Ženska istorija postoji i bitna je. Jasna je to poruka koju su tri prijateljice Masha Durkalić, Hatidža Gušić i Amila Hrustić Batovanja odlučile prenijeti knjigom ‘Žene BiH’. Naime, one su došle na ideju da na jednom mjestu prikupe informacije o nešto više od 50 žena koje su obilježile bosanskohercegovačku istoriju, te su crowdfunding kampanjom u nekoliko sati prikupile novac za štampanje 500 primjeraka knjige.
Piše: Nataša Tomić, Foto: promo
Prema riječima Hatidže Gušić, ovako pozitivan odziv na kampanju je pokazatelj da se počeo shvatati značaj žena i njihovog mjesta u društvu.
„Mi smo vjerovale da će nas ljudi podržati, prije svega jer su nas od početka podržavali, pa smo u razvoj ove ideje uključile sve one koji/e su nas pratili/e na društvenim mrežama. Slušale smo njihove ideje, svakodnevno razgovarale sa njima i zaista se potrudile napraviti nešto što pripada svima nama i u što smo svi/e uključeni/e. Naravno da nas je ovako brz i velikodušan odziv zaista oduševio, ali tek na osnovu toga vidimo koliko ljudi zaista vjeruju da su ove priče bitne za sve nas. Očito ih je bilo potrebno ispričati, i to je, po našem mišljenju, najveći razlog ovog uspjeha“, započinje priču Hatidža za eTrafiku.
Ideja za knjigu se javila spontano, nakon što su autorke na svojim Fejsbuk stranicama tokom marta – mjeseca ženske istorije, svaki dan objavljivale tekst o nekoj od žena koje su ostavile trag u bosanskohercegovačkoj istoriji.
Kako tvrdi Hatidža, te heroine su bile neustrašive i odlučne, te su žensku populaciju zadužile da prate njihove primjere i dalje ispisuju stranice ženske istorije.
„To su žene koje su bile pionirke u različitim oblastima, prve ulazile u javne prostore i prve ‘osvajale’ tzv. isključivo muške prostore. Zatim su to žene koje su prve progovorile o društvenim problemima, te neke od najznačajnijih književnica, teoretičarki i umjetnica. Naravno, ovo je samo dio izuzetnih bosanskohercegovačkih žena, onih koje su krojile i oblikovale, te i dalje kroje i oblikuju istoriju, kao i društvenu realnost ovog područja. To su žene koje su nas zadužile i svakodnevno nas zadužuju. Sve i jedna njihova priča je inspirativna, i ne smiju biti zaboravljene i nevidljive“, tvrdi Hatidža i dodaje da je poruka ove knjige „da je ženska istorija bitna, da su žene bitan dio istorije, te da je od ogromnog značaja da ženska postignuća budu vidljiva, ne samo u BiH, nego i u svijetu“.
Radojka Lakić, Vahida Maglajlić, sestre Natalija i Ljubica Vaclav, Razija Mujanović i njihove priče su samo neke od 50 onih koje se mogu naći u ovoj knjizi, a sam istraživački proces je bio najzahtjevniji i pokazao je koliko malo znamo o ovim ženama i o sopstvenoj istoriji.
„Istraživački proces je možda najizazovniji u cijeloj priči. Mi svakodnevno napominjemo da postoji premalo podataka o ovim ženama. Mi imamo sreću da živimo u ovo vrijeme, pa možemo koristiti Internet i arhive, te konsultovati i kontaktirati sve dostupne izvore, što nam donekle olakšava proces. Međutim, o nekim je ženama jako teško pronaći bilo šta, jer su bile potpuno zanemarene, a pokatkad i izbrisane, iz istoriografije naše zemlje. Zbog toga je bitno da napravimo pisani trag o ovim ženama“, tvrdi Gušić.
Cijelu priču je dodatno uljepšala i činjenica da su na pripremi i izradi knjige radila ženska ekipa. Osim autorica Mashe, Hatidže i Amile koje su prikupile sve podatke, na knjizi su radile i dizajnerice, umjetnice, spisateljice koje su zajedničkim snagama omogućile postojanje ove knjige i poslale jasnu poruku – žena je ženi drug!
„Na knjizi su radile, te i dalje rade, spisateljice, dizajnerice i umjetnice. Jako nam je bitno da o ženama govorimo u ženskom rodu, jer se predugo o njima govorilo u muškom rodu, zbog čega se i dešavalo da su bile zanemarene, izbrisane i zaboravljene, jer u jeziku nisu shvatane kao ravnopravne. Žene o kojima pišemo su hrabro koračale i ulazile u do tada muške prostore, i smatramo da im dugujemo to da danas koristimo ženski rod u jeziku kada pričamo o njima, ali i o nama samima. Jako je bitno da i zanimanja u ženskom rodu bivaju shvaćena ozbiljno i da se žene ne osjećaju manje vrijednima ako su advokatice umjesto advokati. Kada je u pitanju međusobna podrške žena, ona je jako važna, posebno u svakodnevnom životu. Mi konstantno naglašavamo da smo kroz ovaj proces željele da istaknemo kako ženska solidarnost može izroditi sjajne stvari, i beskrajno nam je važno što su u ovoj priči učestvovale žene koje su nam dale svoje povjerenje i zajedno s nama radile na ostvarivanju ove ideje“, ponosno ističe Gušić, te dodaje da su se na raznim nivoima identifikovale sa heroinama iz knjige.
Iako su mnoge od njih živjele u vremenu drugačijem od našeg, susretale su se sa problemima identičnim onim savremene žene. Žene su oduvijek tražile svoje mjesto u društvu, borile se za svoja prava, borile se za jednakost i integritet. Sve nam to pokazuje koliko smo malo odmakli na tom polju.
„Ono što je zajedničko svima njima i svima nama je činjenica da svakodnevno moramo osvajati iste prostore i boriti se za ista prava. Jako je poražavajuće to što se žene i danas bore za osnovna ljudska prava, kao što su se borile i prije stotinu godina, poput prava na obrazovanje, prava na život bez nasilja, i slično. Kroz rad na ovoj knjizi, te kroz istraživanje života ovih žena, otkrile smo da, iako smo u tehnološkom smislu daleko odmakle od tog vremena od prije stotinu godina i dalje u historiji, suštinski smo još uvijek tamo. Primjerice, Milena Mrazović je bila prva urednica novina u BiH, i to je za to vrijeme bilo nevjerovatno. Međutim, i danas se susrećemo s tim da je nevjerovatno kad je žena na čelu nekog medija. Naravno, ima ih mnogo više na uredničkim pozicijama nego u doba Milene Mrazović, ali obično su žene novinarke, a urednici i vlasnici su muškarci. Zamislite samo šta bi tek bilo da nisu postojale žene poput Milene koje su prve osvojile javni prostor rezervisan za muškarce“, govori naša sagovornica.
Sve ovo je bilo i više nego dovoljno da autorke novac neophodan za štampanje prvih 500 primjeraka knjige prikupe već u prvih nekoliko sati kampanje. Kako je iznos prikupljenog novca sve više i više rastao Maša, Hatidža i Amela su odlučile da štampaju više primjeraka i da jedan dio doniraju bibliotekama širom BiH i tako ovu knjigu učine dostupnom svima. Prema Hatidžinim riječima, zbog administrativnih prepreka i činjenice da knjigu izdaju potpuno samostalno, za sada nije planirana slobodna prodaja knjige, ali su planirane dodatne aktivnosti.
„Planiramo i dodatne aktivnosti, ali nastavak knjige za sobom povlači dodatne resurse poput slobodnog vremena i uvođenja novih ljudi u proces, zbog toga što mi pored ovog projekta imamo i svoje redovne poslove i aktivnosti, pa je proces jako iscrpljujući. Voljele bismo, naravno, da u priču uvedemo još ljudi, međutim, naš rad na ovoj knjizi je volonterski i to je bio izbor koji smo nas tri donijele na početku. Međutim, ne želimo i ne možemo ni od koga drugog tražiti da svoje slobodno vrijeme ulaže u nešto što ne može biti kompenzirano na pravi način, posebno zbog toga što bismo nastavile raditi sa ženama, a ženski rad je svakako potplaćen“, završava Hatidža priču za eTrafiku i najavljuje izdavanje knjige u februaru 2019. godine a početak promocije na dan koji se najviše veže za žene – 8. mart.
Ovu akciju svojom donacijom možete podržati ovdje, a za određeni iznos uplate dobijate knjigu Žene BiH na poklon. Takođe, ovu inicijativu možete pratiti i na njihovoj Fejsbuk stranici.