Proces obrazovanja trebao bi da bude proces u kome mladi ljudi uče kako biti veliki, prihvatiti obaveze i odgovornosti. Predavači, profesori, učitelji trebali bi kako znanjem tako i svojim primjerom i ponašanjem da doprinose tome, svakako uvažavajući prijedloge i primjedbe tih istih mladih ljudi. Ipak, u većini naših obrazovnih utanova, situacija je skoro pa kritična.
Piše: Biljana Nedić
Našem portalu javili su se učenici III-8 odjeljenja Medicinske škole u Banjaluci, želeći da nam ispričaju probleme koje imaju prilikom obavljanja praktične nastave.
“Veliki teret i napor za nas predstavlja umor. Nekim danima provodimo i do 12 sati, prvo na praktičnoj nastavi, a potom na teorijskoj. Taj problem uzrokuje mnoge zdravstvene probleme, posebno kod učenika koji su već skloni nekom oboljevanju, a naš razred ima takve primjere. Zbog ovakvog rasporeda javlja se socijalni i finansijski problem, jer mnogi od nas ne mogu da izdvoje dovoljnu količinu sredstava kako bi jeli i nešto popili između prakse i redovne nastave, a nisu u stanju da se vrate kući. Mnogi učenici naše škole prestali su da se bave mnogobrojnim drugim vannastavnim aktivnostima,jer je u vrijeme praktične nastave nemoguće bilo šta izvesti”, govore oni, ističući i problem fiskulturne sale koja je udaljena 25 minuta hoda od škole.
“Često nemamo vode, grijanja, školska oprema je loša, na tablama se gotovo ništa ne vidi pročitati. Većina učenika dosta stresno podnosi sav taj teret”, pričaju učenici ovog odjeljenja za portal eTrafika.
Ove probleme nema samo njihovo, već i ostala odjeljenja iz iste škole. Kažu da su se raspitali za stanje u drugim školama i da njihovi učenici nemaju istog dana praksu i teorijsku nastavu. Obično je to jedan dan prakse i četiri dana teorijske nastave. Ipak, direktor škole Vladimir Jagodić tvrdi da problema nema.
“Učenici trećeg razreda Medicinske škole akušersko-ginekološkog smjera, imaju po nastavnom planu i programu ukupno 22 časa teorijske nastave i 6 časova vježbi. Teorijsku nastavu učenici 3 dana imaju po 4 časa i 2 dana po 5 časova. Odjeljenje je za vježbe iz stručnih predmeta podijeljeno u 3 grupe po 10-ak učenika. Svake treće sedmice jedna grupa ima u prvoj smjeni na bazama Kliničkog centra 4 ili 5 časova vježbi i u drugoj smjeni u školi 4 ili 5 časova teorijske nastave, u zavisnosti od dana. Druge dvije grupe iz tog odjeljenja su u toj sedmici slobodne. Kao što vidite, učenici nikad nemaju 12 časova dnevno, već ukupno u prosjeku 28 časova sedmično teorije i vježbi”, izjavio je on, i dodao da se ovakav raspored u Medicinskoj školi primjenjuje od njenog osnivanja, te da su sadašnji direktor, pomoćnik direktora i pedagog u ovoj školi od 1992. godine.
Pitanja smo slali i u Ministarstvo prosvjete i kulture, koje je po riječima učenika Medicinske škole stalo na njihovu stranu riječima podrške. Odgovor nismo dobili.
“Obratili smo se pedagogu škole, kao i pomoćniku direktora za ovaj problem. Odgovori su isti. Predlažu nam da se uskladimo i da se pomirimo sa situacijom takva kakva jeste. Da ne postoji nijedna mogućnost da se ovaj problem riješi. Ali naravno mi nećemo odustati u ovome. U našu situaciju prvenstveno su upućeni naši roditelji koji nas gledaju svaki dan takve poslije prakse jer se na nama umor vidi. Mnogi naši prijatelji iz drugih škola takođe znaju da nam je jako teško i konstantno dobijamo komentare od njih, da su oni na našem mjestu kako to ne bi podnijeli. Obratili smo se i odborniku Drašku Stanivukoviću koji je nas je i posjetio u školi”, objašnjavaju oni.
Stanivuković je prilikom posjete izjavio da će podržati učenike Medicinske škole u njihovoj borbi za bolje uslove i pozvao ih da se priključe i učenicima iz drugih škola kako bi njihov glas bio jači.
Učenici Medicinske škole kažu da bi najbolje rješenje za njih bilo da im se odvoji praktična i teorijska nastava. Predlagali su razne kombinacije, kao što su dva dana prakse, a tri dana škole ili obrnuto. Nijedan prijedlog nije prihvaćen. Direktor škole tvrdi da nepravilnosti nema i da se maksimalno vodi računa o zdravlju učenika, te da su im podrška kada su u pitanju nadareni i talentovani učenici.
Ogledavanje podrške kroz oglušavanje na probleme dovodi do pitanja ko je i kakav pedagog i šta se dešava sa sistemom obrazovanja.