Kada na stranu stavimo lažnu predstavu o multikulturalnosti i dejtonskoj slozi, unutrašnji odnosi tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini su kristalno jasni. U političkom smislu, nemamo mnogo dodirnih tačaka – ne želimo zajedno da zarađujemo, ne želimo zajedno da štedimo, niti želimo međusobno da dijelimo kolač. Sasvim smo složni samo u tome da se ne slažemo.
Međutim, ispod tvrde i pohabane političke kože, svi smo krvavi. Ujedinjeni (sasvim unitarni), svjesni situacije u kojoj se nalazimo – zajedno smo naučili definiciju pojma recesija, naši mladi diplomci isto uzdišu u dugačkim redovima u birou, penzioneri na isti način prave omjer hrana – lijekovi, a i nade su nam jednako neuništive: dočekaćemo, to već legendarno, Bolje Sutra.
Jedna od zajedničkih sklonosti naših naroda je i ritualno priključivanje političkim partijama, koje su na ovim prostorima, umjesto čovjeka, mjera svih stvari. Ova pojava ima epidemičan karakter naročito među mladim ljudima, sa uvriježenim mišljenjem da je to jedini način da valorizuju sebe i da pronađu izlaz iz mreže nepovoljnih okolnosti.
Šta je to što političke partije zaista nude našoj omladini?
Većina partija u RS, kako onih na vlasti, tako i opozicionih, u svom sastavu imaju posebne organizacione formacije koje okupljaju mlade do 30 godina starosti. Članstvo se stiče prihvatanjem njihovog statuta i programa i potpisivanjem pristupnice. Garantuju vam mogućnost da utičete na procese na svim nivoima društva, učestvujete u svim aktivnostima i kandidujete se na pozicije unutar partije. Članstvo u partijama se naplaćuje, ali je na dobrovoljnoj osnovi.
Stalni članovi političkih stranaka kažu da je dužnost mladih da preuzmu odgovornost za drušvo kome pripadaju. Uz svaku odgovornost i obavezu idu i određena prava. Međutim, u svojim statutima partije vam ta prava znatno ograničavaju: navodi se da pojedinac koji se ne slaže sa odlukama većine, ima pravo da ostane pri svom mišljenju i da traži preispitivanje donesene odluke, ali je obavezan da odluku većine sprovodi. Dakle, lijepo je što ste individualac, ali budite to na nekom drugom mjestu. Konformizam je put koji vodi do stranačkih zvijezda.
Ovi stranački ogranci osnovani su sa zadatkom da artikulišu volju mladih ljudi i da im omoguće da poboljšaju svoj položaj u društvu. Međutim, te ponude i pozivi su uglavnom deklarativnog karaktera.
Prvobitan smisao postojanja partija je da narodu omoguće da se angažuju i aktivno uključe u pitanja od društvenog značaja. I zaista, to može biti način da ostvarite zacrtane ciljeve, bili oni sebični, tj. isključIvo lični ili oni takozvani viši, u korist okoline.
Ipak, činjenica je da su stranke na ovim prostorima prošle kroz izvjestan kopernikanski obrt. Kako je vađenje partijskih iskaznica postajala masovna pojava, proporcionalno je rasla i moć političkih lidera. Partijska pripadnost omogućila je upravo suprotno – manipulisanje ljudima, pri čemu oni postaju neophodna masa koja podržava (trpi) i ćuti dok ne dobije poziv na zbrajanje. Izbori tako postaju jedini momenat relevantnosti u društvu, čime se njihova uloga uglavnom iscrpljuje.
Oktobarski izbori su sve bliže, pa se time aktuelizuje i težnja mladih da postanu politički subjekti. Na umu treba imati to da su mladi, naročito studenti, sami po sebi značajan društveni faktor. Aktivnost u političkim partijama nije jedini način da se taj značaj artikuliše i da se utiče na socijalno nezadovoljstvo. Ulice i trgovi su još uvijek naši i ničiji, izbjegli privatizaciju i otimačinu.
Partijski opredijeljeni ili ne, na izbore svakako izađite. Mislite, nagrađujte i kažnjavajte po zaslugama, jer vi niste glas – vi imate glas !
eTrafika.net – Tanja Janjić