Radnici obezbjeđenja štite imovinu, život i sigurnost osoba koje ih angažuju, te održavaju red tokom radnog vremena objekata. To su osobe koje tokom svog posla nailaze na mnoštvo opasnih situacija, imaju veliku odgovornost, ali su često i mete različitih predrasuda svojih sugrađana.
Piše: Melani Isović, foto i video: Ajdin Kamber
Dejan Janković, radnik dojavnog operativnog centra agencije Alpha Security u Banjaluci, govori da im dežurstvo traje 12 sati.
„Razlika između dnevne i noćne smjene je u tome što je noćna smjena mnogo odgovornija. Teža je za rad zato što se više kriminalnih djela dešava u tom periodu. Pribranost i posvećenost poslu moraju biti veće, a noć je duga i nema spavanja“, govori Janković.
Veći broj krivičnih djela dešava se noću, što radicima u trećoj smjeni stvara dodatni rizik.
„Neugodna situacija je kada naveče pošaljemo interventnu patrolu na mjesto gdje se oglasio alarm i dobijemo povratnu informaciju da se desilo neko razbojništvo, neko krivično djelo. Nikad ne znaš kako može da završi provjera“, objašnjava Janković.
Iako je posao opasan, desi se da alarm aktivira neka manja životinja i to često izaziva smijeh kod zaposlenih. Ističe da je tokom pandemije situacija bila mirnija nego ranije. Policijski čas uticao je na smanjenje broja krivičnih djela.
Jedina žena u ovoj agenciji je Duška Bajičić, radnica dojavno-operativnog centra. Kaže da joj kolege pružaju maksimalnu podršku i razumijevanje.
„Često dolazi do nerazumijevanja između mojih drugarica i mene, kad ne shvataju da ne mogu izaći sa njima jer moram da radim noćnu smjenu, pa moram da se naspavam da budem odmorna. Ovaj posao je velika odgovornost. Trudim se maksimalno da se odmorim i psihički pripremim. Nije to fizički već psihički umor“, objašnjava Bajičićeva.
Kolika je odgovornost ovog posla dovoljno govori sama činjenica da od brzine obezbjeđenja zavisi nečiji život.
„Uglavnom, noćna smjena je potpuno popunjena. Dešavaju se razne rizične stvari kada pošaljem interventnu patolu i oni mi daju povratnu infomaciju da se desila pljačka. To poteže veće odgovornosti“, naglašava Bajičićeva.
Tokom naše posjete oglasio se alarm u zaštićenom objektu u Krčmaricama. Uputili smo se tamo zajedno sa interventnom patrolom, koji su nas upoznali sa protokolom.
„Kada idemo na lice mjesta u ovo doba noći moramo biti veoma oprezni. Tiho priđemo vozilom sa ugašenim svjetlima i parkiramo se u neposrednoj blizini. Kada izlazimo iz vozila, uz sebe imamo baterijsku lampu da nam osvijetli put. Uvijek prije ulaska u objekat malo stanemo i slušamo, da vidimo da li se nešto dešava, da li se neko čuje. Potom polako ulazimo u krug objekta, pregledamo ga sa vanjske strane, da nije slučajno nešto otvoreno, obijeno i slično. Obiđemo sa svih strana i javljamo dojavnom centru šta smo tamo vidjeli, potom se vraćamo u bazu“, objašnjava nam radnik interventne patrole Mladen Bulatović dok idemo prema objektu.
Sama činjenica da nose lično naoružanje pokazuje koliko je posao opasan, posebno noću.
„Pogledajte, vidite i sami u kojem smo dijelu grada i gdje se to dešava. Na samom putu može nešto da se desi čovjeku“, navodi Bulatović, dok nas vozi kroz šumu i usku makademsku cestu.
Intervent Momčilo Jokanović nam govori da je strah prevaziđen. Sličnim poslovima se i on i Bulatović bave već 20 godina. Pregledom objekta zaključili su da je mačka upalila alarm, što se često dešava.
„Najzahtjevniji dio posla je opreznost. Noću opreznosti nikad nije dosta, a dan ne možeš porediti sa noću. Zato što faktički nema toliko opasnosti po danu. Rijetko kad i bude. Jednom sam obišao naš zaštićeni objekat gdje se oglasio alarm i prilikom pregleda sam vidio miša. Sigurno je proletio i aktivirao alarm, to mi je baš bilo smiješno“, naglašava Jokanović.
Glavno pravilo je da nikad ne govore drugim osobama šta se dešavalo na poslu.
„Ovaj posao je kao u vojsci, nikad ne iznosiš drugima šta se dešavalo na poslu. Mlađi ljudi rade dva, tri dana i često se desi da odustanu, jer im je naporno i veliki je pritisak. Neki ljudi misle da smo mi agresivci, da odmah hoćemo na prvu da udaramo, a mi smo u stvari tu da smirimo situaciju. Naš posao je da smirujemo situaciju, a ne da se tučemo“, ističe Jokanović.
Na to se Bulatović nadovezuje i govori da izbjegavaju rizične situacije i trude se da svom poslu pristupe što profesionalnije.
„Rizičnih situacija uvijek ima. Uglavnom ih izbjegavamo, gledamo da pristupimo što profesionalnije i da prođemo dobro u svemu tome. Možda je na početku bilo lica koja su se dokazivala silom, ali to se vremenom izgubilo. Takvi ljudi više ni ne rade. Vrlo bitan je ozbiljan prisup poslu, profesionalniji rad prema drugim licima“, objašnjava Bulatović.
Oko dva sata nakon ponoći odlazimo do agencije Sector Security, čiji radnik Danijel Ivković govori da noću obilaze mjesta gdje se oglašavaju alarmi i panik alarmi, kontrolišu 1.200 objekata na području Banjaluke, Laktaša i Prnjavora, ali i obilaze kolege koji su fizičko obezbjeđenje objekata.
„Posao je specifičan, imamo mnogo zanimljivih, ali i opasnih stvari sa kojima se susrećemo“, ističe Ivković.
„Jedna od najopasnijih situacija se desila kada je u zaštićenom objektu jedna osoba imala Molotovljev koktel u ruci. Htio je da zapali objekat koji smo štitili. Brzo smo ga savladali i zadržali do dolaska policije, kasnije je priveden“, objašnjava nam Ivković, dodajući da je najveća stopa kriminala između 12 i 5 časova.
Njegov radni kolega Nedeljko Radovanović ističe da ovaj posao sa sobom nosi i mnogo anegdota.
„Najzanimljivija situacija je bila kad smo u objektu zatekli lice koje je provalio u njega. Sjedi u kafani i pije pivo. Znači, lice je provalilo u objekat samo da bi popio pivo u njemu“, govori kroz smijeh Radovanović.
O posljedicama opasnih situacija razmišljaju tek poslije posla.
„Kada se desi opasna situacija jednostavno ne razmišljaš o posljedicama. Kada dođem na objekat i vidim da su se ljudi izboli nožem, vidim krv, u tim momentima ne razmišljam o posljedicama, tek kad se sve završi ili ujutro poslije smjene sumiram utiske. Posao je stvarno zahtjevan nebitno da li je dnevna ili da li je noćna smjena. Stresne situacije se znaju desiti i u dnevnim smjenama, ali su češće u noćnim. U noćnoj smjeni ima noževa, oružja i svega“, ističe Radovanović, dodajući da društveni i porodični život trpe zbog noćnog rada, ali je taj poziv sam izabrao.