dom odobri produženje roka.
„Nedostaje još odluka Predstavničkog doma, a obzirom da za sada nema zakazanih sjednica, zabrana je tehnički stupila na snagu sa 1. januarom. Pretpostavlja se da će nekad sredinom januara biti konačna odluka, koja bi mogla dodatno zakomplikovati situaciju, posebno u slučaju da se rok zabrane produži, jer će uzgajivači do objave Zakona u Službenom Glasniku BiH nelegalno nastaviti sa radom“, tvrdi Šabeta za eTrafiku, te dodaje da je samo udruženje i to Udruženje ljubitelja i simpatizera činčila podržalo produženje roka uzgoja, dok je čak 27 njih bilo protiv odluke.
Podsjećamo, Zakonom o zaštiti i dobrobiti životinja iz 2009. godine, zabrana uzgoja životinja radi proizvodnje krzna je trebala stupiti na snagu 1.1. 2018. godine, ali je na incijativu Maria Karamatića, izaslanika u Domu naroda BiH, predloženo da se taj rok produži do 2028. godine. Kao osnovne razloge Karamatić je navodio činjenice da se svo krzno proizvedeno u Bosni i Hercegovini izvozi u inostranstvo, te da ova industrija Bosni i Hercegovini donosi oko 2 miliona evra prihoda godišnje. Ono što je takođe zanimljivo je i činjenica da je holandski krzneni lobi obećao investiciju u krznarsku industriju Bosne i Hercegovine.
Sa druge strane, upravo je Holandija ali i druge evropske zemlje poput Njemačke i Švedske, zatvorila svoje farme činčila jer je proizvodnja krzna po evropskim standardima ekonomski neisplativa. Naime, farme za uzgoj životinja radi proizvodnje krzna moraju ispuniti veoma visoke standarde da bi se mogli baviti ovom proizvodnjom na nivou Evropske unije. Kako krzno ne može uzgajati na teritoriji svoje države, holandski krzneni lobi svu svoju proizvodnju namjerava preseliti kod nas, iskoristiti naše jeftine resurse i ostvariti veliki profit – na račun našeg društva.
„Farme nikad ne zapošljavaju više od četiri osobe i uglavnom se radi o poljoprivrednim porodičnim gazdinstvima. Eventualno, ako se radi o zaista ogromnoj farmi, sezonski se zaposli par ljudi. Pod sezonskim se podrazumijeva rad od nekoliko sedmica, ponekad i dana. Krznarski lobiji su svuda u svijetu mnogo snažni, zbog finansijskih mogućnosti. Na identičan način su krznari ‘prevarili’ Poljake, pa danas imamo veliku pobunu običnih građana, pa i samih političara“, ističe Šabeta.
Poljska je 2012. godine uz pomoć holandskih investitora širom zemlje otvorila farme za uzgoj životinja i proizvodnju krzna i od tada, njihova noćna mora ne prestaje. Preko 100 lokalnih zajednica je krenulo u borbu da istjera krznare sa teritorije Poljske zbog velikih zagađenja koja je ova industrija prouzrokovala. Poznato je da je krznarska industrija jedan od najvećih zagađivača okoliša pa se tako neugodni mirisi šire i do šest kilometara od farmi krzna, pojavljuje se veliki broj muva, zagađuje se voda, a i samo krzno se tretira raznovrsnim hemikalijama koje produžavaju njegov vijek trajanja. Iste te hemikalije su povezane sa raznim oboljenjima, kao što su leukemija i rak i mogu ozbiljno naštetiti radnicima, ali i ljudima koji nose krzno.
Dalje, prema riječima Maide Šabete, ova industrija prijeti da u potpunosti istrijebi činčile.
„U kontaktu smo sa Čileanskim rezervatom za činčile. Da, činčile su veoma ugrožena vrsta. Dokazano je da je upravo trgovima krznom jedini krivac za njihovu ugroženost“, govori naša sagovornica i tvrdi da su krznarski lobiji stvorili hibride ugroženih tipova samo kako bi izbjegli zabrane.
Situaciju dodatno pogoršava i činjenica da nije poznat tačan broj farmi koje uzgajaju životinje u svrhu proizvodnje krzna, što otežava njihovo praćenje i kontrolu rada. Kako navodi Šabeta, jedan od narednih koraka koji će preduzeti je izmjena zakona i donošenje raznih podzakonskih akata kojima će se stvoriti registar ovih farmi.
„Obzirom da je ova grana privrede među najnetransparentnijim prema državi, definitivno bi poseban podzakonski akt morao da se donese i formiranje registra. Dalje, farme krzna moraju ući u sistem okolinskih dozvola, što je slučaj u zemljama zapadne Evrope. Mi ćemo svakako u narednoj godini ići ka dodatnoj izmjeni zakona i prijedlogu podzakonskih akata i nastojati vratiti staru zabranu. Obzirom da smo u proteklom periodu usko sarađivali sa strukom, sa istim ćemo i ići u pravcu finalnog zabranjivanja i zatvaranja farmi krzna u BiH“, ističe naša sagovornica, te napominje da se ne zna u kakvim uslovima žive životinje na farmama.
Ono što se zna je činjenica da se sirote životinje muče i ubijaju na najokrutnije načine. S obzirom da krzno treba biti neoštećeno, životinjice se ubijaju strujnim udarom, plinom, lomljenjem vrata i krzno se sa njih skida dok su još uvijek žive.
„Za primjer ćemo uzeti uzgoj činčila u Mađarskoj, uz naglasak da naši uzgajivači rade isključivo sa tom firmom iz Mađarske. Četiri činčile se drže u jednom jako malom kavezu, što su posvjedočili naši partneri, kada su posjetili nekoliko farmi. Neophodno je naglasiti da se identična vrsta činčila drži i kao kućni ljubimci, te da obavezno, onaj koji odluči da drži činčile kao kućne ljubimce mora obezbijediti kavez na tri sprata, od nekoliko metara visine. Činčile se ubijaju tako što se urone u posudu sa vodom i onda se puštaju strujni udari. Činčile nikako ne podnose vodu, a sama činjenica da se ubijaju strujnim udarima dovoljno govori o ‘humanom’ tretmanu istih“, govori Šabeta o okrutnosti krznarskog lobija i tvrdi da ovakav tretman na životinje koje prežive ostavlja velike posljedice.
„U proteklom periodu u Hrvatskoj je udomljavano 40 činčila sa jedne farme krzna. Sve i jedna ima iste zdravstvene poremećaje, kao posljedicu lošeg tretmana. Radi se o saradnji sa istom kompanijom iz Mađarske, kao i identičnom načinu postupanja sa činčilama. Ja sam lično posjetila jednu farmu kuna u BiH i svjedočila velikom broju jedinki u jednom malom kavezu. Na farmu sam došla u trenutku kada su jednu kunu ubijali i gulili joj krzno s tijela, a onda su tijelo kune ubacili u mlin za proizvodnju stočnog brašna“, priča nam ona.
Sve ove činjenice, primjer Poljske i apel koji su ove organizacije uputile vlastima neposredno prije drugog glasanja, nisu bile dovoljne da se prijedlog o produženju prelaznog roka ne podrži. Kako se još uvijek očekuje zvanična odluka Predstavničkog doma nada da će naše vlasti bar u nečemu krenuti pravim putem i da će spriječiti mučenja i torture nad nevinim i nemoćnim bićima još uvijek postoji. Postoji kao i želja da Bosna i Hercegovina postane pozitivan primjer drugim državama u okruženju i da među prvima zabrani uzgoj životinja radi proizvodnje krzna.
„Jasno je da su farme imale punih 10 godina da se prilagode zabrani i jasno je da argument ‘nismo znali za zabranu’ ne može proći u zemlji sa stabilnom pravnom sigurnošću. U svakoj iole normalnoj državi ne bi smjeli ovako nešto izgovoriti. Također je jasno da krznarske farme više nego dovoljno zarađuju kako bi mogli uložiti dobit u nešto potpuno novo“, zaključuje priču za eTrafiku Maida Šabeta.