Iako danas imamo internet, YouTube, Deezer, Spotify i druge servise za slušanje muzike, draž radija ne jenjava. Za razliku od dnevnih smjena kada radijski program ispune vijesti, prilozi i emisije, noć je rezervisana za muziku. Ipak, puštanje muzike čini samo 10 posto posla jednog radio-tonca.
Piše: Melani Isović, foto i video: Ajdin Kamber
Banjalučki Nes radio emituje program već 23 godine, pod motom: „Mjesto gdje prestaje mržnja, a počinje ljubav.“ To je radio koji preferira zabavnu, pop i rok scenu. Prilikom posjete ovom radiju ugostio nas je tonski realizator Danko Trtić. Kako nam objašnjava, treća smjena počinje već u 18 časova i traje sve do 7 ujutru.
„Naša obaveza u noćnoj smjeni je prvenstveno muzika. Pazimo na to da ona ne bude ni prebrza ni prejaka, ali i da nema ni previše balada ili intermezzo muzike, da neko ne bi zaspao za volanom, kako se znamo našaliti. Dosta poruka primamo od naših slušalaca, pa se trudimo da ispoštujemo i njihove muzičke želje“, objašnjava Trtić.
Muzika se pušta tokom cijele godine, pa i za vrijeme praznika. Pored toga, njegove obaveze su otklanjanje tehničkih problema i kvarova, provjera kompletne tehnike, pripreme za naredni dan, te snimanje reklama.
„Najviše vremena nam ode na otkrivanje novih muzičkih hitova, zato što u dnevnim smjenama ne stignemo da propratimo objavljivanje novih stvari“, govori nam on.
Teret noćne smjene nosi potpuno sam, dok je olakšavajuća okolnost što u toj smjeni radi samo jednom sedmično.
„Kritičan period mi je negdje od četiri do sedam ujutru, tačnije do pojavljivanja kolega iz prve smjene. Oko 4 časa dolaze kolege iz štampe koja je u istoj zgradi. Dok njih dočekamo glava i ne pada. Poslije se noć oduži, pogotovo meni koji ne pijem kafu. Da bih ostao budan otvorim prozor, prošetam, pregledam tehniku, da li su reklame poredane… Dosta koristimo internet, pronađemo neku zanimaciju“, govori Trtić.
Komunikacija sa slušaocima je veoma važna na radiju i pokušavaju da uvaže sve njihove muzičke želje u datom trenutku.
„Znamo dobiti dosta poruka od slušalaca u kojima nam govore da putuju i slušaju Nes, pa im pustimo neku pjesmu da ne zaspu za volanom. Imamo dosta vjernih slušalaca. Jedna slušateljka nas je zvala u svakoj noćnoj smjeni da traži pjesmu koju voli slušati pred spavanje, prisjeća se on.
Muzikom se bavi 15 godina, dok je na mjestu tonskog realizatora posljednje dve godine. Privatno sluša muziku koju pušta na radiju, pa ne mora da mijenja svoje afinitete zbog posla.
„Najviše volim kombinaciju domaćeg i stranog roka, sa naglaskom na stranom. Konkretno, na radiju je akcenat na domaćoj muzici, starijem i novom popu/roku. Po mom mišljenju, najviše prolazi ex-Yu muzika. Dosta ljudi nije upućeno u nove hitove i izvođače, pa im je draže da čuju Olivera Dragojevića, Đorđa Balaševića ili The Rolling Stones. Starija populacija uvijek voli da se vrati u neke dane svoje mladosti, kad su slušali otprilike tu vrstu muzike“, priča nam on.
Dobra stvar u ovom poslu je pozitivna energija njihovih slušalaca, koji ih često podstiču da budu bolji.
„Ovo je možda najbolji posao na svijetu koji koji je vezan za medije, zato što je ogromno zadovoljstvo puštati muziku za koju dobiješ pozitivan odgovor naroda koji nas sluša. Onaj momenat kad dobiješ poruku da je nekom super neka pjesma, da si ih obradovao i da su zbog tebe nasmijani, da plešu, da su raspjevani u autu… To je neki momenat koji nas tonce čini srećnim. Meni konkretno ovaj posao tonskog realizatora je jako bitan i značajan zato što sam odrastao uz muziku. Od malih nogu otac me je navikavao na ploče, na gramofone, na opremu i sve što je vezano za muziku. Cijeli život sam u tome, srastao sam bukvalno sa miksetom i svom opremom, ne mogu sebe zamisliti u nekoj vrsti posla koja nije vezana za muziku“, objašnjava Trtić.
Posao radio-tonca se dosta promijenio tokom godina. Više nemaju ploče niti trake na namotavanje, kasete niti CD-ove, pa da moraju u posljednji trenutak premiksavati muziku. Sve to je uticalo na brzinu obavljanja posla. Ipak, zbog velikog izbora pjesama često se ne mogu odlučiti šta konkretno da puste svojim slušaocima.
„Mi imamo fonoteku koja je ogromna, to su desetine hiljada pjesama i onda ne znamo koju bismo prije pustili, šta bismo prije izabrali i šta mislimo da je u tom trenutku najbolje. Naš tonski posao se svodi na to da prilagodimo svaku listu, svaku pjesmu datom trenutku. Mnogo pazimo da određeni žanrovi idu jedni uz druge. Tonski dio posla nije samo biranje liste i puštanje muzike, već se mi kao tonci bavimo obradom i produkcijom zvuka, snimanjem voditelja različitih rubrika i slično. Tako da je čisto puštanje muzike možda 10 posto ukupnog posla, ostalo je sve puno detaljnije i treba dosta vremena da se nauči“, priča naš sagovornik.