Iako su pandemiju proveli radeći u ekstremnim uslovima i uz medicinare bili najizloženiji opasnosti, radnici u prodavnicama prehrambenih proizvoda umjesto valjane nagrade dobili su samo minimalne plate.
Piše: Andrijana Pisarević
Ovo tvrde radnici koji govore da su pandemijske mjesece proveli nezaštićeni i u neprestanoj izloženosti virusu o kojem se malo zna, ugrožavajući svoje, ali i zdravlje svojih porodica. Oni tvrde da su poslodavci iskoristili vanrednu situaciju da dobro zarade na paničnoj kupovini u koju su se bacili gotovo svi građani Srpske, a onda pod izgovorom krize, skraćenog radnog vremena i policijskog časa, radnicima koji su radili preko granica izdržljivosti isplatili samo minimalce.
“Radili smo kao mravi non-stop, a onda dobili samo minimalce jer je dosta radnika bilo van sistema, pa kao da se nadoknadi njima. Ti radnici, koji su zabranom obavljanja djelatnosti bili na odmorima, sada će dobiti plate od države, a mi koji smo pregurali i epidemiju i stampedo u kupovini, dobićemo minimalce. To je takva nepravda, pogotovo jer su nam plate ionako male i nedovoljne za iole normalan život”, priča za naš portal jedna radnica.
Ona govori da su, u prvih mjesec dana od proglašenja pandemije, jedva stizali da urade sve što treba. Da su kupci nekontrolisano uzimali sve što su mislili da može ikada da im zatreba i da su zbog toga mnoge police ostajale prazne. Za to vrijeme, pazari su bili ogromni, posao su jedva stizali da obave, a dešavalo se da robe nestane. Nakon popuštanja mjera, sve se okrenulo na štetu radnika u maloprodaji hrane.
“Odmah se zaboravilo da smo svi mi neprestano bili ‘na izvoru’ epidemije. Svi mi smo bili izloženi zarazi gotovo kao i zdravstveni radnici, a takvi kakvi smo, odlazili smo svojim kućama, djeci i starim roditeljima. Isto je i danas, samo nema nekontrolisane kupovine i imamo nešto malo bolju zaštitu. To više niko niti vidi niti cijeni“, priča ona.
Predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske, Ranka Mišić, govori da je ovo samo jedan od primjera kako su se kršila radnička prava i ugrožavali radnici koji su rizikovali sve da bi ostali lojalni poslu i vlasnicima i zaradili svoje plate. Ona kazuje da dok se svi bore za opstanak, veletrgovci kukaju za zaradom, govore o nepostojećim minusima, iako su oni jedini koji su u svemu ovome profitirali.
“O radnicima u trgovinama prehranom danas treba govoriti sa najvećim respektom jer su izdržali najviše, ostali vjerni poslu i poslodavcu. Međutim, desilo im se da su zbog toga kažnjeni minimalcem. To nije normalno”, kaže Mišićka za eTrafiku.
Da bismo sagledali kompletnu sliku kršenja prava radnika u prodavnicama prehrambenih proizvoda, kaže Mišićka, moramo da sagledemo cjelokupnu situaciju i da se vratimo malo u vrijeme prije pandemije. Do tada su radnici u ovom sektoru bili najmanje plaćeni, uglavnom na visini minimalca, dok je bilo nekih poslodavaca koji su davali nešto više, ali “na ruke”.
“Radnici u trgovinama nemaju 40-časovnu radnu sedmicu koju su potpisali u ugovorima, nego rade 50 časova i više, a plaćeni su uglavnom najnižom platom. Tamo je najbrojnija ženska radna snaga, a rade i najteže fizičke poslove raznoseći robu, dok na posao idu i subotom i nedjeljom. Rijetki su oni koji premaše tu platu od 520 KM. Kada nam se dogodila korona, ti radnici su radili preko svojih kapaciteta i u nenormalnim uslovima u kojima su izložili i svoju porodicu, a sve to za platu od 520 KM. Radili za nas građane koji smo nemilosrdno upadali u te prodavnice i kupovali iz straha. Kada se sve završilo, ti radnici, umjesto da budu nagrađeni, oni su kažnjeni. Zapamtite da je roba koju su oni iznosili na rafe i koju su građani kupovali plaćena”, kaže Mišićka za eTrafiku.
Praveći razliku između trgovaca koji rade u prodavnicama prehrambenih proizvoda i koji su radili od onih koji su po prirodi posla bili na čekanju i koji su od države dobili minimalnu platu, Mišićka govori o aspurdu u kojem se nalazimo. I jedni i drugi dobili su minimalac, prvi za ogroman rad, a drugi za čekanje.
“U redu je da dobijete minimalac zato što vam je zbog zabrane obavljanja djelatnosti bilo nemoguće da radite. Međutim, nije u redu da ste radili pojačano u nenormalnim uslovima, i umjesto da vas nagrade, dobijete samo ono što zakon propisuje kao minimum. Važno je reći da i Vlada RS i poslodavci preskaču jedan važan element. Prošla godina se završila sa 1,85 milijardi čiste neto dobiti za naše privredne subjekte. Na listi prvih deset privrednih subjekata koji su najviše zaradili, dominiraju trgovci. Jedan market u koji skoro svi idemo, ostvario je više od četiri miliona dobiti, a svojim je radnicima smanjio platu. O kakvoj mi tu solidarnosti pričamo? Kad nam odlaze radnici, zašto se bune, kada ih sami tjeraju? Vlada daje plate radnicima koji nisu radili, a šta su uradili poslodavci koji su radili u ovom periodu? Zašto nisu spremni da se odreknu dijela dobiti da bi se pokrile plate radnicima? Ne, oni nisu spremni da ostvare bilo kakav gubitak, iako svi kao društvo gubimo i uporno žele da zadrže svoju dobit i zarade na pandemiji. Ne smijemo hraniti iluzije, otvoriće se granice i opet ćemo imati egzodus ljudi“, upozorava ona.
Ona je kao svijetle primjere navela “Merkator” koji ima sindikat i koji je, iako ne može da se takmiči sa većim lancima, ipak našao način da nagradi svoje radnike bonusom od 100 KM, isplati regres, kao i “Đurić”, ali i “Bingo” koji nije koristio pomoć države nego je radnike platio iz “svog šteka”. Ostali su uglavnom iskoristili priliku da isplate minimalac.
Duško Reljić, vlasnik trgovačkog lanca Kort, potvrdio je da su svi njegovi radnici koji su bili na čekanju, zbog potpune zabrane djelatnosti ili zbog smanjenog obima posla, dobili minimalac. On kaže, da nijedan njegov radnik za vrijeme korone nije dobio otkaz, kao i da od države još nije dobio pomoć za dio firme koja se bavi ugostiteljstvom i proizvodnom djelatnošću.
“Radnici u maloprodaji koji su radili skraćeno ili su radili svaki drugi dan imali su manje plate za oko 10 posto. Smanjenje je napravljeno u skladu sa proporcijom rada i vremenskog učešća na poslu. Bilo je mnogo neradnih dana u tom periodu. Pošto su nam ugostiteljstvo i proizvodnja, po shvatanju nadležnih, vjerovatno svrstali u neki sektor prema čemu to nije osnovna djelatnost, moguće da i nećemo dobiti pomoć. Mi smo, međutim, isplatili plate i našim radnicima u tim oblastima. Imali smo više od 120 radnika iz ugostiteljstva, od 300 koji su bili na čekanju. Ozbiljno se bavimo ugostiteljstvom i nije nam to sporedna djelatnost i za njih očekujemo pomoć. Za preostalih 180, ni ne očekujemo. Mi smo malo čekali jer su tražili brojeve žiro računa radnika da im se uplati novac, ali kako se to još nije desilo, mi smo ih isplatili. Očekujemo da će nam to država refundirati. Tako kaže zakon”, kaže Reljić za eTrafiku.
Na pitanje kako su onda neki nagradili radnike jer su radili u nenormalnim uslovima i preko kapaciteta, dok su veliki trgovci ostvarili ogromne zarade, Reljić kaže, da svako ko kaže da je trgovačka djelatnost u ovom periodu bila profitabilna, taj onda nema pojma o trgovini.
“Imali smo smanjeno radno vrijeme, ograničene marže i nižu potrošnju kupaca i manju zaradu jer se kupovalo samo osnovno za preživljavanje. To nikako nije moglo donijeti zaradu jer je jedva dospjelo dovoljno za plate. Na kraju, možda bi bilo bolje da nismo ni radili jer smo imali velike troškove a nismo zaradili. Ja ću sa zadovoljstvom reći da smo u dijelu trgovačke djelatnosti daleko ispred konkurencije u platama i na vrijeme ih isplaćujemo u svako vrijeme i uvećavane po drugim osnovama”, kaže Reljić i dodaje da su se u njegovoj firmi na vrijeme prestrojili i uskladili da ne dođu u krizu.
Na ovo, međutim, sindikat ima svoj odgovor. Ne vjeruju da nisu zaradili i iskoristili gužvu na štetu ionako slabo plaćenih radnika. Mišićka ističe da se u vrijeme korone kupovalo mnogo više nego što se inače pazari.
“Ima li neko ko je to mjerio pa da da neke tačne podatke o vrstama i količini kupljene robe? U vrijeme korone su se kupovali svi artikli, zavisno ko ima koliko para, ali samo u daleko većim količinama. Na kraju, o čemu mi to pričamo? Mi o preživljavanju, a oni o zaradi. U strahu koliko će sve trajati, ljudi su kupovali mnogo više. Moram da kažem da se ovako nešto nije dešavalo tamo gdje imamo sindikat. Ljudi koji su nam se zbog ovih pitanja javljali mi kažu da se boje direktora i osnivanja sindikata. Ma ko njega pita i kakve veze on ima sa tim?! To je sloboda organizovanja, to je moje pravo! Ne može niko da otpusti sve radnike. Nemamo ni ovaca toliko, a kamoli građana“, kaže Mišićka.
Na pitanje je li se dobro promislilo o platama i da li će to otvoriti nove zloupotrebe, ona govori da tu ima svega. Sindikat je, kaže ona, insistirao na tome da novčana naknada da bude isplaćena isključivo radniku, a ne poslodavcu.
“Imamo slučaj u Gradišci, žena, radi kao konobarica, kojoj je poslodavac rekao da će morati pola da mu da kada dobije tih 520 KM. Kada smo pitali zašto, rekao je da ni on nije dobio platu. Ako je on sebe prijavio i on će dobiti svoju platu, ali ne smije da uzima od radnika. Iskustvo nas uči, sjetimo se onog povećanja neoporezivog dijela plate kada su radnici dobili po 30 KM, da dio poslodavaca to nije isplatio. Zato smo insistrali da tu platu, koliko god ona bila mala, mora dobiti direktno radnik i to zaista radnik. Sada je ta i dalje mizerna plata od 520 KM, uslov za preživljavanje za jednu porodicu do normalizacije stanja. Međutim, veliki problem je sa poslodavcima koji nisu redovno izmirivali dugovanja prema radncima, za doprinose ili poreze. Njihovi radnici neće dobiti ni tih 520 KM. Tu tražimo rješenje jer radnik nije kriv što poslodavac nije plaćao svoje obaveze. Znamo i ko je kriv. Zakon je jasan i on važi za sve. Niko ne može da isplati platu bez poreza i doprinosa, a radnik mora da je dobije u roku od 30 dana od kada je zaradio. Šta nam onda rade kontrolni organi? Kako je moguće da nam neko radi, ima zaradu, zapošljava radnike, a dvije godine nije platio doprinose”, pita ona.
U Inspektoratu Republike Srpske rekli su nam, da su se u proteklom periodu Republičkoj inspekciji rada obraćali radnici iz različitih sektora, najčešće zbog informisanja o njihovim pravima zbog obustave rada poslodavaca usljed vanrednog stanja.
“Radnici su se javljali sa različitim upitima, a najčešće radi informisanja o pravnim posljedicama otkaza ugovora o radu iz ekonomskih razloga, potpisivanja sporazumnog raskida ugovora o radu, potpisivanja zahtjeva za neplaćeno odsustvo ili potpune odjave djelatnosti poslodavca. Kada su u pitanju plate, to jest, isplata na neki način umanjenog iznosa u prodavnicama, zvaničnih prijava nije bilo. Ovaj podatak možemo reći da toliko ne iznenađuje s obzirom da su prodavnice mješovite robe i trgovačko prehrambeni lanci radili sve vrijeme trajanja vanrednog stanja. Republička inspekcija rada u periodu od 1. marta do 31. maja ove godine izvršila je 434 kontrole. Od ukupnog broja u 120 slučajeva su utvrđene određene nepravilnosti. U cilju otklanjanja utvrđenih propusta subjektima je izrečeno 96 upravnih mjera, dok je zbog počinjenih prekršaja izdat 31 prekršajni nalog. Nadležnim sudovima podneseno je 11 prekršajnih prijava“, rekli su nam i Inspekrotaru RS.
Tekst nastao u saradnji sa udruženjem Oštra Nula, uz podršku National Endowment for Democracy.