Šest godina studenti su živjeli u tišini, šest godina niko od predstavnika studenata se nije oglasio sa konkretnim prijedlozima za akciju i istih tih šest godina vlasti upravljaju studentima kako im je volja. Biće da šest godina studentima teče med i mlijeko ili su jednostavno zaboravili kako da se bore za svoja prava.
Za ovih šest godina od posljednjih protesta studenata osnovane su nove organizacije u režiji univerziteta i vlasti u RS, koje su stale na čelo studenata. I umjesto da sa stvaranjem većeg broja organizacija studenti dobiju veća prava, da se studentski glas dalje i jače čuje, da studenti ne budu uvijek zadnja rupa na sviralu, mi smo dobili obrnutu situaciju u kojoj su preko ovih organizacija tzv. predstavnici studenata obezbijedili sebi lagodne poslove preko vodećih ljudi u Vladi i ostalim državnim institucijama, uvlačeći se visoko kotiranim ljudima na političkoj sceni zaboravljajući na probleme svojih kolega. Jednom riječju one organizacije koje bi trebale da se najviše bore za studente su osnovane isključivo da bi nova struktura vlasti koja je u to vrijeme zasijela na čelo države mogla lakše da manipuliše studentima.
I tako su svi ostali srećni, svi osim poštenih studenata. Sinovi i ćerke uvažene gospode, iz nama običnim grešnicima nedostižnih fotelja, dobijali su diplome na lijepe oči i uvaženo prezime, a oni sa manje lijepim očima ali dubljim džepom znali su gdje treba podmazati. Profesori na su na ovaj način sakupljali sebi uvijek dobrodošle prijatelje i zarađivali nezanemariv bakšiš, a predstavnici studenata za poslušnost i šutnju dobrostojeće poslove.
Danas nakon nove smjene u strukturi predvodnika studenata postavlja se pitanje – da li će novi predstavnici mladih akademaca naslijediti način rada svojih predhodnika ili će napokon okrenuti stranicu i povući konkretne poteze?
Prije nekoliko dana predstavnici iz Unije studenata su obećeli da će se pozabaviti korupcijom i nepotizmom na fakultetima, te da je ovo posljednje upozorenje za Vladu RS i univerzitete. Nema šta, lijepo sročeno, ali koliko će od toga da bude učinjeno vrijeme će pokazati.
Ono što se može uzeti kao zamjerka ovoj inicijativi studenata, ali zamjerka koja može sve odnijeti u vodu, jeste nedostatak želje da se javno prozovu profesori koji uništavalju ugled univerziteta. Ukoliko se bude radilo kao i do sad rezultati će biti ravni nuli. Nastup koji pršti sa optužbama bez konkretnih adresa se može protumačiti kao samo još jedan pokušaj da se mladi predstavnici studenata prikažu kao veliki borci koji će po već oprobanom receptu pokleknuti na prvoj prepreci, ali koji će na taj način obezbijediti sebi političke veze i vezice koje će im osigurati ležerniju budućnost.
Takođe, nije baš objektivno očekivati radikalne promjene koje najavljuju predstavnici studenata iz Unije ukoliko ni oni sami nisu svijesni imaju li podršku svojih kolega. A po načinu života današnjih studenata i njihovoj želji da poduzmu nešto za bolje sutra – teško.
Pomalo bojažljivo su prijetili studenti iz Unije i protestima ukoliko za to bude potrebe i ne kažem bez razloga „bojažljivo“. Kada bismo realno gledali koliko studenata bi se odazvalo na proteste, ako znamo da je inicijativa za istrijebljenje korupcije i nepotizma kod studenata izazvala ništa veću pažnju od jedne studentske žurke. Ko zna, možda bi se i okupilo nešto malo studenata na tim dugo očekivanim protestima ako bi im bilo obezbjeđeno pivo i vodka za marku i neizostavne hostese. Žalosno ali istinito.
Ovdje dolazimo do zaključka da pored impotentnosti i straha predstavnika studenata da iniciraju studente da se pokrenu i sami sebi obezbijede bolju budućnost i bolje uslove tokom studiranja, mladi akademci su jednostavno zapali u zimski san koji se produžio sa jedne na šest zima i iz kojeg kako sada situacija izgleda niko ne želi da se probudi, jer kako kažu „ko sam ja da čačkam mečku“.
Ipak za ovakvu situaciju među akademskom omladinom ne možemo direktno kriviti studente, jer poslije višegodišnjeg odsustva volje među studentskim predstavnicima da se suprostave Vladi i univerzitetima, te činjenici da više vremena provedu ulizivajući se ministru i predsjedniku nego što rade na rješavanju problema koji muče naše studente, mnogi su izgubili vijeru u one koji ih predstavljaju.
Nije to promaklo ni rektoru Univerziteta u BL i ministru prosvjete koji su opet dali nova obećanja i nove rokove povećanja smještajnog kapaciteta za studente umjesto starih, u želji da opet ušutkaju studente i bez straha od buđenja akademske omladine izjavili da je korupcija sastavni dio naše zemlje pa tako i univerziteta. I nakon ovakve bezobrazne izjave rektora Univerziteta u BL i vidljive nezainteresovanosti da se ministarstvo prosvjete i Univerzitet obračunaju sa korupcijom i nepotizmom konkretne reakcije studenata su opet izostale.
Poslije ovoliko godina tišine i ignorisanja problema studenata prvo od strane onih koji su izabrani da se bore za njihova prava, pa onda i ostalih, koliko je realno očekivati da će se napokon studenti usproiviti onima koji ih ne tretiraju na način na koji su zaslužili i da će napokon dobiti predstavnike koji imaju želju da učine nešto više od ispraznih razgovora sa ministrom i rektorom koji nikad nisu donosili konkretne rezultate. Postoji li uopšte tračak nade da ćemo napokon dobiti predstvavnike čije riječi neće biti samo skupljanje poena i pribavljanje medijske pažnje. Ono što je sigurno da sve dok budemo imali predstavnike koji su veliki samo na riječima studentske organizacije će funkcionisati po principu sjaši kurta da uzjaše murta, a navodne akcije i inicijative studentskih predvodnika će se svoditi na pucnje u prazno.
Na kraju možemo se slobodno zapitati koliko ćemo još morati čekati da se situacija promijeni na bolje, što zavisi od onih koji su za sada uputili jake riječi bez djela i od njihove spremnosti da se suprostave Vladi RS i univerzitetima u borbi za bolje sutra studenata, ali i od želje nas samih da se aktiviramo i direktno uključimo u borbu za ostvarivanje studentskih prava i stvaranje uslova za iole normalno studiranje.
Iskreno, vrijeme je za promjene.
eTrafika.net – Milovan Matić