Grad Tuzla je u posljednjih pet godina nabavio računarsku opremu u vrijednosti oko 500.000 KM, ali za rezultat nije dobio učinkovitiju javnu upravu, zbog čega se otvara pitanje svrsishodnosti pomenutih nabavki.
Piše: Azra Husarić
Iz godine u godinu nabavljani su računari koji imaju skoro identične specifikacije, te štampači i skeneri. Ove nabavke Grad Tuzla objašnjava time da od 420 zaposlenih njih 300 obavlja svoje poslove koristeći navedenu opremu. Posljednja nabavka izvršila se za potrebe Gradskog štaba civilne zaštite, kada je kupljeno 27 laptopa, pojedinačne cijene oko 2.000 KM.
„Godine 2019. planirana procijenjena vrijednost nabavke računarske opreme za gradske službe je 93.392 KM, plus 71.790 KM za nabavku računarske opreme za potrebe Gradskog štaba civilne zaštite, jer se ista za Gradski štab CZ do sada nije nabavljala. Ne radi se samo o nabavci računara, nego i druge vrste opreme neophodne za bolji i efikasniji rad civilne zaštite (fotoaparati, kopir aparati i sl.). Nabavljeno je 27 računara/laptopa: 21 za članove Štaba, jedan za tehničkog sekretara Gradskog štaba, jedan za press službu koja prati rad Gradskog štaba i obavještava javnost o aktivnostima i mjerama, jedan manji/prenosivi prikladniji laptop za terenski rad, te tri za Službu civilne zaštite, koja obavlja sve stručne i administrativne poslove za potrebe Štaba“, ističe Svjetlana Kakeš iz Stručne službe za poslove gradonačelnika.
Mirnes Ajanović, vijećnik BOSS-a u Gradskom vijeću Tuzla smatra da je ova nabavka besmislena i da je apsurdno pravdati je time da se oprema ranije nije nabavljala.
„Tražiću da se raspravlja na Gradskom vijeću o tome. Apsurdno je opravdavati nabavku 27 laptopa samo zato što se do sada nisu nabavljali, jer su i do sada morali imati računarsku opremu za rad. Građani neće osjetiti nikakav pomak u vezi pomenute nabavke. Svi članovi Gradskog štaba civilne zaštite na svojim radnim mjestima već imaju računare koje koriste svakodnevno, to su gradonačelnik i svi njegovi pomoćnici, rukovodioci stručnih službi i direktorica Zavoda za urbanizam, predstavnici Crvenog križa/krsta grada Tuzle, Profesionalne vatrogasne jedinice, Službe civilne zaštite, te eksperti iz drugih oblasti“, navodi Ajanović.
Svi postupci su sprovedeni otvorenim postupkom javnih nabavki, što je najtransparentniji način biranja dobavljača. Damir Šabanić iz udruženja „Aktiv 33“, koje se bavi monitoringom javnih nabavki, ističe da u korist Grada Tuzla ide i to što je postupke vrijednosti do 6.000 KM realizovao na isti način, iako zakonski propisi u ovom slučaju dopuštaju direktne sporazume sa ponuđačima.
„Kada su u pitanju postupci javnih nabavki koji su bili predmet istraživanja može se slobodno zaključiti da je Grad Tuzla kao ugovorni organ u ovom slučaju postupke javnih nabavki proveo transparentno i u skladu sa Zakonom javnih nabavki BiH“, navodi Šabanić.
Kada govorimo o svrsishodnosti javnih nabavki, Šabanić smatra da su sami ugovorni organi trebali javnosti prezentovati na šta je potrošen budžetski novac, dok javnost treba insistirati na informacijama kako će to trošenje sredstava biti korisno za zajednicu.
„Lično smatram da sama javnost i nije previše zainteresovana kako ugovorni organi u BiH troše javna sredstva, pa iz tog razloga neki ugovorni organi nabavljaju po nekoliko automobila u vrijednosti više stotina hiljada konvertibilnih maraka te se da zaključiti da takve nabavke apsolutno nemaju veze sa bilo kakvom efikasnošću koja se tiče samih građana, niti su nabavke tog tipa uopšte provedene da bi doprinijele nekom boljitku samim građanima, nego naprotiv takve nabavke kojih nažalost ima mnogo efikasne su samo za one koje su te nabavke i proveli“, govori on.
Također navodi da se budžeti ugovornih organa u BiH uglavnom kreiraju po principu kopiranja budžeta iz prošle godine.
„Naravno, većina njih zahtijeva da imaju najsavremeniju IT opremu bez puno razmišljanja da li je ona stvarno potrebna i na kraju krajeva da li će pružiti neku efikasnost u samom radu tih ugovornih organa. To se ne odnosi samo na IT opremu i usluge, to je praksa kod većine nabavki u BiH koje ugovorni organi provode. Kroz dugogodišnji rad na monitoringu javnih nabavki u BiH slobodno mogu reći da se veliki broj javnih nabavki u BiH od strane ugovornih organa ne provodi uopšte sa ciljem da te nabavke donesu efikasniji rad pojedinih ugovornih organa, a samim tim i unaprijeđenje rada svih sektora u društvu nego se provode s ciljem dobijanja materijalne koristi određenih grupacija i pojedinaca. Razlog tome je prvenstveno loš Zakon o javnim nabavkama u BiH koji je veoma podložan koruptivnim radnjama. Najveći stepen korupcije u BiH upravo se veže za procese javnih nabavki“, ističe Šabanić.
On dodaje da većina javnih nabavki neće pružati efikasnost i opravdanost sve dok Zakon o javnim nabavkama ne dosegne najviši stepen transparentnosti i organi gonjenja ne počnu strožije sankcionisati prekršioce.
„Naravno, to nije slučaj kod svih ugovornih organa. Na primjeru grada Tuzle koji je bio predmet vašeg istraživanja da se zaključiti da su procesi javnih nabavki provedeni transparentno i u skladu sa zakonom o javnim nabavkama, a da li je nabavka opravdana i da li je pokazala efikasnost je tema koju treba posebno obraditi, a mislim da na to pitanje jedino mogu odgovoriti građani Tuzle kao krajnji korisnici usluga“, naglašava naš sagovornik.
U Gradskoj upravi ističu da je većina građana zadovoljna njihovim uslugama, te se pozivaju na rezultate ankete iz 2019. godine.
„Prema rezultatima ankete za 2019. godinu, na pitanje o ‘Kvalitetu administrativnih usluga u JLS’, 20 posto građana je odgovorilo da su vrlo zadovoljni, 49 posto da su zadovoljni, 10 posto je neutralnih, dok je oko 20 posto nezadovoljnih. Naravno, ovakav rezultat ankete nas ne čini apsolutno zadovoljnima i opredjeljeni smo da radimo na unapređenjima, prije svega na većoj efikasnosti i većem zadovoljstvu građana javnim uslugama“, kažu iz Grada Tuzla.
Međutim, sami građani su nam dali potpuno drugačije odgovore.
“Neorganizirani su, komunikacija sa građanima jako loša, pokazuju uvijek svoju moć, vidi se da nisu motivirani i zainteresirani da građanima olakšaju čekanje, hodanje po raznim šalterima, ali ako dođe netko njihov sve može i brže i lakše. Tako bi moralo biti za sve građane, ukinuti nepotrebne procedure”.
“Kupuju vladajući sebi šta se njima sviđa i šta im treba. To nema veze sa narodom niti pružanjem bolje i brže usluge građanima.”
“Jeste poboljšano 0,00001 posto, ali za toliki uloženi novac to bi trebalo da ide kao na traci. Opet, ako se sve ubrza šta će raditi tolika administracija, mora biti neko kome treba ‘još jedan papir’.”
“U medijima kako predstavljaju nabavke mi bismo do sada trebali od kuće sređivati poslove, a ne da čekamo u redovima.”
“Sjećam se neki poznanici Englezi mi pričaju kako im donese poštar na vrata pasoš i šta god trebaju od dokumentacije. To je bilo prije 12 godina. Ovdje neće zaživjeti taj vid online aplikacije za dokumentaciju ni za 120 godina.”
Igor Vukajlović iz udruženja „Tender“ ističe da je nakon ulaganja u IT opremu moralo doći do povećanja efikasnosti, koja se između ostalog ogleda u bržem i kvalitetnijem radu uprave, kao i skraćivanju rokova za izvršenje poslova.
„Svrsishodnost mnogih nabavki, pa i IT opreme u BiH koja ne služi svrsi je upitna, odnosno ne postoji. Često se nabavke planiraju sa ciljem da neko zaradi, bez obzira što za same institucije nemaju nikakvu svrhu, a sve na štetu javnih sredstava. Imamo u skorije vrijeme takve nabavke ‘respiratora’, ‘pokretne bolnice’ itd. Takođe, upitna je i potrošnja velikih sredstava za održavanje raznih softvera, kao npr. Toplana ad Banjaluka, koja ima manje od 15 zaposlenih, a plaća održavanje sotvera 120.000 godišnje. Mnogo je takvih primjera, pa i nabavke laptopa i tableta za osnovne škole i u RS i FBiH, a da pri tome nastavni plan i program nije prilagođen izvođenju takve nastave. Ne samo da se većina kupljene robe uopšte ne koristi, nego su i nabavke bile prilagođene jednom, odnosno dvojici ponuđača, tako da je i cijena opreme bila previsoka“, objašnjava Vukajlović.