U periodu ljetnih mjeseci, posebno za vrijeme pauze između ispitnih rokova, mnogi studenti odu na more da bi se odmorili i pripremili za nove izazove. Na more idu autom ili autobusom, a jedan od njih je to uradio biciklom.
Piše: Goran Cvjetković
Vjerovatno ova priča ne bi bila zanimljiva da student živi negdje u Hercegovini ili na jugu Srbije, što je relativno blizu Jadrana. Međutim, ovaj avanturista je svoj put na more započeo iz Beograda. Zatim je preko Čačka i Užica stigao u BiH, pa preko Višegrada, Foče, Bileće i Trebinja ušao u Crnu Goru. Obišao je Herceg Novi, Budvu i Bar, da bi skrenuo sa puta do Podgorice.
Riječ je o Petru Nikoliću, momku koji živi u okolini Topole u Srbiji. On je student treće godine Nove energetske tehnologije, na Visokoj školi elektrotehnike u Beogradu.
Ljubav prema biciklizmu javila se još djetinjstvu, gdje je bicikl njemu i njegovom društvu omogućavao da druženje prošire izvan kraja u kojem su živjeli. Najčešće su išli do rijeke gdje su pecali i igrali fudbal. Već tada se pokazalo koliko je bicikl dobro prevozno sredstvo, jer su uvijek mogli stići tamo gdje su htjeli. Ideja da ode na more biciklom javila se davno.
“O dugim putovanjima sam često čitao na forumima, nekim strani sajtovima i novinama. Postoje mnogi ljudi koji su putovali na daleko duže relacije. Iskustvo i utisci koje ti ljudi prenose u meni su izazvali misao da ako oni to mogu, mogu i ja. Vjerujem da je to vrlo korisna rečenica u mnogim situacijama. Nažalost, do takvih ljudi mediji ne dopiru, pa se njihova riječ ne čuje toliko često”, kaže Petar.
Podrška od porodice za ovakvu avanturu nije izostala. Najviše ohrabrenja dobio je od oca, koji je bivši paraglajdista, dok su sestra i mama bile uplašene, najviše zbog sigurnosti na putu.
Što se tiče priprema za put, Nikolić kaže da je potrebno imati plan, ali ne treba isplanirati sve. Neke stvari treba prepustitili slučaju, jer je u tome i čar avanture. Pored plana, veoma je važno biti mentalno spreman, bitnije čak i od fizičke pripremljenosti.
“Pojedine dionice mogu znatno uticati na volju za dalji nastavak puta. Fizička spremnost je uvijek dobrodošla, međutim nije presudna stavka. Ako neko može da pređe 80-100 kilometara nekoliko dana zaredom, može se smatrati da je spreman za ovako nešto”, tvrdi on.
Koliki je ovo poduhvat bio najbolje govore brojke. Petar je prešao 768,7 kilometara, na biciklu je proveo 45 sati, raspoređenih na sedam dana vožnje. Avantura je ukupno trajala devet dana. Dobra stvar je ta što ukoliko spavate u šatorima, hranu kupujete u marketima, a vodu sipate na česmama, na ovakvom putovanje možete uštedjeti za još jedno.
Ono po čemu se avanture pamte jesu zanimljivosti, koje se svima prepričavaju, a momak iz Topole ih je imao na pretek.
“Zanimljivosti ima mnogo. Počevši do spavanja na Mokroj Gori i večere kod domaćina Dragana, preko obilaska prelijepog Višegrada i vožnje kroz tunele paralelno sa kristalno čistom rijekom Drinom. Prolazak kroz nacionalni park ‘Sutjeska’ i vožnje kroz prašumu Perićica, te teški uspon na Čemerno je nešto što ću pamtiti. Upoznao sam i ljude sa svih strana svijeta, a posebno bih izdvojio upoznavanje sa profesoricom matematike iz Engleske Emom, koja ljeto provodi na biciklu. Nju sam upoznao pored jedne prodavnice, kada sam prešao Čemerno. Nekada se profesionalno bavila trkama, a sada piše o putovanjima. Ostali smo u kontaktu, obećala mi je da će uskoro posjetiti i Srbiju”, govori nam on.
Kao jedinu negativnu stvar naveo je neosvijetljene tunele na nekim dijelovima puta, koji lako mogu da ugroze bezbjednost cijele avanture.
Nikolić već ima u planu nove poduhvate. To bi bile vožnje do Nitre, Beča i Budimpešte. Takođe planira da posjeti Grčku, ostrvo Krf u čast srpske vojske iz Prvog svjetskog rata, dok bi najzahtjevniji korak bio odlazak u Teheran, glavni grad Irana gdje ovaj avanturista ima prijatelje.
Jednu stvar Petar posebno naglašava.
“Destinacija na ovakvim putovanjima nije toliko bitna, već samo putovanje. Miris četinarske šume u ranu zoru, osvajanje vrhova planina, prolazak pored rijeka i jezera, upoznavanje mještana raznih sredina, čuti drugačiji naglasak, vidjeti spomenike prirode, arhitektruku, probati drugačiju granu … Za mene je to cilj putovanja!”
