„E stato un eroe“ – Bio je heroj. Tako na Wikipediji na italijanskom jeziku počinje članak o Draganu Ciganu iz Branešaca kod Čelinca, koji je 2007. godine stradao spašavajući iz mora dvoje italijanske djece. Na srpskom, hrvatskom ili bilo kom drugom jeziku Balkana, taj članak nije napisan. U gradu u kojem je herojem postao, Jesolu, jedna od ulica nosi Draganovo ime. „Via Dragan Cigan, medaglia d'oro al valor civile“, jedina ulica tog naziva na svijetu.
Piše: Nikola Zgonjanin
Onaj ko je odlučio da to promijeni je Mile Savić, snimatelj, autor više dokumentarnih filmova, među kojima je i film o Spomenku Gostiću, najmlađem borcu Vojske Republike Srpske.
Prema njegovim riječima, Dragan Cigan je vitez našeg vremena, neko ko bi se u „viteško vrijeme“ zakleo na pomaganje slabijima i nemoćnima. Kaže, ono što ga je posebno inspirisalo da snimi dokumentarni film o Draganu je sam čin jednog lošeg plivača da krene u bitku s talasima, kada su mnogi na plaži nijemo posmatrali.
„Već duže vrijeme radim na temama koje se razlikuju od današnjih svakodnevnih i ukazujem na, po meni, heroje našeg vremena a koji će biti zaboravljeni ako mi ne snimimo ili napišemo nešto o njima, kako bi buduća pokoljenja znala ko su bili heroji i istinski velikani našeg vremena. Pokušavam da skrenem pažnju na osobe koje su svojim nesebičnim djelima pokazali kakvi treba da budemo ako želimo da u budućnosti gradimo zdravo i humano društvo u kome živimo“ ističe Savić za eTrafiku, te dodaje da su dokumentaristi poput njega, osobe koje bilježe ljude i vrijeme u kojem žive.
„Običan skroman čovjek i njegovo djelo danas se ne vidi u masi iskrivljenih vrijednosti.“
Savić objašnjava kako su danas u fokusu većine medija ali i društvenih tema političari, političke partije i slične „zbunjujuće teme“, te kako nam se ta tematika nameće kao vještačka tema razgovora. Naglašava, kako postoji mnogo važnijih stvari ali i osoba kojima bismo trebali da se okrenemo.
„Smatram da su istinski heroji i dobri ljudi te njihova djela u drugom planu zbog svakodnevnih političkih, za narod zbunjujućih tema. Smatram da treba da se okrenemo bitnijim stvarima u životu te da se ugledamo na te heroje i dobre, skromne osobe o kojima i snimam dokumentarce a ne na bahate i nekulturne osobe koje danas nameću svoj način ponašanja i življenja“, naglašava naš sagovornik.
On takođe dodaje kako su u današnje vrijeme rijetke osobe koje su spremne da se izlože bilo kakvoj opasnosti da bi time pomogli bilo kome, pa i u Draganovom slučaju, djeci.
“Draganov herojski čin će filmom obići planetu i mislim da će on postati simbol za nesebičnost i pomaganje djeci, jer šta čovjek može više dati od svog života kako bi pomogao nejakima? “
Savić ističe da je naišao na podršku Draganove porodice ideji o snimanju filma, te za njih ima samo riječi hvale.
„Draganova porodica je divna. Supruga i ćerke Milica i Marijana su skromne, tihe i odmah sam vidio da su lijepo vaspitane. Bilo im je teško da mi pričaju o ocu koga su izgubile još u ranom djetinjstvu. Kada sam im objasnio značaj snimanja filma o Draganu pristale su da učestvuju u filmu“, objašnjava on.
Draganova kćerka Milica za eTrafiku kaže da istinski vjeruje da bi njen otac vjerovatno ponovio isti ili sličan čin da se vratio iz Italije. Takođe dodaje da smatra da se na njegovom slučaju vidi razlika u odnosu prema herojima između vlasti u Italiji i kod nas.
„Ne sjećam se svega, ali ono što pamtim nikada mi se neće izbrisati iz sjećanja“, dodaje Milica.
U filmu će se osim porodice, pojaviti i Draganovi drugovi, komšije i kumovi koji će pričati o njemu, ali i djeca koju je spasao iz talasa, koja će takođe pričati svoju verziju sjećanja o Draganu ali i ompomenut događaju. Film se snima na više lokacija, na srpskom i italijanskom jeziku, za šta Mile ističe da je njegov najveći izazov, ali i ekipe koja radi na snimanju.
Snima se u Banjaluci, Draganovim rodnim Branešcima i u Italiji. Savić uskoro očekuje da krene za Lido di Jesolo gdje će se po prvi put Draganove kćerke sastati sa djecom koju je on spasao.
Autor filma objašnjava kako je među nama mnogo „anonimnih heroja“, prije svega zbog turbulentne istorije naših prostora.
„Balkan je kroz istoriju prolazio kroz turbulencije i ratove pa su ljudi bili prinuđeni da se oslanjaju jedni na druge kako bi opstali. Svako ratno i postratno vrijeme jeste i izazov za ljude da humanost iz njih izađe na površinu. E to kroz filmove želim da mijenjam.”, ističe Savić i dodaje: „Svakako da smo područje i narod koji ima puno heroja koji se ne razlikuju od mnogih sugrađana i ne rade sve da bi po svaku cijenu bili poznati, viđeni, slavni. Razlikuju se od drugih skromnošću, pravednošću i dobrotom.“
Savić za eTrafiku priča kako je imao mogo prijedloga i tema o kojima bi snimio film, ali kako kaže, drži se priča koje ga same pronađu, priča koje ga na neki način dotaknu, više nego teme koje mu nameću.
„Anonimni heroji su svuda oko nas. Nisu anonimni u svojoj bližoj okolini ali za šire prostore svakako jesu. Naša jedina šansa da kroz kinematografiju ukažemo na te heroje i jeste dokumentarni film za koji svakako treba sredstava ali daleko manje nego za igrane filmove”, kaže naš sagovornik.
Mile smatra kako dokumentarni film ima veći značaj od igranog zbog istinitosti priče i živih svjedoka, te vjeruje da se zbog toga dokumentarizmu okreću ponovo veliki i poznati režiseri i glumci svijeta. Takođe napominje da priprema još nekoliko tema koje će dokumentovati u budućnosti, ali nije želio da odaje o čemu se radi.
Sa kolegama je do sada snimio nekoliko dokumentaraca i ističe da je uvijek nailazio na razumijevanje i pomoć u institucijama. Konkretno, film o Draganu je pomoglo Ministarstvo za ekonomske odnose i regionalnu saradnju Republike Srpske te opština Čelinac. Pored te pomoći nedostaje mu još manji dio budžeta ali za to se zahvaljuje pojedincima koji mu pomažu na razne načine.
“Sam proces od ideje, scenarija i budžeta uvjek traje dugo, ali sam naučio da nikada ne odustajem na prvoj prepreci. Tako da vremenom se uvijek pojavi neko razuman ko shvata značaj dokumentarnog filma. Značaj je taj da svaki film prevodim na strane jezike i šaljem na međunarodne festivale te organizujem projekcije kako kod nas, tako i gradovima u inostranstvu. Na tim projekcijama mi kroz filmove prenosimo strancima naše pozitivne priče”, naglašava autor.
Savićev prethodni film “Spomenko na vječnoj straži” o najmlađem poginulom borcu Vojske Republike Srpske Spomenku Gostiću preveden je na engleski i ruski jezik te je prikazan više od 40 puta širom Republike Srpske, Srbije, Rusije i brojnih drugih evropskih država. Takođe prikazan je na nekoliko međunarodnih filmskih festivala gdje je i nagrađivan. Trenutno radi na knjizi o Spomenku ali i životu na planini Ozren osamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka.
eTrafika.net